FINKINJI DRVENIK "LIJEK ZA DUŽU"

UČITELJI NA DRVENIK VELI STIŽU S EKRANA

MALA REVOLUCIJA NA DRVENIKU VELOM

FILA ZA TROGIRSKI KRUH

NIŠTA OD AMBULANTE NA VELOM DRVENIKU

PET GODINA NISMO DOBILI NI LIPE!

BRZIM BRODOM DO DRVENIKA MALOG I VELOG

BROD BADIJA AJME I KUKU, A ŠOLTANKA VOZI S JEDNIM MOTOROM

UZGOJ TUNA POD STALNIM NADZOROM DRVENIČANA

PROTJERANI SMO S MORA

DRVENIK VELI NA KRAJU SVIJETA

BROD ZA DRVENIK OŠTEĆUJE RIVU

Slobodna Dalmacija

U ATELJEU "TRAMONTANA" ZA TURISTE IMA IZVORNE KAPLJICE I ZALOGAJA

FINKINJI DRVENIK “LIJEK ZA DUŽU” ...na vrh stranice

VELI DRVENIK - Jedno od mjesta u koje obvezno navraćaju strani turisti na Velom Drveniku jest atelje "Tramontana", čija je vlasnica Helja Tramontana, 53-godišnja Finkinja udana za Drveničanina kojega je upoznala u Švedskoj. Gospođa Helja je završila privatnu umjetničku školu u Švedskoj 1969. godine, sudjelovala je u više skupnih izložbi, a Drvenik joj je, kako je rekla, postao izvor inspiracija i "lijek za dužu i tijelo". Njezin radni ambijent je najčešće priroda koja pruža bezbroj motiva za kist i olovku.
Stoljetna stabla maslina, miris ljekovitog bilja, vino, sunce, klima i ljudi daju smisao mojem umjetničkom životu, rekla nam je gospođa Tramontana, te dodala da su joj omiljene tehnike tuš, akvarel i ulje, a radi sa svilom i kamenom. Uspješno radi i portrete, portretirala je starije članove obitelji Tramontana. Osim što se bavi slikanjem, gospođa Helja turistima prodaje vino, tri vrste rakije, i to od rogača, kantariona i travaricu, kao i maslinovo ulje u posebnoj dekorativnoj ambalaži, odnosno sušenu rajčicu s češnjakom. Goste služi mariniranom ribom, lešo krumpirom ...
- Proizvodi koje nudim stranim turistima stoposto su ekološki zdravi i turisti ih mnogo kupuju, a ovo je dokaz da se na Drveniku može živjeti i raditi - rekla nam je Helja Tramontana.

pilot-projekt računalne nastave za otočnu djecu pokrenut u trogirskoj školi

UČITELJI NA DRVENIK VELI STIŽU S EKRANA...na vrh stranice

TROGIR - Ove školske godine dvoje učenika 5. razreda drveniškog odjeljenja trogirske OŠ "Majstor Radovan" pratit će nastavu uz pomoć Interneta, pa će tako nastaviti svoje školovanje na svom otoku Drveniku Velom.
Podršku ovom projektu, prvom takvom u Hrvatskoj, dalo je Ministarstvo prosvjetem a u financiranje se uključio i Grad Trogir, kazao nam je Ćiro Ivković, ravnatelj OŠ "Majstor Radovan". Najveću je pomoć u nabavi skupe opreme dao vlasnik uzgajališta Tuna iz akvatorija Drvenika Velog Mladen Milaković.
U jednom od petih razreda u trogirskoj školi planiramo instalirati TV kamere i televizor odakle će slika i ton ići u učionicu na Drvenik Veli, a odakle će ići povratna informacija u centralnu školu. To je oblik videokonferencijskih sustava.
Na ideju ovakvoga povezivanja centralne škole s područnim odjeljenjem došla je učiteljica Dunja Žuro.
-Tijekom prošle školske godine bila sam nekoliko dana bolesna i mojih četvero učenika nije imalo nastavu. Da smo slučajno povezani Internetom, jer imamo računala, nastava se mogla održavati. Pomogli su i članovi drveniške udruge za razvoj "Sveti Juraj", jer ja sam dijete s otoka i to Drvenika Velog i znam kako je teško ići s otoka u grad u novu sredinu. Ovim načinom školovanuja, koji se već održava u nekim zemljama, mogle bi se mnoge obitelji vratiti na otoke - kaže učiteljica Dunja Žuro.
Od ravnatelja Ćire Ivkovića doznajemo da će uskoro djelatnici splitskih telekomunikacija na Drveniku Velom postaviti digitalnu centralu nužnu za bolje internet povezivanje. Ravnatelj dodaje de se nadaju pomoći sponzora, jer iako će dio impulsa platiti Ministarstvo prosvjete, bit će ih još puno potrošeno.

