1. Geologija i hidrogeologija...na vrh stranice

1.1 Geološka građa otoka Veli Drvenik

Otok je dio prostranog kredno-tercijarnog bazena koji pripada megastrukturnoj jedinici Adriatik. Izgrađuju ga karbonatne naslage krede.
Najstarije naslage krede izgrađuju jugoistočni dio otoka. Zastupljene su facijesom pločastih vapnenaca cenomanske starosti, a najmlađi dio (odvojen točkastom granicom) debelouslojenim dolomitima. Prelaz pločastih vapnenaca u dolomite je postupan, a navedeni facijesi se i bočno izmjenjuju.
Preostali, najveći dio otoka (izuzev krajnjeg sjevernog i jugozapadnog dijela) izgrađuju turonski vapnenci s rijetkim proslojcima dolomita. Vapnenci su dobro uslojeni, a unutar njih ima i proslojaka dolomitičnih vapnenaca. Najmlađi dio krednih naslaga - senon također je razvijen u dva facijesa. Jugozapadni dio otoka izgrađuju gromadasti do uslojeni vapnenci, a krajnji sjeverni dio otoka tanko do pločasto uslojeni vapnenci.
Opisane stijene kredne starosti, koje izgrađuju otok Veli Drvenik, tvore završni, sjeverozapadni dio antiklinale s pločastim vapnencima i dolomitima turona u jezgri. Os antiklinale pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Antiklinala postupno tone prema sjeverozapadu, tako da su najstarije stijene u osi bore otkrivene u krajnjem jugoistočnom dijelu otoka (rt Novica), dok su u osi antiklinale u smjeru sjeverozapada, prema rtu Hlibi, otkrivene sve mlađe naslage krede.
U okviru izrade Osnovne geološke karte nisu registrirani rasjedi. Njih zasigurno na otoku ima, kao i niz pratećih pukotina, ali su vjerojatno manjeg skoka, pa nisu doveli do većih pomaka geoloških granica. Rasjede i značajnije pukotine treba svakako očekivati, jer je u okolnom (priobalnom i otočnom) području registriran visok stupanj tektonske poremećenosti, što se očituje u formiranju ljuskave strukture i navlaka.
1. 2. Hidrogeološke funkcije terena
Opisana antiklinalna građa otoka sa slabopropusnim pločastim vapnencima i dolomitima u jezgri i u krajnjem sjevernom krilu antiklinale ima bitan utjecaj na hidrogeološke odnose na otoku. Pločasti vapnenci okruženi dolomitima u jezgri antiklinale s porastom dubine postaju sve manje propusni i vrše sve potpuniju funkciju hidrogeološke barijere. Uloga ove barijere jc dvojaka - ona svojim pružanjem i padom naslaga u sjeveroističnom krilu usmjerava infiltrirane oborinske vode u smjeru sjevera i sjeverozapada dok jezgra antiklinale, kao i antiklinala u cjelini spriječava prodor morske vode u središnji dio otoka. Relativnu zaštitu slatkih podzemnih voda u središnjem dijelu otoka (sjeverno od opisane hidrogeološke barijere) od prodora morske vode vrše i pločasti vapnenci senona sa sjeverne strane otoka. Preostali dio otoka izgrađuju propusni vapnenci.
1. 3. Tečenje podzemnih voda i pojave izvora
Oborinske vode koje padne na otok ne otječu površinom, već, kao i u najvećem dijelu krških terena, ubrzo poniru u podzemlje, a dio evaporira. Otok je osrednje pokriven grmljem i niskom vegetacijom, a znatan dio površine bio je ranije obrađivan.
Reljef otoka je blago valovit s najvišim vrhom 177 m. Navedene okolnosti doprinose prosječnoj infiltraciji oborinskih voda u podzemlju u odnosu na ostale krške terene. Izvan utjecaja hidrogeološke relativne barijere iz pločastih vapnenaca i dolomita u jezgri antiklinale, a to je zapadni dio otoka, ne dolazi do iole značajnije koncentracije infiltiranih oborinskih voda (slatkih voda) u podzemlju, jer je sav taj dio otoka jednolične građe. Izgraduju ga propusni vapnenci koji omogućuju istjecanje slatkim vodama najkraćim putem prema moru. Stoga u tom dijelu otoka nema pojave priobalnih bočatih izvora osobito ne u sušnom razdoblju godine. Izuzetak je donekle područje sjeverozapadno od uvale Solinska (središnj i južni dio otoka) iz kojeg u kišnom razdoblju otječe najveći dio podzemnih voda do tamošnjeg priobalnog bočatog izvora.
