1. Otoci Veli i Mali Drvenik, koje otočani zovu jednostavanije Drvenik i Ploča, nalaze se sjeverozapadno od otoka Šolte i čine zapadnu granicu srednjodalmatinskih otoka. Okruženi su s nekoliko manjih nenaseljenih otočića, i to s istočne strane Krknjašima (Veli i Mali Krknjaš) s južne strane Orudom i Mačaknarom, a izmedu njih nalazi se mali otočić greben nazvan Malta. Na sjeverozapadu se nalaze otočić Murvica, a dalje Arankanđel i Kosmači (Veli i Mali Kosmač. Površina Drvenika iznosi 12 km?, a dužina otoka 23 km. Ploča ima površinu samo 3,3 km? i opseg otoka 11,8 km. Oba otoka izložena su sa sjeverne strane buri, pa se naselja nalaze premajužnoj strani u prisoju, gdje je obala razvijenija i pogodnija za plovidbu i ribarstvo.

2. Imena otoka...na vrh stranice

. Imena ovih otoka bila su u prošlosti drukčija, i ona se relativno kasno spominju. U poznatom spisu De administrando imperio, u kojemu se opisuje i naša obala, Konstantin Porfirogenet ne zna za te otoke. Njihova imena Gerona i Giruna potvrduju se istom u hrvatskim spomenicima iz XIII. stoljeća.3 Dočetak -onal-una u ovom imenu upućivao je pojedine etimologičare na njegovo ilirsko porijeklo. To mišljenje najpodrobnije je razradio V Putanec u referatu na Onomastičkom kongresu u Firenci god. 1961. On u tom imenu vidi do tada neutvrdeni ilirski korij en gu er -`gora, drvo, šuma' od kojega su sa sufiksom -ona nastali potvrdeni oblici Gerona i Giruna. Autor je na toponomastičkoj građi pokazao da je promjena glasovnih skupina gi- > zi- bila raširena u veljotskom (usp. girare > zervar, te u furlanskom *Pinguentum > Pinguentum > *Bilgent > Bolzet > Buzet), čime objašnjava donedavno romanizirano ime Zirona. Iako se to lingvističko izvođenje čini uvjerljivo s obzirom na oblik imena, teškoća se javlja u semantičkom polju kada se značenje korijena guer - `gora, drvo, šuma' dovodi u vezu sa slavenskim imenom Drvenik u istom značenju i nešto drukčijom tvorbom. Pogotovu je neprimjereno u toponimima Zrin/Zren, Ozren, Prizren i sl. prepoznavati tu navodnu ilirsku osnovu guer + -ona >-in, i jer su ti i takvi toponimi semantički prozirni (i u vezi su sa značenjem koje je u glagolu zreti "gledati, motriti", a nalaze se i u drugim slavenskim jezicima i izvan prostiranja "ilirskog" jezika. Ime Drvenik, naime, zapisano je prvi put istom 1740. godine, a na zemljovidima dva stoljeća ranije dakle mnogo stoljeća kasnije, kad tobožnje "ilirsko" porijeklo imena i značenje toga korijena više nikome nije bilo jasno. Stoga se ta dva imena ne mogu dovoditi u vezu. Pa ako bismo prihvatili izloženu etimologiju, trebalo bi nam biti jasno da je značenjska veza ilirskog i hrvatskog imena slučajna, a nikako izravna ili posredna. Vjerojatno je bliže istini prof. P. Skok kad u romaniziranom imenu Zirona vidi izvor u grčkoj apstraktnoj imenici gyrona `zaokružen predmet, okrug'. Grčka riječ yugos 'krug' koja je u osnovi ovoga imena, po mišljenju Skokova, dolazi češće u imenima jadranskih otoka. Tako on objašnjava i etimologiju imena Žirje, susjednog otoka na zapadu ove Zirone. Treba priznati da Skokova etimologija ima važno uporište u prilično zaokruženom izgledu otoka. Osim toga od istog ie, korijena u latinskom obliku pridjeva circinatus `zaokružen'' izvodi autor imena okruglastih otočića Velog i Malog Krknjaša uz istočnu obalu Drvenika. Toponime od tog korijena nalazimo i na susjednim dalmatinskim otocima. Budući da je ovdje dispersija imena od tog ie. korijena prilično gusta, i da svugdje odgovara izgledu objekta na koja se odnose dotična imena, to još danas nemamo dokaza da Skokovu etimologiju zamijenimo boljom.
Hrvatsko ime Drvenik prvi je put zabilježeno, kako smo naveli, god. 1740., a na zemljovidima i mnogo ranije, te je bez sumnje stariji od tih nadnevaka. Ovo ime može se dovesti u vezu s doseljavanjem kolona iz makarskog Drvenika oko god. 1640.,g o čemu je još živa tradicija u mjestu, a o tome svjedoče neka ista prezimena koja su se do danas sačuvala u oba naselja. Na to upućuje i inačica korijena drvo (umjesto drivo, kako je uobičajenije kod starinaca na srednjodalmatinskom otočju), koja je ista objema imenima. Može se pretpostaviti da su naseljeni koloni donijeli sa sobom i ovdje presadili ime rodnoga kraja. Pojava da prigodom migracije stanovnici donose sa sobom toponime svojega kraja u novu postojbinu vrlo se često susreće u toponomastici. Ispočetka se ime Drvenik, po svoj prilici, odnosilo samo na naselje u kojemu su se nastanili, a kasnije se onda proširilo na sav otok, u čijoj je bujnoj vegetaciji ovaj razumljivi toponim lako našao oslonac.
Prvotno ime Malog Drvenika bilo je Plancha i Pianca, i ti su oblici dolazili donedavno u svim službenim spisima. Sva je prilika da je doseljeni hrvatski živalj preveo ta imena razumljivijom starom posuđenicom Ploča koja im je adekvatnije izražavala dojam plosnata izgleda ovog otočića, čiji najviši vrh ne prelazi 80 metara. To je ime u skladu sa susjednim "tupim" poluotokom Ploča na kopnu, koji je razdjelnica klimatskih prilika i koji se različitim imenima spominje već u antici.
Budući da su kod stanovnika tih otoka jasno razgraničena imena Drvenik i Ploča, bilo je nepotrebno povoditi se za venecijaniziranim nazivima Zirona Grande i Zirona Piccola i stvoriti dvočlane nefunkcionalnije toponimijske likove Veli i Mali Drvenk, pogotovu što takvi toponimi kao opreke postoje u naseljenim mjestima Makarskog primorja. Dvočlano ime Mali Drvenk javlja se prvi put tek 1838. godine.