Smišno je ča prvo poglavlje štorije o bilo kojemu našemu škoju počne na vaporu. Boduli dok su još u portu čuju da su s njima novinari, i onda jin nimaš di uteć, moraš tija-ne tija slušat njijove jade. A sve opet počne vaporon, jer bi se teško moga nać jedan škoj kuntenat raminon kojon se vozi njegov mali svit. A za štorije na vaporima jema mista, koliko ti duša želi.
Evo nas zato na Šoltanki, koja s ostatkon svita spaja Drvenik Veli i Ploču, iliti Mali Drvenik. Tot bi i Tolstoj jema vrimena za napisat još jedan “Rat i mir", atroke bokun reportaže. Jerbo staza vapora gre ovako: partenca je iz Splita pa sve oko Čiova, jerbo se Trogiranima most ne diže otkad je izgrađen. Onda tako okolo kole takaje u Trogir, pa bordižaje u Seget pokupit aute. Iza tega uvati se kurs za Mali Drvenik i konačno u Veli! Ravno tri i po ure od Splita do ovoga škoja. Ili u skraćenoj verziji, ako je partenca iz Trogira uru i po. Koliko se reoplanon leti od Zagreba do Londona. A do Drvenika se, ako je čovik od voje i dobro marenda, more i priplivat.
- Boje je mučat, jer nan punu uši da ni ova pruga nima smisla, a uvik jema svita i pun je trajekt kamioni. Ništa nan ne triba vengo da gre bržje, da se do Trogira moremo dovuć za uru, i to svaki dan - govori nan na teraci Šoltanke Stipe Civadelić sa Ploče, i dodaje kako je manji od dva brata tek nedavno dobija veći porat, telefon i protupožarne pute, a ako je lipo vrime dojde jin i pop sa Veloga. Lipo bome, kad su tek sad dobili sve ovo, moreš mislit kako su guštali dosad. Ka Robinzoni.
Nakon onega opisanoga puta takajemo u Mali, i onda nan ostaje samo zadnja štacija, u Veli, dije mišćanima a jema ih okolo 150, puna pipa zafrkavanja, ča Trogira, čiji su dil općine, ča države i Jadrolinije, jerbo jih činidu monama već godinan, pa su se svi rišili skupit i učinit jedan ka prosvid, kriknit za pravicu malega puka. Nimadu ništa; ni vlasti, ni dice, ni vode, ni letrike; ni vapora kako bog zapovida, ni asfalta, ni konduta, a počeli su in i ime minjat od Drvenika Veloga u Drvenik Veliki, radi čega su posebno jidni, i pari jin se da su ih svi zaboravili…
Prst Božji
Zato je prva slika, ona kad padne rampa vapora-škovacere, nezaboravna. Trinajst kontejneri pripunjenih škovacan nasrid sride rive maloga mista, koje osin rive ničega i nima!
- Vidite li sad radi čega nan je na vrj glave ovi odnos prema nama? Ne znaju oni ča je otočna pustoš i besparica, ne znaju kako izgledaju mrtve zimske noći, kako je kad se riba u frižideru kvari jer nima letrike, ča je žed kad vodonosac i kiša misecima ne arivaju ... Oni škoje gledadu ka blagodat dok se jahtama vozu od vale do vale – dočekuje nas u portu Luka Meštrović iz Udruge "Sveti Jure", koja se briga razvoj i uzajamnu pomoć na škoju s kraja svita na početku dvajsprvoga vika. A i on sam je priča za sebe.
Diplomat o' karijere, ča bi se reklo, s miston ambasadora Hrvatske u Brazilu i Venezueli, generalni konzul u Tursku a u tridesetogodišnjem stažu službova je državnoj diplomaciji u Kini, Sudanu, Argentini i Novome Zelandu. Do početka 2001. Godine, kad je ono s Maštrukon raspoređen na otkaz bez obrazloženja. Maštruko se uspija zaposlit u Uredu. pridsidnika, a Meštrović timbraje kartelu na Birou za nezaposlene. Kako nikad nije bija u strankama, prin šest miseci iz dišpeta je prihvatija misto pridsidnika Dalmatinske akcije, pa je tako jedini šef stranke nastanjen na škoju, i još nezaposlen!
Prid mjesnon zgradon u kojoj je skula, ambulanta, pošta, prostorije Mjesnoga odbora i butiga, već su se skupili Drveničani, mahon penšjunati, a jema i ništo mlajih. Za vraga Luka prid vaporom čeka pridstavnike vlasti koje je pozva. Nima nikoga od njih desetak, jerbo da su suboton puni posla pa ne moredu nikako prispit. A zvalo se trogirskog poteštata Branka Škokića, šefa komunale Antu Borića, dogradonačelnika zaduženoga za Drvenik i Ploču Ivana Kuzmanića, Jadrolinijinoga rukovoditeja ovega plovnoga područja Branka Belaka, ministra prometa i pomorstva Marija Kovača, njegova pomoćnika za škoje Ivu Milatića, ministricu pravosuđa Ingrid Antičević i pridsidnika Otočnoga sabora Zlatka Sorića. Kad nisu sami mogli doć, užanca je da pošalju barenko kojega ćatu. Ali moš puvat znaš di, koliko je njima stalo, pa je Meštrović ka glavne i jedine uzvanike pozdravija novinare.