Bitno su drugačiji hidrogeološki odnosi u središnjem i zapadnom dijelu otoka, gdje u izgradnji otoka sudjeluju i manje propusne karbonatne stijene pločasti vapnenci i dolomiti. Ove stijene, osobito ako izgrađuju jezgru antiklinale, mogu poprimiti funkciju hidrogeološke barijere. Najčešće je takva barijera samo relativna (nije potpuno nepropusna), što ovisi kako od litološkog sastava, tako još više od stupnja tektonske izlomljenosti stijena, kao i pravca pružanja osnovnih rasjeda. Zasada se može ocijeniti da slabije propusne stijene u jezgri antiklinale usmjeravaju infltirane oborinske vode iz svog sjeveroistočnog krila kao i iz vapnenaca sjeverno od njih u smjeru sjevera, prema priobalnim bočatim izvorima u naselju Veli Drvenik. Posljedica tog usmjeravanja je i nedostatak priobalnih izvora uz jugoistočni dio otoka (uvala Kokošinje - rt Novica). Zasada je otvoreno pitanje u kojoj mjeri ova relativna hidrogeološka barijera kao i slabije propusni pločasti vapnenci u sjeveroistočnom dijelu otoka smanjuju prodor morske vode u područje dobropropusnih vapnenaca, koji izgrađuju dio otoka između ovih stijena. U svakom slučaju navedene slabije propusne stijene usmjeravaju tamošnje slatke podzemne vode prema izvorima u zaljevu mjesta Veli Drvenik. Prema izjavama mještana tamošnja tri priobalna izvora ne presuše niti u sušnom razdoblju, premda prilikom obilaska 25. listopada 1989. njihova se aktivnost nije uočavala. Može se pretpostaviti da u sušnom razdoblju kapacitet pojedinog izvora nije veći od 0.1 l/s. Kao što je najčešće slučaj u krškim terenima, dio vode vjerojatno istječe i izvan lokacije najveće koncentracije istjecanja, koju stanovnici tretiraju kao priobalni izvor. Prema neprovjerenim podacima nedaleko od izvora u kopnu postoji jama s bočatom vodom, koja se nekad koristila. Danas je jama navodno zapuštena, obrasla grmljem.
1. 4. Mogućnosti korištenja slatkih voda
Iz prikazane geološke građe, hidrogeoloških odnosa i pojava izvora na otoku može se očekivati donekle interesantna količina slatke podzemne vode samo u slivu bočatih izvora u mjestu Veli Drvenik. Iz tog razloga na topografskoj podlozi mj. 1 : 5000 izdvojena je prognozirana površina ovog sliva. Lokacija zahvata slatkih voda treba biti što dalje od mora, a opet ne u slabije propusnim stijenama. Predložena lokacija zahvata slatkih voda je na koti oko 35 m. S obzirom na hidrogeološke uvjete, te daje lokacija na otoku predlaže se zahvat vode izvedbom vertikalnog okna i drenažne galerije praktički na razini mora.
Izvedbom vodozahvata mogle bi se koristiti samo podzemne vode iz dijela označenog sliva i to pod specifičnim uvjetima zbog utjecaja morske vode na kojoj "pliva" leća slatke vode. Taj dio slivaje uzvodni i središnji dio spomenutih priobalnih izvora. Prognozirana je maksimalna moguća površina sliva potencijalnog zahvata slatkih voda.
U mjestu Veli Drvenik postoje dvije javne cisterne podobne za uskladištenje slatkih voda.
1. 5. Napomena
Geološka građa otoka i hidrogeološki odnosi opisani su prema podacima iz tumača za osnovnu geološku kartu, list Split - Primošten (Institut za geološka istraživanja, Zagreb, autori S. Marinčić, N. Magaš i J. Borović) i na osnovi rekognosciranja otoka za potrebe izrade osnovne hidrogeološke karte Lista Split - Primošten (Institut za geološka istraživanja Zagreb, u obradi).
Ukoliko bi se realizacija zahvata pokazala interesantnom bilo bi nužno najprije izvesti detaljno hidrogeološko kartiranje sliva u mj. 1 : 5000 površine oko 4 km2.