3. Naseljavanje otoka. ...na vrh stranice

Vrlo je vjerojatno da u predslavensko doba otoci Drvenik i Ploča nisu bili naseljeni, pa se ni Hrvati, dolazeći na more, nisu zaustavili na ovim otocima. Tako su Drvenik i Ploča ostali nenastanjeni sve do XV stoljeća, kad je stanovništvo sa susjedne obale (Vinišća i okolice) zbog nesigurnosti pred turskom najezdom selilo na ove otoke. Sva je prilika, a na to nas upućuje i toponimija, da su bjegunci najprije naselili Ploču, gdje su uvjeti za ratarstvo i stočarstvo bili povoljniji, a kasnije prelazili na Drvenik. Naseljavanje se zbivalo u više mahova. Mnogi doseljenici vraćali su se na svoja prijašnja imanja na kopnu, ali ih je stalno prisutna turska opasnost prisilila da se trajno na njima nastane. Može se uzeti daje prvo naseljavanje završeno do sredine XVI stoljeća.
Prvi popis stanovnika na Drveniku sačuvan je na kopiji iz 1521. godine. U tom popisu nalaze se prezimena 26 doseljenih obitelji sa župnikom Mateom Floryjem, trogirskim kanonikom na čelu. Ta prezimena pročitana su ovako: Millicich 3X, Gelinich 4X, Docouich, Scorich, Mlacich, Cunzarich, Devich, Nouoselich, Marussich, Obradovich, Dujmovich, Bogoslovich, Rusich, Paucouich, Cermaich, Jerlicich, Mara Lucichia (danas Lučin), Marglavicich, Gliubich, Percouich, Scancouich i Dobrilouich.
Od tih prezimena danas još postoje: Mlačići, Dujmovići, Rušići, Lučini (na Drveniku), Devići (na Ploči) te Marušići, Mlačići i Lučini (u Vinišćima).
Neka od navedenih prezimena ubrzo su zatim nestala, a u popisima iz 1705. i 1832. godine nalazimo nova dotad nepotvrđena prezimena. Uspoređujući te popise, vidimo da je i raseljavanje Drvenčana bilo prilično jako. Godine 1537. spominju se neki Drvenčani u borbi za Klis, koji su navodno zatim otišli s uskocima prema Senju i tamo naselili vinodolski Drivenik.

Rast stanovnika ovih otoka po stoljećima za koje imamo podatake bio bi ovakav:

Broj stanovnika u 1961. godini nije u tako naglom opadanju, jer bi tim brojkama trebalo pridodati još 434 stanovnika za Drvenik i 30 stanovnika za Ploču, koji samo privremeno žive na otocima, a nalaze se na zanatima, školama ili u pomorstvu. Raseljavanja u prekomorske zemlje, koja su osobito jaka na nekim dalmatinskim otocima, ovdje su gotovo beznačajna.