Posidali smo u šentade prvega razreda pučke skule, dok je Luka odma za uvod objasnija kako nima ni mišćanskih vlasti, jerbo su u marču misecu lanjske godine dali ostavke, a ne zna se kad će bit novi izbori i oće li ih uopće bit. Pa miston upravja prst Božji. Ka i onda ka jih je bilo dvi ijade, ne prin puno godin, a sad je 80 posto Drveničana pobiglo u egzil.
- Mislin da bismo napravili najveću uslugu Trogiru kad bismo izašli iz njijove općine, jer nas nikor za ništa ne pita, niti imamo ikakve koristi od tega. Boje bi nan bilo da smo dil varaždinske, spli'ske ili šoltanske općine, more bit da bi nas se dikod ko i sitija za dat nan lemozinu, da ne pomremo od gladi i žedi. Onda bi nas možda dopala i koja lipa od ona 245 milijuna kuni, ča ih je država u zanjih pet godin providila otocima, a mi nismo dobili ništa. Zato smo izrodili 16 likari, a kapitanima, akademicima, pisnicima i slikarima se ni broja ne zna, kaže Luka.
Blokada porta
Za pravo reć, lani je na Drveniku izgrađeno 12 kilometri protupožarnoga puta, a bilo bi nužno još šest, jerbo bi jedan požar po meštralu u lug pritvorija cili škoj. Izgrađen je helidrom koji ne radi po noći, a do njega vodi i jedina asfaltna cesta na otoku, koju je izrova Telekom da bi moga stavit relej za mobitel. Već dva i po miseca Drveničani tražidu vodu, jer su gustirne u dvadeset kuća prisušile, ma vodonosca još nigdi, a početkon devedesetih je iz Trogira nesta cili civovod koji je triba dovest vodu do najsušnijega škoja u Dalmaciji: Sad su u planu za 2015. godinu, a pitanje je ko će onda ovdi otvorit špinu ...
- Dvoje mladih likari, bračni par, tražilo je da jih se primisti ovdi, a oni bi zatvorili ordinaciju u Zagreb i došli bi stat na Drvenik, s tin da bi doktorica radila ka medicinska sestra. Nije prošlo, jer da je skupo. Još nimamo pristanište za trajekt i ko zna kad ćemo ga jemat, a cila riva je uništena zato ča se rampa spušta po njoj. U vali Zirona more je potkopalo rivu koja priti da se prosede skupa s autima, a mandrač je krcat fangon i za koju godinu neće moć ni jedan kaić primit. Od 15 naselja koliko ih je bilo na otoku, priživila su četiri, od kojih tri, Krknaši, Podprhovo i Strana još nimadu letrike. A napon je tako moćan, da kad sleti grdelin na žicu, nima letrike dva dana! Svi su škoji za vrime rata prikjučeni na dužjadranski strujni prsten, a samo smo mi, za ne falit, priskočeni, i to nebrigon Trogira. Kako je Austougarska izgradila veliku gustirnu od 70 vaguni, tako stoji i danas, s tin daje trava na nju naresla do prsiju. Triba bi nan i jedan kondut u portu, jer dojdu furešti i onda siroti činu potribe di stignu, ne možedu virovat da nima bokun kućice za te stvari. Radi nji bi nan triba liti u mistu bit i pulicjot, jer more svašta bit - nabraja Meštrović bez kraja i konca velike potribe škoja, koje je normalan svit rišija prin pedeset godin
- Ima još. Tribalo bi nan četiri puta sedmično odvozit škovace umisto jedan, jer se od smrada iz kontejnera na rivi ne more spavat. A još više od tega boli sramota da su nan prva slika ča je vidu furešti kontejneri prikrcani škovacan. Pa jema li di još na svitu ovega?! Uz to, više nikor i ne minja žarulje javne rasvite, jer ih nikor nije ni plaća, pa stariji svit za dana mora poć doma, jer će se di unesrićit kako se ne vidi ni prst prid okon ...