2. Hidrometeorologija i vodni resursi...na vrh stranice

2. 1. Opće razmatranje
Na slici 3 dataje šira situacija otoka Veli i Mali Drvenik. Vidljivo je da su oni najbliže udaljeni od kopna 1.8 km (V Drvenik) odnosno 2.0 km (M. Drvenik). Na slici su naznačene i geografske koordinate oba otoka. U "Velikom geografskom atlasu Jugoslavije" (V. G. atlas) izdanje JN Liber, Zagreb 1987 navedeno je da V. Drvenik ima površinu od 12.07 km2. Prema našim detaljnim hipsometrijskim obradama s najnovije karte mjerila 1 : 5000, definirana je površina sliva od 12.45 km2. Za otok Mali Drvenik s iste karte određena je površina od 3.40 km2. Prema spomenutom V G. atlasu, Veli Drvenik ima dužinu obale od 23.0 km i koeficijent razvedenosti 1.87. Koeficijentom razvedenosti obale otoka definiran je kao omjer stvarne dužine obale i dužine obale kada bi otok imao oblik kruga iste površine. Na slici 4 data je detaljna situacija otoka Veli i Mali Drvenik s koje se vidi položaj naselja, topografija terena, te nazivi malih satelitskih otočića u njihovoj neposrednoj blizini. Na slikama 5 i 6 date su hipsometrijske krivulje oba otoka. S ovih prikaza se uočava da je V. Drvenik relativno visok otok sa srednjom visinom terena od 50 m n.m., dok je srednja nadmorska visina otoka M. Drvenik tek 22 m n.m. Prema popisu stanovništva od 1981. na otocima V. Drvenik i M. Drvenik živjelo je 229 i 111 stalno nastanjenog življa. Najveći broj stanovnika otoka V Drvenik imao je 1931. godine 925, a otok M. Drvenik 307, 1953. godine.
Na samim otocima danas ne radi nijedna hidrometeorološka stanica. Sa slike 3 uočava se da u neposrednoj blizini otoka V. Drvenik na otoku Šolta radi kišomjer Maslinica. Položaj ovog kišomjera udaljen je tek 4 km od otoka V. Drvenik. Njegovi podaci poslužili su za analizu oborinskog režima na otocima Veli i Mali Drvenik. Temperature zraka mjere se duži period godina na meteorološkoj stanici Split-Marjan. Ovi podaci direktno su korišteni za analize temperature zraka na razmatranim otocima.
2. 2. Temperatura zraka
U tablici 1 navedene su srednje minimalne i maksimalne temperature zraka izmjerene na meteorološkoj stanici Split-Marjan u periodu 1926.-1987. (bez 1929.-1932.; 1941.-1944.). Na dnu tablice navedeni su osnovni statistički pokazatelji cijelog analiziranog skupa. Neophodno je naglasiti da ekstremno visoke temperature traju relativno dugo, dok se ekstremno niske temperature javljaju vrlo kratko i rijetko, te traju tek nekoliko sati godišnje.