4. Povijesni prikaz otoka...na vrh stranice

4. 1. Uprava na otocima. Do početka XV stoljeća Drvenik i Ploča pripadali su trogirskoj općini, a god. 1420. potpadaju pod Veneciju. Otočani su bili koloni trogirskih veleposjednika koji su zakupljivali otok. Vlasnika (ispočetka trogirsku općinu) zastupali su zakupnici (kondutjeri, afituali, patruni). Svake osme godine održavana je u loži sv. Ivana u Trogiru javna dražba (incanto) za zakup otoka. Natjecali su se redovito trogirski plemići u prisutnosti kneza. Uvjeti za zakupnike bili su prilično teški i točno određeni. Zakupnik nije imao političke vlasti na otocima. Prvi zakupnici nisu poznati. Čini se da nisu bili na zlu glasu, jer ih Drvenčani hvale i nemaju s njima razmirica. Svađe na Drveniku počinju dolaskom zakupnika obitelji Capogrossa, koji su držali otoke, s malim izuzetkom, od 1583. do 1623. godine. U tom razdobliu nastaju jače razmirice sa težacima. koji su tuženi da sijeku šumu,pasu u gaju, zagađuju vodu koju uz to i neracionalno troše. Knez je zbog toga zabranio sječu i pašu u gaju, trošenje vode sveo je na 1-2 barila na dan. Da bi te odredbe bile dosljedno provedene, knez je imenovao tri stražara na otocima.
Upravu na otoku činili su glavar i dva suca. Glavara je postavljao trogirski knez i zvao se u prvo vrijeme gastaldo, a kasnije harambaša. Prvi poznati glavar bio je Grgur Miličić 1595. godine. Glavari su u većini slučajeva birani iz rodova Miličića, Pažana i Rušinovića. Suce su birali seljaci na zboru pred crkvom, a knez je samo potvrđivao njihov izbor. Otočani su se morali pokoravati njihovim odredbama, a za neposlušnost vlasti su ih kažnjavale s pet lira globe.
Godine 1639. otoci Drvenik i Ploča bili su "in perpetuo" prodani u Veneciji. Kupili su ih za 600 dukata zadarski plemići Zuane Lantana, Giacomo Califf, Battista Soppe i Girolamo Borgo. Ovim vlasnicima ostali su isti uvjeti kao i prijašnjim zakupnicima, a morali su davati drva za vojsku i stanove za stočare i stoku na otocima. Seljacima su ostale sve prijašnje obveze.

4. 2. Davanja zemlje i obveze seljaka. Iz arhivskih spisa doznajemo da su prve poznate obitelji na otoku dobile po šest vretena zemlje s obvezom davanja šestine prihoda trogirskoj općini. Od godine 1521. dobivale su zemlju i druge obitelji. Tako su 1556. godine četiri brata Rušinovića dobila 40 vretena zemlje u Grabulama (Drvenik), gdje su se bili nastanili. Iste godine M. Miličić dobiva sto vretena zemlje na Kuknari (Ploča), a godine 1577. dobiva Luca ud. Jure Miličića jednu zemlju u Petomavru, a Ivan Miličić dvije zemlje. Godine 1606. dobio je Pavao Pavković 40 vretena zemlje na Drveniku. Tako su prilike i uvjeti života na otocima opredijelili stanovništvo na bavljenje zemljoradnjom i stočarstvom. Osobito su mnogo uzgajali vinovu lozu i maslinu. Kako otoci nisu bili prije intenzivnije obrađivani, trebalo je mnogo truda da se iskrče šume i uzgoje nove kulture. O tome nalazimo dovoljno potvrda i u toponimiji. Sijalo se podosta žitarica i sočiva, ali je ipak najveći prihod bio od vina. Stočarstvo je od samog početka bilo razvijeno. Da bi stoka imala dovoljno vode, bili su sagrađeni poljski zdenci i pojišta. Najviše je bilo koza i ovaca, ali su se držala i goveda (Voluja pasika). Ribarstvo, prema sačuvanim podacima, nije bilo osobito razvijeno. To se može objasniti i navikama doseljenika, od kojih mnogi nisu bili iz primorskih krajeva, te nedostatkom ribarske opreme.

Seljaci su, u odnosu prema zakupniku, imali prilično teške obveze. Oni su davali šestinu prihoda od vina i žita; a kasnije i šestinu sočiva. Knezu je pripadala jedna koza, ako je seljak imao više od 50 glava, a crkvi tridesetina maslina. Davanja župniku i crkvenim redovima ne nalazimo u spisima. Osim toga seljaci su bili dužni obavljati zajedničke radove na uredivanju mjesta i putova, davali su posadu zajednu galiju i vojnike u slučaju rata.
Sredinom XVIII. stoljeća prilike na otocima još se više pogoršavaju. U to vrijeme vlasnici Drvenika iznajmljuju otoke Federiku Paitonu, koji uvodi poljare na otoke. Seljacima je bilo naređeno da sruše sve ograde osim onih za vinograde. Na jednom vritu zemlje nije se smjelo saditi više od četiri stabla, u gajevima je bilo zabranjeno krčiti. Težaci nisu smjeli uzimati nove zemlje bez dopuštenja vlasnika. Paljenje vapnenica bilo je zabranjeno na otocima. Takvo stanje dovodilo je do nezadovoljstva, koje se naročito žestoko ispoljilo poslije pada Venecije. Kako su se vlasnici otoka nalazili u Zadru, bilo im je otežano pratiti i smirivati nastale smutnje na ovim otocima, pa se sredinom XIX. stoljeća započelo otkupljivanjem zemljišnih čestica od zadarskih vlasnika. Godine 1861. trogirski veleposjednik Ivan Andrija Moretti kupio je velik dio Drvenika i tamo sagradio ljetnikovac (Moretova kuća). Potkraj XIX. stoljeća započeo je proces otkupljivanja kolona. Seljaci su plaćali zemlju, koju su obrađivali. Kao jamstvo da će seljaci platiti otkupninu osnovan je poseban odbor od 40 jamaca koji su garantirali vlasniku isplatu otkupnine. Cjelokupna otkupnina za oba otoka iznosila je 40.000 forinta.