Triba li spominjat da nima kanalizacije, da su odvaljene ploče u kaletan, da je zapušten dvorac Krištova kuća, za koji se otkrilo da je vlasništvo mista, a ne familje Moretti, ča ga potražuje. Crikva je darovala bratsku kuću za misni muzej, ali ni od tega nima ništa ...
Jadrolinija jin oće uvalit prastari vapor Ozalj u kojemu se ne smi privozit ni cimenat, a kamoli judi, pa su škojari pripritili da će prvega dana kad ova karanpana dođe blokirat porat i neće dozvolit uplovljavanje, kad ne gre drugačije, i Meštrović zakjučuje:
- Radi svega ovoga, a najviše radi nikakvoga odnosa grada Trogira prema nama, čiji smo nažalost dil, raspisat ćemo referendum za odcipljenje od Trogira. Ako triba, formirat ćemo vlastiti volonterski mjesni odbor, koji će se brinut. za ovo naše mižerje!
Vezane ruke
Na mišćanskome saboru zatičemo i Čileanca Andresa Ambrusa, čija je mater Asja Perasić, još u ratno doba, dok su po državi sivali ratni kaluni dobila koncesiju na valu Zirona, i dilon izgradila veliku marinu uloživši četri miljuna marak. Kako onda, tako i sad, zapelo je na birokraciji.
- Dobili smo koncesiju, počeli graditi, napravili smo najvažnije dilove, lukobran i pontone, a onda se prominija zakon i sve su nan zaustavili - jada se Andres, koji već govori hrvatski ka veliki.
- Napravi se veli nered, a mi jemamo vezane ruke jer ne moremo radit. Ne zna se di dođe pomorsko dobro ni nakon deset godin, i ne moredu se dogovorit oni među sobon, a mi gubimo vrime za ništa. Vidin da mistu fali puno tega, a marina bi mogla pomoć da se zaposli dvadesetak mišćani, da dobijemo vodu i boju letriku, da dođe likar, da ribar proda dva-tri kila ribe, a težak uje, mozga naš drveniški Čileanac, i nikako ne more domozgat koja je to manita država ča bi ovakovu ponudu odbila.
Drveničani su već sad u straju ča će bit sa skulon, koja je otvorena poslin 36 godin, i jema četvero dice u tri razreda, Juliju (9) i Nanu (10) Vulas, i Mikulu (8) i Nadu (11) Meštrović, raspoređene u 2., 3. i 4. razred. Njijova je mlada meštrovica Dunja Žuro, koja viruje da ova dica neće morat iza četvrtoga razreda u Trogir, već će postat prva u državi koja će se školovat priko videokonferencijskoga sustava. To znači da bi se u petome razredu u Trogiru održava sat, a drveniška dica bi ga izravno pratila prid ekranon u svome mistu!
- Nemojte sumnjat u ovo, jer nije nemoguće. Iako bi svaki uređaj košta 10 tisuća dolara, imamo puno zainteresiranih za ovaj projekt, među ostalim i CarNet, HT, splitski PMF, a i trogirsko Poglavarstvo i OŠ Majstora Radovana bi pomogli. Budući da smo iz donacija dobili dva kompjutora, djeca već imaju natprosječno informatičko znanje i mogli bi se lako uključiti u ovakvu nastavu - nada se mlada učitejica Dunja, ponosna jer je njezina skula po opremi u samome vrju. Ajde, barenko to, kad stari nimadu ništa, neka mladih! A uz mladu meštrovicu, Drvenik i Ploča jemadu i mladoga dušebrižnika don Damira Vuletića, rodon iz Dobranja, inače kapelana u trogirskoj katedrali, koji je jedinstven među svojin kolegama, jer mu je župa na dva škoja, pa mu je kaić ča je drugima auto.
Iz Imotske je krajine i Snježana Vulas, drveniška pošćeruša, a kolinon iz Runovića, i to po baban u rodu s našin fotoreporteron Marijon. Snježana je mater po misne skule, Julije i Nane, a u Drvenik je arivala prin 12 godin, nakon još dvi odrađene škojarske pošćerske karijere, u Stomorskoj na Šolti i u Komiži na Visu. Sedan godin su živili u Krknašu, bez vode, letrike i telefona i govori da jin ni falilo ni tičjega mlika.
- Postala sam bodulica svojim izborom, i nisam se pokajala. Ovdje se diše punim plućima na čistome zraku, u čistome moru, ali strašno je jer si svjestan nebrige države i općine za nas, ka da smo na kraju svita!
Tako ka u zlatnoj ćibi živedu naši Drveničani, bez ičega, a okruženi bistrin moren, zlatnon arjon i pismon tići. Ma su se počeli koprcat, a ča će se rodit iz velikih muka, ne znadu ni oni sami. Samo da se ništo mrdne!