3. Prijedlog rješenja vodoopskrbe...na vrh stranice

Na temelju provedene analize vodnih resursa slatku vodu na ovim otocima moguće je osigurati:
- korištenjem leće slatke vode koja pliva na morskoj vodi
- sakupljanjem oborina.
Ukupni godišnji input oborina na otoke daleko premašuje ukupne godišnje potrebe. Međutim geološke karakteristike otoka i godišnji raspored oborina ne omogućavaju formiranje elemenata vodnih resursa (vodotoci, podzemne vode) koji osiguravaju kontinuiranu i jednostavnu opskrbu. Stanje vodnih resursa u zimskom periodu godine zadovoljavaju potrebe u ovom periodu godine, ali ne i ljeti.
Prema tome, ukoliko se žele koristiti lokalni izvori slatke vode, vodu je potrebno zimi sakupljati u vodospremišta iz kojih će se ljeti opskrbljivati. To znači da se podzemne vode i površinske vode u zimskom periodu akumuliraju u vodospremištima. Medutim, dulje vremensko zadržavanje voda u vodospremištima zahtijeva njihovo pročišćavanje prije upotrebe.
Prema tome, teorijski govoreći potrebe za vodom se mogu osigurati iz lokalnih izvora. Praktična vrijednost lokalnih izvora može se utvrditi kad se utvrdi cijena dobave ovih voda i usporedi s drugim alternativnim rješenjima. Druga alternativna rješenja osiguranja vode na ovim otocima su:
- desalinizacija morske vode i
- doprema vode sa kopna.
Tehnologija desalinizacije vode je uznapredovala tako da danas imamo jednostavna, pouzdana i jeftina postrojenja. Cijena vode dobivene na malim uređajima za desalinizaciju kreće se oko 2$/m3 proizvedene vode. Doprema vode s kopna moguća je na dva načina:
- vodonoscima (tankerima)
- podvodnim cjevovodima.
Obje alternative su u našim uvjetima realne. Što se tiče povezivanja sa kopnenim vodoopskrbnim sustavom, takvi planovi postoje. Jednim projektom predviđeno je da se voda dovede s prekidane komore "RT Artatur" smještenoj na zapadnoj strani luke Vinišće. Najveći problem ovog rješenja je da danas Vinišće kao i Trogir, nemaju dovoljnih količina ljeti ni za svoje potrebe, tako da se prava rješenja trebaju uskladiti s rješenjima vodoopskrbe na kopnu.
Prema tome vodoopskrbu otoka Veli i Mali Drvenik moguće je riješiti kako iz lokalnih izvora tako i dovodom vode s kopna ili njenom proizvodnjom iz morske vode. Postavlja se pitanje: koja je alternativa najbolja? Teško je odgovoriti na ovo pitanje bez detaljnije tehničko-ekomske analize, ali se sa sigurnošću može reći da se rješenje ne smije bazirati samo na jednoj alternativi, već na kombinaciji koja obvezno uključuje lokalne mogućnosti.
Međutim, neki elementi vodoopskrbnog sustava su potrebni u svim alternativama tako da se oni mogu odmah realizirati. To se prije svega odnosi na vodospreme koje su potrebne u svim alternativama, doduše različitog kapaciteta, što podrazumijeva mogućnost njihove etapne realizacije. Ovi objekti su ujedno i ključni za sigurnost vodoopskrbe. Drugi objekti su vodoopskrbna mreža i uređaj za kondicioniranje i dezinfekciju. I ovi objekti se mogu graditi etapno prilagođavajući se rješenjima vodoopskrbe u budućnosti.
Ne ulazeći u daljnje analize dvije stvari su sigurne:
1. Da lokalne izvore treba uvijek koristiti jer su oni jedina trajna sigurnost u opskrbi u svim situacijama.
2. Da će u budućnosti sigurno trebati vodu dovesti s kopna ili lokalno proizvoditi iz mora.
U skladu s iznesenim rješenje vodoopskrbe otoka bi trebalo biti sljedeće:
1.Postojeće cisterne unaprijediti i eventualno proširiti kako bi osiguravale prije svega kvalitetnu i zdravu vodu
2. Izgraditi vodospremu koja može poslužiti u raznim alternativnim rješenjima vodoopskrbe
3. Graditi vodoopskrbnu mrežu a prije svega spojni cjevovod od luke do vodospreme, tako da se voda može odmah dovoziti vodonoscem
4. Kaptirati podzemnu vodu
5. Proširiti vodoopskrbu u skladu s potrebama bilo dovođenjem s kopna cjevovodom ili proizvodnjom iz mora na temelju adekvatne tehničko-ekonomske analize.

4. Zaštita vodnih resursa...na vrh stranice

Zaštita vodnih resursa ovih otoka je sastavni dio aktivnosti u realizaciji vodoopskrbe otoka koja proizlaze kako iz zakonskih obveza iz formiranja sanitarnih zona zaštite tako i iz samih potreba osiguranja zdrave vode i sigurne vodoopskrbe. Osnovna mjera zaštite vodnih resursa je izgradnja kanalizacije i uređaja za dispoziciju otpadnih voda, te rješavanje dispozicije komunalnog otpada. S obzirom na karakteristike terena i podzemnih voda mjere zaštite se trebaju provoditi i u korištenju prostora, a naročito u poljoprivrednim aktivnostima, kako neadekvatno korištenje zaštitnih sredstava i gnjojiva ne bi ugrozilo kvalitetu podzemnih voda.
Međutim, zaštita vodnih resursa provodi se i kroz zaštitu svih elemenata okoline odnosno prirode. Prirodne karakteristike otoka koje su osnova njihovog razvoja ne bi smjele tim istim razvojem biti ugrožene i time dovesti sam razvoj u pitanje. To posebno vrijedi za turizam. Zbog toga izbor lokaliteta i kapaciteta turističkih objekata treba uskladiti sa stvarnim prirodnim kapacitetom prostora.