5. Naselja. ...na vrh stranice

Šezdesetih godina prošloga stoljeća na otoku Drveniku bilo je oko 650 stalnih stanovnika. Oni su bili smješteni uglavnom u mjestu Drveniku, koje se nalazi u najvećoj i najsigurnijoj luci na otoku. Kako se to mjesto proteglo uz obalu, mještani razlikuju ove dijelove: Grabule, Artić, Mandroč, Usri sela i Bobovišča. Pored Drvenika na otoku se nalazi i nekoliko zaselaka: Strana [obitelji: Juranović (5) i Letilović (1)], Kačina (obitelji: Rušić (2), Čapalija (1), Meštrović (1)), Kokošinje [obitelji: Meštrović (1), Pensa (1)], Krknjaši [obitelji: Pensa (1) Vulas (1)], Gornja Banda [obitelji: Gjeldum (1), Kostović (4), Majić (1), Pensa (2)], Solinska (obitelj Škoko).
Jedino se od toponima Drvenik tvore etnici: Drvenčanin, Drveniška, i ktetik: drveniški, -a,-o, a oni se odnose u prvom redu na otočane i otok, a tek onda na mještane i mjesto Drvenik. Od imena dijelova naselja samo su ponegdje uobičajeni etnici i to češće samo u muškom rodu. Zabilježio sam ove etnike: Mandročanin (Mandroč), Artičanin (Artič), Grabujanin, Grabujaka (Grabule), Bobovišćanin, Boboviška (Bobovišća). Ktetik se od ovih imena ne upotrebljava. Od imena otočkih zaselaka ne tvore se ni etnici ni ktetici, već se pripadnost stanovnika tim zaseocima izražava opisno: Škoko iz Solinske,Vulas iz Krknjaša itd.
Na Ploči je živjelo oko 250 stanovnika u ovih pet zaselaka: Petomavar(oko 30-40 kuća, dijelovi u zaselku: Rudina, Prizidi) s obiteljima: Civadelić, Dević, Dražić, Lučin i Stipić: Borak (4 kuće) s obiteljima: Dević, Stipić; Dolići (7 kuća) s rodom Civadelića: Vela Rina, (12 kuća) sa rodom Marića i Kuknara (6 kuća) s rodom Civadelića.
Etnici i ktetik zajednički su za sve otočane, a izvedeni su od imena otoka: Pločar, Ploška, Ploški, -a, -o. Etnici i ktetici za zaseoke nisu uobičajeni i pripadnost stanovnika pojedinom zaselku izražava se opisno: Marić iz Vele Rine, Devići na Borku itd.

6. Jezične osobine. ...na vrh stranice

Današnji drvenički govor opisao je prof. M. Hraste u radnji Osobine govora otoka Šolte, Čiova, Drvenika i susjedne obale. On je taj čakavski ikavski govor odredio prema govorima srednjodalmatinskih otoka (Šolte, Brača, Hvara i Visa) i prema čakavsko-štokavskim i štokavskim govorima na susjednom kopnu.
Važno je ovdje istaknuti da su Drvenčani i Pločari u prošlosti i danas upućivani uglavnom na Trogir i Split, a i kao pomorci većinom su u doticaju sa čakavskim pučanstvom. Određen postotak štokavskih osobina u njihovu govoru, dakle, nisu skorašnje, i može se pretpostaviti da su ih doseljenici donijeli sa sobom iz kraja koji je bio izložen štokavskom utjecaju. Glavne jezične

osobine koje su u govoru Drvenika i Ploče nastale pod utjecajem štokavskog dijalekta, a razlikuju se od govora čakavaca starinaca na dalmatinskim otocima bile bi: čist vokalski sustav bez ijednog primjera dvoglasja i zatvaranja vokala. Ovakav "čist" vokalizam imaju na istočnim susjednim otocima ona čakavska mjesta koja su u blizini mladih štokavskih naselja, ili su jače infiltrirana novim štokavskim doseljenicima.