NA VELOM DRVENIKU SAMO JEDNA PRODAVAONICA…

FILA ZA TROGIRSKI KRUH...na vrh stranice

VELI DRVEMK - Čekati u redu za kruh na Velom Drveniku je sasvim normalna stvar ako se ima u vidu da kruh dolazi iz Trogira trajektom Šoltanka. Tako se kruh redovito čeka ispred jedine otočne prodavaonice TO Petra čiji je vlasnik Marin Bratinčević (39). Kako nam je rekao vlasnik, vikendom se proda oko 70 štruca kruha dok je zimi prodaja kruha minimalna. Opskrbljuje se uglavnom na terminalu u Sphtu i žali se da je prijevoz brodom skup, a nije nikakvo čudo da ponekad s broda nestane roba.

MINISTARSTVU ZDRAVSTVA MANJKA KUNA

NIŠTA OD AMBULANTE NA VELOM DRVENIKU...na vrh stranice

VELI DRVENIK - Prije više od godinu dana mještani Velog Drvenika pokrenuli su inicijativu za otvaranje ambulante opće prakse na otoku, ali ta inicijativa do danas nije realizirana - rečeno je na skupu mještana koji je sazvala Udruga za razvoj i uzajamnu pomoć Sv. Jure.
Mještani su inicijativu potkrijepili peticijom koju je potpisalo 187 stanovnika otoka.
Ministarstvu zdravstva je zamolbu za otvaranje ambulante osobno dostavio liječnik opće prakse Slavko Meštrović, Drvenčanin koji živi i radi u Splitu, i njegova zaručnica, također liječnica, Anita Vučković koja živi i radi u Zagrebu. Razmišljajući o mjestu budućega zajedničkog življenja, to dvoje mladih liječnika je izabralo otok gdje bi sa zadovoljstvom skrbili o zdravlju svojih mještana. Ministarstvo zdravstva, odgovarajući mladom liječničkom paru, navelo je da se otoci Veli i Mali Drvenik nalaze u sklopu Doma zdravlja Trogir i da je postojeća mreža primarne zdravstvene zaštite pri trogirskom Domu zdravlja popunjena, a da o zdravlju otočana skrbi tim opće medicine u Marini.
Kad bi se za pučanstvo navedenih otoka ugovorio puni tim u djelatnosti opće obiteljske medicine i stalna liječnička pripravnost, iz državnog proračuna bi trebalo izdvojiti oko 500.000 kuna, kojih za sada nema - odgovoreno je iz Ministarstva zdravstva.

SLOBODNA DALMACIJA 27.svibnja 2002.

GDJE IDE NOVAC KOJI JE VLADA RH, PREKO TROGIRA, NAMIJENILA VELOM I MALOM DRVENIKU?

PET GODINA NISMO DOBILI NI LIPE!...na vrh stranice

• Mjesni odbor Velog Drvenika ne funkcionira od ožujka prošle godine, kada su članovi MO-a, nezadovoljni stanjem, podnijeli ostavke. Mještani traže da se do 15. lipnja izabere novi Mjesni odbor kao legalna poluga u sustavu vlasti, koji bi trebao pristupiti hitnom rješavanju brojnih problema koji tište Drveničane

VELI DRVENIK - Od 245 milijuna kuna koje je u posljednjih pet godina Vlada RH odobrila za otoke, Veli Drvenik nije dobio ni lipe, a od 340 milijuna kuna koliko je Vlada dala otocima u 2001., na otoku je izgrađen samo jedan makadamski put u dužini od 1,5 km te se pitamo gdje ide novac koji je Vlada, preko Trogira, namijenila Velom i Malom Drveniku - istaknuo je na skupu mještana Luka Meštrović, član Udruge sv. Jure, koji je vodio taj sastanak. - Mi otočani nemamo nikakav utjecaj na formuliranje i provođenje politike koja se odnosi na otoke, a mi koji živimo na otocima kao biračko tijelo nismo zanimljivi velikim političkim strankama jer smo malobrojni - dodao je Meštrović i iznio podatak da na otocima živi oko tri posto stanovnika RH, odnosno 126.000. Mjesni odbor Velog Drvenika ne funkcionira od ožujka prošle godine, kada su članovi MO-a, nezadovoljni stanjem, podnijeli ostavke.
Mještani traže da se do 15. lipnja izabere novi Mjesni odbor kao legalna poluga u sustavu vlasti, koji bi trebao pristupiti hitnom rješavanju brojnih problema koji tište Drveničane.
Kako se čulo na skupu, Drveničani već dva i pol mjeseca čekaju subvencioniranu vodu, a dotle plaćaju skupu koju dobivaju autocisternama. U Nacrtu prostornog plana, voda za Drvenik je predviđena tek poslije 2015. godine, što je za tamošnje stanovnike neprihvatljivo. Sto se tiče trajektne veze, od 1. travnja vapor do Trogira prometuje dva puta dnevno osim petkom i nedjeljom, ali na uštrb pruge sa Splitom koju sada imaju samo petkom. U ljetnim mjesecima Jadrolinija na svoju ruku uključuje male i neprikladne brodove, Ozalj i Laru, koji ne odgovaraju ni kapacitetom ni tehničkim karakteristikama. Veli i Mali Drvenik (Ploča) jedini su dalmatinski otoci koji nemaju brze brodske linije. Tako putovanje između Velog Drvenika i Trogira, u dužini od 13 km, traje sat i 30 minuta, koliko i let između Zagreba i Londona. Drveničani su izrazili nezadovoljstvo što još nemaju trajektno pristanište, a sadašnja ruinirana riva ne može zadovoljiti narasle potrebe pa je prijeko potrebno prijeći na produženje rive. Nužno je otvaranje ambulante sa stalnim liječnikom za otoke Mali i Veli Drvenik jer i za najobičnije liječničke usluge moraju ići u Marinu ili Trogir i izgubiti cijeli dan.
Mještani su podržali inicijativu Otočnog sabora Dalmatinske akcije i Udruge sv. Jure da se stvori novi politički okvir koji bi jamčio da stalni stanovnici otoka koji nemaju svoju općinu, imaju određenu "kvotu" zastupnika u Gradskom vijeću Županijskoj skupštini i Saboru. Imajući u vidu sve probleme i teškoće koje tište mještane, ali i činjenicu da se u proteklom razdoblju napravilo vrlo malo ili ništa, Drveničani ozbiljno razmišljaju da se iziđe "u susret" općini Trogir i prestanu biti njihov teret i zatraže formiranje vlastite općine.

