ZBORNIK OTOKA DRVENIKA Valentin Putanec:

OTOČKA IMENA VELI I MALI DRVENIK NA HRVATSKOJ OBALI I ILIRSKI KORIJEN GER - "BRDO, ŠUMA"

Ilirski jezični materijal došao je do nas samo u onomastici (mjesna imena, antroponimi). Nema apelativa. Na Onomastičkom kongresu 1961. autor je, polazeći od toponima Zirona, koji u hrvatskoj istoznačnici glasi Drvenik, analizirao velik broj naših toponima koji ishode od korijena ger-. To su Girona = Zirona; Zlarin; Ozren = Ozrin; Zrin = Zrinj; Zvirjak = Zverinac = Zviranj; Zermaor.


1. Poznato je da je u ilirskom jezičnom materijalu sačuvan samo onomastički dio i da tu potpuno nedostaju bilo kakvi apelativi. U ovoj radnji nastojat ću na osnovi sačuvanih podataka o imenima otoka i brda otkriti upravo jedan ilirski apelativ. Radi se o ilirskoj riječi *gerona. Tu imamo i ilirski korijen ger- u značenju "brdo, šuma" i poznati ilirski sufiks koji se javlja u natpisima kao - ona, a koji u hrvatskom posvuda glasi -in.

2. Toponimi o kojima je riječ jesu: Girona = Zirona; Zlarin; Ozren = Ozrem = Ozrin = Ozrim (s varijantama -zdr- i -inj); Zrin = Zrinj; Zvirjak = Zvirje = Zvirja, Zvirinac = Zverinac, Zviranj = Zviran; Zermaor.

3. Današnji otoci Veli i Mali Drvenik u dokumentima se spominju kao Lazarola (13. i 14. st.), Zarona (14. st.) i Zirona (14. st.). Lucius 1673. također Veli Drvenik zove Zirona. Klaić kasnije te otoke naziva Zirona grande i Zirona piccola. U mletaciziranom izgovoru postoji kod Trogira izgovor Žirona. Sufiks u nazivu Zirona smatra se sigurnim ilirskim sufiksom.

4. Zlarin, otok kraj Šibenika, spominje se od 14. stoljeća. Šižgorić (1487.) taj otok zove Aurea insula, tj. dovodi ga u vezu s latinskom riječi aurum ("zlato"). Riječ je o humanističkom tumačenju naziva: (in)sl. - [insula] + ari[auri]. Šižgorić, osim toga, naznačuje za Zlarin da je fertilis, tj. "plodan". Da se radi o šumovitom kraju zaključuje se po nazivu Drvenik, koji nosi jedan obližnji otočić.

5. Nazivi za brda Ozren = Ozrem = Ozrim (s varijantama -zdr- i -inj), sa stajališta slavistike, danas se svi mogu vezati uz slavenski glagol zreti, ali upravo svi oblici sa -in i -im podsjećaju na refleks prema ilirskom -ona.

6. Grad Zrin = Zrinj u Lici mogao bi se isto tako lijepo vezati sa slavenskim zreti, i nazivom za brdo Ozren, ali upravo sufiks -in čvrsto podsjeća na refleks za ilirski-ona. Etimologija koja je do sada dana za ovaj toponim u vezi sa Stridonom sv. Jeronima je malo vjerojatna jer mi imamo refleks -in za -ona, ali ne za -on (Stridon).

7. Toponimi Zvirjak, Zvirje = Zvirja, Zvir, Zvirinac = Zverinac, Zviranj = Zviran i sl. također se mogu, sa stanovišta slavistike, vezati sa izvor i izvirati, ali sufiks u Zvirinac upućuje na supstratsko -ona. Zvirinac je otočić kraj Dugog Otoka. Ivan Rubić zabilježio je da se ujednom dokumentu taj otok zove Girina, a to sigurno potječe iz ilirskog *girona.

8. Zermaor je područje na Rabu koje se spominje 1334. godine. Drugi dio naziva sigurno je lat. major "velik, veći". Kasnije se to područje zove velo Čelo. Kako je toponim u blizini naziva u vezi s latinskim silva (Silba i Sirba), može se zaključiti daje riječ o šumovitom kraju.