7. Prezimena. ...na vrh stranice

Za boravka na Drveniku zabilježio sam ova prezimena: Bojić, Burić, Civadelić, Čapalija, Domaćin, Dujmović, Gjeldum, Ivica, Juranović, Jurić, Klarić, Kostović, Kovač, Kustiira, Kvarantan, Letilović, Lučin, Majić, Meštrović, Mlačić, Mladin, Marić, Palavišić, Pavić, Pažanin, Pensa, Pjerov, Rudić, Rušić, Rušinović, Sokol, Škoko, Tironi, Vulas.
Na Ploči se nalaze samo ova prezimena: Civadelić, Dević, Dražić, Lučin, Marić, Stipić.
Prema porijeklu i tvorbi ova se prezimena mogu podijeliti: na ona koja su postala:
a) od svetačkog ili narodnog imena: Dujmović, Ivica, Juranović, Jurić, Kostović, Lučin, Marić, Pavić, Pjerov Stipić, Bojić, Dević, Dražić, Mladin, Rudić, Rušić, Vulas;
b) od nadimka: Burić, Čapalija, Domaćin, Kovač, Kustura, Letilović, Meštrović, Mlačić, Sokol, Škoko i Pažanin;
c) prema prezimenima stranog (romanskog) porijekla: Civadelić, Gjeldum, Kvarantan, Palavršić, Pensa, Tironi.
S obzirom na strukturu opažamo da većina prezimena označuje porodičnu filijaciju i tvore se od pravih patronima (poimeničenog patronimskog pridjeva) sufiksom -ić, koji se dodaje pridjevu osobnog imena ili nadimka: Juranović, Kostović, Letilović, Meštrović, Rušinović, ili su patronimski deminutivi s hipokoristikom osobnog imena ili nadimka u osnovi, također u funkciji porodične filijacije: Bojić, Burić, Dražić, Dević, Jurić, Majić, Marić, Mlačić, Pavić, Rudić, Stipić.
Zanimljivo je, u odnosu na starije razdoblje, nestajanje patronimskih pridjeva u funkciji prezimena. Takva prezimena zadržala su se samo u starijem prezimenu Lučin i mlađem prezimenu Pjerov.
Priličan je postotak osobnih imena i nadimaka u funkciji prezimena:
a) osobna imena: Ivica, Vulas;
b) nadimci: Čapalija, Domaćin, Kovač, Kustura, Sokol, Pažanin.

((Kao prilog danas ustaljenom mišljenju da su zadarski vlasnici Drvenika oko god. 1640. naselili na ove otoke kolone iz makarskog Drvenika (Pomorska enciklopedija, II, str. 521) uspoređivao sam današnja prezimena u tim naseljima i utvrdio ova zajednička prezimena: Burić, Dević (u makarskom Drveniku: Divić ), Juranović, Jelinić (Jelaš). Treba navesti da se ta prezimena odnose na još danas brojne porodice i u makarskom Drveniku i na ovim otocima, što također može ukazivati na njihovu starinu. No istraživanje porijekla stanovništva na ovim otocima trebalo bi podrobnije proučiti.))
((Prema popisu drveničkih obitelji iz god. 1705. nalazimo ove patronimske pridjeve kao prezimena: Peričin, Penčin, Orlov Rudanov Dučin (donedavno na Ploči: Dučić, a u Vinišćima se zadržao do danas), Puletin, Dvornikov Lučinou Sokolov Jakotin, Pečilov Svetinov Jelin.))

Prezimena stranog porijekla fonološki su i morfološki prilagođena domaćem dijalektu: Gjeldum (Đeldum), Kvarantan, Pensa, Tironi, ili se sasvim povode za hrvatskim patronimskim prezimenima: Civadelić, Palavišić.
Na povijesnoj i suvremenoj antroponimijskoj građi može se zaključiti da su prvotna prezimena bila uglavnom patronimskog postanja, i to najprije patronimski pridjevi, a tek kasnije poimeničeni patronimskim sufiksom -ić. Pri tome je velikog udjela imala crkva, čija je uloga utkana u povijest ovih otoka još od prvih naseljavanja. Patronimski pridjevi na -ov -ev i -in produžili su svoju ulogu u nadimcima.