TROGIR: POGLAVARSTVO PODRŽALO PROJEKT TVRTKE “BRODARSTVO SPLIT”

BRZIM BRODOM DO DRVENIKA MALOG I VELOG...na vrh stranice

Tvrtka Brodarstvo Split 2000. d.o.o. dostavila je Poglavarstvu grada Trogira elaborat uvođenja brze putničke pruge na relaciji Trogir-Drvenik Mali-Drvenik Veli. Projekt čiji je autor dipl. ing. Frane Matejčić predviđa gradnju brze putničke brodice za prijevoz putnika koja bi plovila brzinom od 22 čvora. Brod je kapaciteta 50 putnika, za koje je predviđeno 25 putničkih stolica u zatvorenom prostoru i 25 na otvorenom krmenom dijelu palube, a imao bi tri člana posade. Prijedlog .je projektanta da se odmah od početka uvedu dvije povratne pruge dnevno tijekom cijele godine. Na taj način bi se
ostvarila dvojaka korist, omogućio bi se otočanima život na otoku, a školovanje i rad u Trogiru, jer bi se u tu svrhu podesio plovidbeni red. Uvođenje ovakvog malog brzog broda putovanje bi se sa sadašnjih 70 minuta skratilo na oko 30 minuta, a brzina bi se mogla i dalje povećavati. Broj vožnji bi se povećavao u sezoni, posebno u špicama, a brzina omogućava broj putovanja prema trenutnoj dnevnoj potrebi. Ova
kvo projektirana brza putnička veza mogla bi se financirati iz uštede ostvarene racionalizacijom trajektnog prijevoza koji ionako ne služi svrsi. S obzirom na to da Ministarstvo pomorstva i veza subvencionira Jadroliniju, nameće se logičan zaključak da bi ta sredstva trebala usmjeriti na brzu prugu. Posljednjih osam godina Splitsko-dalmatinska županija sudjeluje u financiranju brzih pruga na svom području, pa
se s razlogom može očekivati udjel županije u sufinanciranju ove pruge, a isto se odnosi i na Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva i Upravu za otoke. Tvrtka Brodarstvo Split 2000. načelno je dogovorila gradnju sa splitskim brodogradilištem.
- Podržavamo ovaj projekt čijim bi se ostvarenjem stvorili bolji uvjeti života na. otocima Drvenik Mali i Veli, međutim, njegova realizacija ovisi o tome u kojoj će mjeri Ministarstvo pomorstva izdvojiti sredstva za subvencioniranje ove brodske pruge - rekao nam je trogirski gradonačelnik Branko Škokić.

SLOBODNA DALMACIJA, 4. travnja 2002.

TROGIR: PRIČA S PUNO GORČINE BARBE IVE KVARANTANA

BROD BADIJA AJME I KUKU, A ŠOLTANKA VOZI S JEDNIM MOTOROM...na vrh stranice

Drvenik Veli – Težak je život nas otočana Drvenika Velog i Malog, a još nam ga zagorčavaju i otežavaju odgovorni iz Jadrolinije, koji na našu liniju uvijek šalju brodove koji su neispravni, spori i neuvjetni da prime putnike – kazao je Ive Kvarantan, umirovljeni pomorac.