8. Nadimci. ...na vrh stranice

Ograničen broj prezimena na Drveniku i Ploči uvjetovao je, povećanjem stanovništva, veći broj nadimaka. Ako se ovome pridoda vrlo škrt izbor osobnih, poglavito svetačkih, imena u prošlosti, vidimo da je identifikacija stanovnika bila prilično otežana zbog više osoba s istim imenom i prezimenom. Pojava većeg broja nadimaka nastalaje kao onomastička nužnost i oni su u selima preuzimali ulogu prezimena. Već neka prva poznata prezimena imala su osnovu nadimačkog postanja.
Nadimci nastaju časovito. Uzrok njihove motiviranosti uvjetovan je nekim afektivnim činom ili pojavom. Najafektivniji nadimci su i najbolje motivirani. Oni su redovito prožeti humorom i sarkazmom i lako se i trajno pridružuju osobi kojoj su nadjenuti. Teško je, nekad gotovo nemoguće, utvrditi točan povod za nastanak velikog broja starijih nadimaka. Mogu se jedino pronaći veze s osobama i osobitostima, predmetima i pojavama kojima su bili motivirani. Po ovim kriterijima u drveničkim i pločkim nadimcima razlikujemo ove skupine:
a) Nadimci koji su motivirani osobnim imenom: Fabin, -ini; Gašperov, -ovi; Arni r, Arnirov, Arnirovi, Peša, -in; -ini; Dean, Deanov, Deanovi; Perin, -ini; Matan, Matanovi; Irud, Irudovi; Milin- ini; Mešo, Mešini; Mladin, Mladinov, Mladinovi; Krsto, -ov, -ovi; Martinov, -ovi; Basić; Basiljevi; Domić, -evi; Milovan, -ov, -ovi; Božan, Božanov, Božanovi; Grego, -ovi i Grego Mali, Grego Veli; Joko, -in, ini; Ćirulo, -ov, -ovi; Maha, Mahini, Mali; Milas, -ev, -evi; Matulica, Matuličin, Matuličini; Ivin, -ini, Rašo, -in, ini; Bartulov, -ovi; Miratov, -ovi.
b) Nadimci nastali po kakvoj tjelesnoj osobitosti: Suhi, -ini; Koždre, -ini; Pup, -ovi; Žutonja; Kalokin, -ini; Bilac, Bilčevi; Coto, -ovi; Bumbić, -evi; Gobo, -ovi; Bandogled, Bandogledovi; Kroculo, -ovi; Ćelevada, -ini; Čupa, -lnl; Koščina, -ovi, Muto, Muti.
c) Nadimci nastali po kakvoj duševnoj nastranosti: Trčilaži (laž), Arija, -ini; Munja (naglost); Pačifiko, -ovi (flegmatičnost): Eštro, -ovi; Lule, -ini.
d) Nadimci koji pomoću svojstva predmeta karakteriziraju ljude: Langver,-ovi; Šibaka, -ini `vrsta tvrdog kruha'; Fažoler, Fažolerovi; Sikira, -ini; Banića, Baničini, Butac `vrsta žare'; Lulica; vapor, -ovi; Cukarin, -ovi, Ferata, -ini.
e) Nadimci prema nazivima za životinje u izražavanju ljudskih osobina: Pic, -ov, -ovi `vrsta ribe Charax puntazzo'; Čačak, Čaškovi `vrsta ribe Cypselurus heterurus'; Tovar, Tovarovi; Gudin, Gudini; Švajne, Švajnetni (prema njem. Schwein `svinja'); Kosić, Kosićevi; Goluban, Golubanovi; vuk, -ovi; Mačak, Maškovi; Lisica, Lisičini.
f) Nadimci nastali prema osobinama nosilaca drugih prezimena ili nadimaka: Babić, -ev, -evi; Omašić, -evi; Šižgorić, -evi, Bulin, -ini; Krštić,-evi.
g) Nadimci po nazivima za zvanja i zanimanja: Lajko, -ov, -ovi; Knjez.-ov, -ovi; Butor, -ov, ovi; Glavar, Glavarovi; Šmuc, -ov, -ovi; Kapitan, -ovi: Pretur, Preturovi; Kralj, Kraljevi.
h) Topički nadimci Kranjac (dobiven metatezom od *Krajnac (< Krajinac), Kranjčevi.
Neki od spomenutih nadimaka vjerojatno su bili motivirani kakvim nespretnim činom ili lošim izgovorom njihovih prvotnih nosilaca: Voga. Konunelo (< colonnello), Langver (njem. Landwehr), Švajne, Ohola i sl.
Nadimci u kojima se kod ispitanika izgubila svaka veza s uzrokom motivacije: Konata, -ovi; Čašera; Garda, -ini; Bota, -ini; Minga, -ini; Čičov -ovi; Šanguc, -ovi; Čulin, -ini; Pure, -ini; Zuban, Zubanovi; Cica, -ovi: Domovina, -ovi.
Najbrojnija skupina nadimaka ima u osnovi osobno ime. Ti nadimci posjeduju najmanji stupanj afektivnosti. Oni najčešće dolaze u obliku patronimskog pridjeva na -ov, ev, i -in. Budući da takvi nadimci izražavaju u prvom redu posvojnost, oni na razini nižoj od roda vrše ulogu sekundarnog prezimena.

U svim ostalim skupinama nadimci su nabijeni jačom afektivnošću protkanom željom za smiješnim, što je karakteristika većine naših primorskih naselja. U tim nadimcima, upravo zbog jake emotivne veze uzroka i osobe kojoj se daje nadimak, ne nalazimo mnogo izvedenih patronimičkih nadimaka, dok nadimci u kojima je potamnjela veza s motiviranošću dolaze u pravoj onomastičkoj službi, izražavajući u prvom redu identifikaciju i filijaciju osoba ili obitelji na koje se odnose: Kolokin, Čičov Čulin, Bulin itd.
Velik je postotak nadimaka stranog, najčešće talijanskog (venecijanskog) porijekla. Takvi nadimci dolaze od riječi čija su semantička značenja u tom kraju prilično reducirana, te su kao uskoznačni leksemi imali jaču afektivnost i nisu dolazili u homonimijske kolizije (Coto, Pačifiko, Pretur, Voga itd.).
Prezime koje nije nosilo više obitelji bilo je dovoljno za identifikaciju njegovih nosilaca, pa takve obitelji obično i nemaju nadimaka: Bojić, Tironi, Rudić, Ivica, Dujmović, Palavršić.
Nadimci se odnose uglavnom na muškarce. Ako je potrebno da se označi ženska osoba, obično se to izražava opisno prema osobnom nadimku muža, ili prema porodičnom nadimku.

9. Osobna imena. ...na vrh stranice

Već smo pri analizi prezimena i nadimaka mogli zapaziti daje u nekima od njih kao osnova od koje su izvedeni poslužilo narodno ime ili hipokoristik svetačkog imena. Ovo je samo donekle bogatilo imenski fond. Po podacima iz matica doznajemo da su na Drveniku i Ploči prevladavala svetačka, nekad i vrlo arhaična, imena: Matan, Kristofor, Timotej itd. Na ovim otocima bila je jaka tradicija po kojoj su se djetetu davala imena starijih osoba u obitelji, u prvom redu djeda i bake, ili – ako je bilo više djece - ime poznatijeg sveca na čiji se blagdan ili nekoliko dana prije i poslije dijete rodilo. Ti običaji sačuvali su imenski repertoar, stvarali nepotrebnu entropiju, a time je identifikacija mještana, čiji je broj stalno rastao, bila otežana. Ovo je bio jedan od povoda za nastajanje većeg broja hipokoristika, čime se i broj imenskih jedinica povećavao. Drugo rješenje bilo je da se na krštenju djetetu nadijevalo dva ili više imena. Često se dogadalo da drugo ili treće ime kao zalihosne jedinice u višečlanom imenskom izrazu u određeno vrijeme postanu distinktivne i preuzmu osnovnu imensku funkciju. Jedan od mojih ispitanika imao je tročlani imenski izraz: Petar-Mario-Družimir. Prvo ime dobio je nasljedovanjem djedova imena, drugo ime po imenu svetice (Marija) na čiji se blagdan rodio, a tek u trećem imenu bila je izražena stvarna želja davalaca imena, obično kuma, i ono je preuzelo pravu onomastičku službu.
Oblike današnjih osobnih imena pratio sam u poslijeratnom periodu u župnim knjigama i zapazio ove pojave:

a) Podržavanje tradicije u nasljedovanju imena predaka, tako da modificiranim oblikom, najčešće hipokoristikom, osobno ime izražava razlikovnu funkciju.
Muško ime pretka Ime djeteta Nikola Nino Ante Tonči Jure Đorđi Mate Mateo Nikola Nikša
Žensko ime pretka Ime djeteta Jerka Jerkica Jovana Ivanica Manda Magda Jele Jelenka Božica Božanka

b) Prilično je slučajeva kad se kompromisno napušta osobno ime pretka, tako da se djetetu daju dva ili više imena. Ime kojim se nasljeđuje ime pretka postaje zalihosno.
Muško ime pretka Ime djeteta Ante Toni-Milan Ivan Ivan-Nikola Petar Petar-Mario-Družimir
Žensko ime pretka Ime djeteta Niko(lina) Jordana-Niko Nika Jasenka-Nika Božica Božica-Stanka

c) Brojnija je skupina imena kojaje radikalno prekinula vezu s tradicijom, tako da je djetetu nadjenuto narodno ime.
Muško ime pretka Ime djeteta Marin DamirAnte Tihomir Jakov Milan Nikola Zlatko Arnir Željko
Žensko ime pretka Ime djeteta Vinka Mirjana Marija Željana Marija Jadranka Kata Nevenka Lucija Alenka
Nakon Drugoga svjetskog rata nalazimo ova narodna imena muška: Zdravko, Nedo, Damir, Miljenko, Mirko, Milan, Željko, Zlatko, Nenad, Drago i Dragi, Stanislav Mladen...
Ženska: Vanja, Višnja, Bosiljka, Nada, Mirjana, Grozdana, Gordana, Ljiljana, Slavica, Blaga, Alenka, Nevenka, Jasenka, Božanka, Ozrenka, Milica, Zorka, Biserka, Nedjeljka, Nediljka, Miroslava, Tomislava...
Mnoga svetačka imena zapisana su u hipokorističnom obliku: Stipe, Vinko, Bepo, Ive, Ivo, Ivica, Joze, Boško, Mare, Katja...
Taj pregled današnjih imena, u usporedbi sa starijim razdobljem, pokazuje da su promjene u fondu osobnih imena prilično radikalne. Bilo bi pogrešno tumačiti ih isključivo utjecajem sa strane ili hirom mode. Te promjene javile su se ponajviše kao potreba da se osvježi i obogati repertoar osobnih imena radi lakše identifikacije mještana, kao ravnoteža u procesu komunikativnosti cjelokupnog antroponimijskog sustava ovih otoka.