Ma, vidite. Oni su nam za Uskrsni ponedjeljak poslali brod Badija koji je ajme i kuku. To je linija koja prometuje po nedjeljnom rasporedu vožnje. Iz Drvenika smo trebali krenuti u 15.30., no nitko od putnika, a bilo nas je mnogo, nije se htio ukrcati jer brod ne odgovara uvjetima. I u 17.30., nakon dvi ure čekanja na rivi, stigla je Šoltanka. Kada smo krenuli, umjesto da uplovimo u Trogir, iskrcali su nas u Segetu. Nazvali smo Jadroliniju. Odgovor je bio da je Šoltanka bila neispravna i da je vozila s jednim motorom... Eto, vidite. Uvijek neki problemi. Cilu ovu zimu liniju je održavala neispravna Lošinjanka. Nije bilo grijanja. Pa, dakle, mi za ovih par milja putujemo kao da smo na kraju svita. U Jadroliniji, kad ih pitamo, kažu da je kriv Grad Trogir, da im nije osigurao adekvatno pristanište. Pa, ne može to tako stalno, i to uvijek na liniji Drvenik Veli i Mali. Prisiljeni smo se obratiti novinama jer više ne znamo kome se dosad nismo obratili za pomoć – ističe s gorčinom barba Ive Kvarantan.

SLOBODNA DALMACIJA 14. ožujka 2002.

TROGIRSKO POGLAVARSTVO O BUDUĆEM UZGAJALIŠTU RIBE KOD ORUDA

UZGOJ TUNA POD STALNIM NADZOROM DRVENIČANA...na vrh stranice

TROGIR – Poglavarstvo grada Trogira na jučerašnjoj sjednici raspravljalo je o zaključcima sa sjednice zbora mještana Drvenika Velog po zahtjevu Frane Zankija, vlasnika tvrtke Zanki Sub, o dozvoli za uzgoj tuna u morskom kanalu između Drvenika i Oruda.Mještani Drvenika Velog u dopisu Poglavarstvu grada Trogira traže da supotpisnik odluke o koncesiji bude Mjesni odbor, a da mještani imaju pravo promatranja (monitoringa) nad uzgojem tuna kod Oruda, te ukoliko se primjeti onečišćenje, a koje u kratkom vremenu ne bi bilo otklonjeno, u tom slučaju bi se oduzela koncesija do otklanjanja onečišćenja.
Pri angažiranju radne snage, kako fizičke tako i stručne, mještani traže da se u prvom redu angažiraju ljudi iz Velog Drvenika, a tek onda radna snaga izvana. Kod uzgoja tuna, zaključili su mještani, poduzetnik treba voditi računa da u praksi, zadovolji osnovne uvjete koje zakon o marikulturi propisuje za uzgoj tuna, a ovdje se misli na nepristranu ekološku studiju prije početka uzgoja tuna. Isto tako, Drvenčani traže da 50 posto novca od koncesije ide Drveniku Velom, kao i stopostotna sredstva od poreza koje bi Grad Trogir ubirao od ovog posla. Poglavarstvo grada Trogira se suglasilo sa zaključcima mještana Drvenika Velog, međutim, zaključilo je da Mjesni odbor iz formalno-pravnih razloga ne može biti supotpisnik odluke o koncesiji, te zaključilo da 50 posto novca od koncesije ide za razvoj obaju otoka, a ne samo Drvenika Velog.

SLOBODNA DALMACIJA 21.veljače 2002.

Prosvjed malih ribara s Velog drvenika

PROTJERANI SMO S MORA...na vrh stranice

Drvenik Veli – Mještani otoka Drvenika su na prosvjednom zboru izrazili ogorčenje Pravilnikom o malom ribolovu kojim se još više ograničavaju prava dopunskih ribolovaca. Mi ne molimo nego zahtijevamo da se ovaj destruktivni Pravilnik odmah suspendira i pozovu na odgovornost oni dužnosnici koji su ovakav pravilnik donijeli bez prethodne konzultacije s primorskim stanovništvom i predstavnicima malih ribara. Pravilnik je još jedna potvrda da obećanja o revitalizaciji otoka i dalje ostaju samo prazne priče za naivne birače. To je dokaz o bezosjećajnosti aktualne vlasti prema socijalnim problemima građana. Posebno je pogođeno stanovništvo na malom otocima kao što je Drvenik Veli, koji je jedan od najsiromašnijih dalmatinskih otoka. Nastanjen je gotovo samo umirovljenicima i ljudima bez zaposlenja čija mirovina ili mizerna socijalna pomoć ne pokrivaju ni životni minimum. Mi ne «tučemo» more i ne izlažemo se studeni da bismo se zabavili ribareći, nego da bi prehranili sebe i obitelji. Vašim nerazumnim postupcima pretvarate nas u kriminalce – ističu u svom proglasu žitelji Drvenika.

SLOBODNA DALMACIJA 15.veljače 2002.

Drvenčani traže stalnu trajektnu vezu s kopnom:

DRVENIK VELI NA KRAJU SVIJETA ...na vrh stranice

Jeste li znali da putovanje od Velog Drvenika do Trogira, znači svega 13 kilometara, traje punih sat i pol? Upravo je toliko potrebno da od Zagreba stignete avionom do Londona ili Istanbula! Ako od Velog Drvenika krenete na putešestvije prema 27 kilometara udaljenom Splitu, to će vam oduzeti tri sata života. To je dio razloga zašto je, nekada prosperitetan otok, postao jednim od najzaostalijih i najsiromašnijih dalmatinskih otoka.

Ponukani praznim pričama o revitalizaciji Velog Drvenika, te situacijom u kojoj ne postoji Mjesni odbor otoka, mještani su odlučili uzeti «stvar u svoje ruke» i sami pokrenuti rješavanje nekih gorućih problema koji im život na škoju čine teškim, osnovali su Udrugu Sveti Jure i obratili se svima koji bi im mogli pomoći, počevši od predsjednika Republike Stipe Mesića, preko Vlade, Sabora, Ministarstva pomorstva,prometa i veza, pa sve do javnih glasila. Drveničani traže da im se uvede stalna trajektna veza s kopnom, i to najmanje dva puta dnevno. Naime, po njihovim riječima, narasle su potrebe otočnog stanovništva, a i pojačan je interes turista za Veli Drvenik.Napominju kako Jadrolinija, u vrijeme kada je promet najintezivniji, dakle ljeti, samoinicijativno uključuje u promet brodove Ozalj i Laru, za koje otočani tvrde da su škart i opasni za život putnika.

Mještani su odlučili kako će silom spriječiti, ako bude trebalo, pristajanje ovih brodova na njihov otok. Dalje, Drveničani zahtijevaju da im se uvede trajektna linija do Splita, koja bi prometovala najmanje tri puta tjedno jer, kako tvrde, stanovnici Veloga Drvenika gravitiraju Splitu, a ne Trogiru, gdje se, kako kažu, birokratskom odlukom nalazi njihovo administrativno središte. Bezrezervnu podršku zahtjevima Udruge Sveti Jure dao je i mr. Zlatko Sorić, predsjednik Otočnog sabora Hrvatske.

SLOBODNA DALMACIJA 26.veljače 2002.

Gradsko vijeće Trogira

BROD ZA DRVENIK OŠTEĆUJE RIVU...na vrh stranice

Trogir – Već nekoliko kamenih blokova na trogirskoj rivi je oštećeno prilikom pristajanja broda što vozi za Drvenik Mali i Veli, a što se poduzima da se spriječi oštećenje rive, bilo je pitanje koje je na posljednjoj sjednici Gradskoga vijeća Trogira posvećenoj vijećničkim pitanjima postavio Ivo Zane. Odgovor na vijećničko pitanje dao je Ivan Kuzmanić, član trogirskog poglavarstva zadužen za otoke i otočnu problematiku koji je rekao da je Lučka uprava naručila 10 boko štitnika, ali da zbog tehničkih razloga štitnici nisu postavljeni, a da će isti biti postavljeni u nekoliko sljedećih dana. Kuzmanić je i ovom prilikom podsjetio na svoj raniji stav kojim se zalaže da se riva za pristajanje broda za Drvenik Mali i Veli uredi na predjelu Soline te će o tom prijedlogu govoriti na sjednici Poglavarstva.

SLOBODNA DALMACIJA

Povodom 500 godina osnivanja Župe Drvenik iz tiska izlazi Drvenički zbornik Zbornik drveničkog otočja, dvije knjige od po 650 stranica u kojima će se naći sve što se ikada znalo o otocima Velom i Malom Drveniku kod Trogira, ovih dana izlaze iz tiska, i bez sumnje će probuditi zanimanje Drvenčana i zaljubljenika u dva mala, ali iznimna otoka.

Povod tiskanja je 500 godina od osnivanja župe Drvenik. Drvenička povijest, zemljopisne značajke, flora, fauna, arheologija, stanovništvo, znameniti ljudi, govor, običaji, školstvo, pjesništvo, samo su dio sadržaja zbornika koji se stvarao tri godine. Ivan Pažanin, inače šef pravne službe u Dalmacijavinu u Splitu, urednik je zbornika, a uz njega je na knjigama radilo 60 akademika, sveučilišnih profesora i drugih znalaca vezanih strukom i ljubavlju za otoke. Od toga, čak 17 ih je porijeklom s Drvenika. Pažanin je iz Vinišća koje je do 1882. također bio u župi Drvenik. Inicijator izdavanja zbornika je bio župnik don Ivan Delić, potom je sve nastavio njegov nasljednik don Ivica Tomašević, a danas je sve preuzeo don Damir Vuletić – govori Pažanin. Tiskanje potpomažu Ministarstvo znanosti, Ministarstvo kulture, te gradovi Split i Trogir. Cijena zbornika bit će 200 kuna, a moći će se nabaviti kod župnika Vuletića.