10. Toponimija. ...na vrh stranice

Otoci Drvenik i Ploča imali su perifernu ulogu u povijesti ovoga kraja. Naselja na njima javljaju se prilično kasno i nemamo do danas nikakvih pisanih potvrda o eventualno starijim naseljima na njima. Iz Andreisova djela doznajemo da je na rtu Ploči godine 1324. bila sagrađena zavjetna crkvica sv. Ivanu Trogirskom. Taj lokalitet, čini se, u epu o Argonautima Apolonija iz Rodosa (oko 293. - oko 215.) spominje se u vezi s Hilejcima, narodom koji je navodno obitavao na poluotoku južno od Liburna, koji su se prostirali do rijeke Krke. To ponavlja Pseudo Skilaks i Pseudo Skimno. Antička se tradicija održala i u mladim spisima. Plinije Stariji (Naturalis historia, 3,141) spominje taj poluotok Hilejaca (paenisula Hyllis) koji se zove i Diomedov rt (promunturium Diomedis).
Novija literatura ubicirala je taj poluotok sjeverozapadno od Zadra na prostoru koje oplakuje Novigradsko more i dio Podgorskoga kanala sa sjevera i primorje od Zadra do Privlake s juga. S obzirom na prostiranje Liburna do Krke, ta se ubikacija nije održala. Drugi su ga identificirali s poluotokom Pelješcem, ali kako je on mnogo udaljen od južne granice Liburna, i ta je pretpostavka napuštena.
Vrlo je vjerojatno da je Hilejski poluotok današnji poluotok Ploča, nasuprot otoku Ploči, graničnoj, strateškoj, klimatskoj i maritimnoj razdjelnici sjeverne i srednje Dalmacije. Na tom je ubočitom poluotoku mnogo neistraženih arheoloških lokaliteta, a na širem području mnogi su predrimski toponimi (Trogir Seget, Stupin, Malta, Labin, Srima, Skradin itd.). Time ovaj kraj produbljuje svoju stvarnu i jezičnu povijest do antičkih, mitoloških tradicija. Andreis nas obavještava o staroj crkvi i benediktinskom samostanu na susjednom otočiću Aranđelu. Toponimija otoka Ploče upućuje nas na to da su se vjerojatno u starije doba i tamo nalazili posjedi i nastambe trogirskih opata. Tako sam u neposrednoj blizini na tom otoku zabilježio ove toponime: Fratrovo, Polača, Fratrovi oblozi `ograde', Popovska pasika, Stari dvori, Petomavar i dr. Otok je zbog svojega položaja i plodna zemljišta doista mogao pružiti dobre uvjete za život, pa nije čudo što je on bio prije naseljen od susjednog Drvenika. Ti toponimi mogli bi biti dobar kažiput arheološkim istraživanjima, koja bi vjerojatno potvrdila ovdje tek nabačenu pretpostavku.
Uzevši u cjelini, mikrotoponimija ovih otoka vrlo je mlada i pretežno hrvatskoga porijekla. Ona je nastala doseljavanjem stanovnika na otoke od XV stoljeća naovamo. Najstarija su imena, bez sumnje, oni toponimi koji se odnose na značajnije objekte (uvale, rtove, brda, doline, koje su bile pogodne za razvitak zemljoradnje), jer se oni nalaze na starijim katastarskim mapama, koje sam pregledao u Katastarskom arhivu za Istru i Dalmaciju u Splitu. Ti toponimi koji su nastali po konfiguraciji tla najčešće se tvore od zemljopisnih nazivaka, koji su vrlo brojni u ovoj toponimiji (bok, krug, vlaka, vruja, struga). Tek kasnije nastaju dvočlani toponimi i sintagme (od pridjeva i imenice: Babin rat, Stara Rina, ili prijedloga i već postojećeg toponima: Na kruge, vrh Tekete), označujući položaj jednog objekta prema drugome. Najmlađu toponimijsku skupinu čine imena koja se sastoji od antroponima i imenice (zemljopisnog termina ili postojećeg toponima: Zuvankina ograda, Matanjska njiva). Ta toponimijska skupina nastala je uglavnom u toku XIX. stoljeća, kada su otočani počeli otkupljivati i prisvajati zemlju od tadašnjih vlasnika ovih otoka.
Ovoj zanimljivoj toponimiji trebat će se ponovno vratiti: istražiti povijest pojedinih imena, njihovu semantiku i strukturu i pokazati funkcioniranje imena u cjelokupnom toponimijskom sustavu ovih otoka. Taj posao neće biti težak, jer posjedujemo dva toponimijska sloja, i to onaj zapisan u prvim katastarskim mapama iz 1830. godine i ovaj današnji koji sam skupio i ubicirao na karti prema posjedovnim listovima Katastarskog ureda u Trogiru.

(Aktualiziran i dopunjen rad iz Ljetopisa JAZU, knj. 71, Zagreb 1966.)