9. Tumačenje svih onih toponima. Izvan svake je sumnje da među nabrojenim toponimima ima sigurno i toponima koji potječju iz davnine, iz supstrata. Veći dio njih ni danas se ne može tumačiti bez veze s ilirskim supstratom. To naročito vrijedi za Girona, Zirona, Zlarin i Zrin. Element -ona je uostalom siguran ilirski sufiks koji se nalazi u mnogim do nas došlim toponimima. Stoga je potpuno opravdano pokušati dati etimološko tumačenje tih toponima na osnovi provedbene lingvistike. Oslanjajući se u prvom redu na toponim Girona, koji u slavenskom glasi Drvenik, mislimo da je riječ o prijevodu iz ilirskoga, odnosno romanskoga, u slavenski jezik, tj. da se radi o mjestu koje je zasadeno šumom, odnosno drvećem. Sličan toponim danas imamo u Trstenik, u vezi s trstikom, Jasenik, u vezi s jasenom. Sufiks-ik je kao u vrbik, u vezi s vrba. Element gir- u Girona potpuno odgovara ie. korijenu *gµer-u značenju "brdo, šuma", koji je vrlo dobro potvrđen u indoeuropskim jezicima: stind. girih "brdo", avest. gairi "isto", stslav. gora "brdo", lit. nugara "hrbat" (o čovječjim plećima i o brdu). Semantički razvoj "brdo" < "šumovito brdo"> "šuma" ima refleks u lit. giria "šuma", let. dzire "isto", stprus. garian, garrin "drvo". Treba dodati da je značenje "šuma" vrlo dobro potvrđeno za hrv. gora (od 14. st.). S time u vezi je i kajkavski naziv gorice za "vinograd".

10. Što se tiče razvoja iz indoeuropskog u navedeni ger-, treba dodati da je razvoj indoeropskih labiovelara sličan u ilirskom: *ulquos "vuk", usporedi sa Ulcinium, Olkias. Moglo bi se protumačiti i razvojem kv-, gv- u starodalmatskom : Quirinus > Kerain (Krk), lingua < luanga (Krk). Što se tiče razvoja ger- > gir-, on je normalan u vulgarnom latinitetu: Denda > Dindari lat. Decimus > Dicmo. Što se tiče sufiksa -ona, koji ovdje stoji uz naziv za otok, treba naglasiti da kod Ptolomeja dolazi Scardona nesos, za otok, uz Scarda, za mjesto i otok, dok sam toponim Scardona označuje grad koji se nalazi na tom otoku, slično kao Albona i Salona, gdje sufks označuje grad. Razvoj gi> zi- nalazi se u starodalmatskom: lat. gyrare > zeruar (Krk), Genta > Zenta, Pinquentum > *Pinguentum > *Pilgent > *Bilgent > *Balzet > *Blzet > Buzet. U konačnici dobivamo od Girona > Zirona, te Žirona (mletacizam tipa Šolta < Solta u vezi sa Sulet od lat. Solenta).

11. Nikakve etimološke smetnje ne postoje ako izvodimo od Girona Zirona > *Zarin > Zrin. Palatal u Zrinj može se tumačiti prema starom hrvatskom pridjevu zrinji ("koji pripada Zrinu"), slično kao Banja Luka, gdje palatal ima veze sa slavenskom osnovom ban. Sufiks -ona normalno prelazi u -in kao u Albona > Labin, Flanona > Plomin, Aenona > Nin, Salona > Solin. Toponim Zlarin može se tumačiti od oblika sa članom *lagirona, pri čemu dobivamo oblik *lazrin, koji normalno prelazi u Zlarin. Ima i mali dokaz o toj etimologiji u tome što se jedan otočić uz Zlarin također zove Drvenik, što znači daje možda nekada i Zlarin bio nazivan Zirona. Malu smetnju predstavlja toponim tipa Ozrin, kod kojega varijanta -en sigurno upućuje i na slavizam. Ako smo kod Zlarina upotrijebili član, taj isti član moramo upotrijebiti i kod Ozren, Ozrin, ako hoćemo ovo izvaditi iz supstrata: *(l)agirona > ozrin (o < a kao Salona > Solin). Što se tiče toponima Zvir, Zvirjak, Zvirje, Zvirinac, oslanjamo se prvenstveno na grafije Zirjak i Girina, koje smo spomenuli. U sufiksu -inac nalazi se -in koje dolazi od -ona. Ostalo je slavenski sufiks.

12. Zaključak. Mislimo da smo na osnovi jednačenja Girona = Zirona = Drvenik pokazali postojanje ilirskoga korijena i toponima (ger-, gir-, Girona = Zirona) koji do sada nisu bili poznati. Na sličan način smo objasnili toponime Zlarin i Zrin. Treba naglasiti da se spomenuti toponimi ne mogu tumačiti ni slavenskim ni romanskim lingvističkim sredstvima. Što se tiče toponima tipa Zvir i Ozrin, nalazimo se u dosta neugodnoj situaciji s obzirom na činjenicu da je slavenska etimizacija tih toponima moguća i opravdana premda smo dali nekoliko ozbiljnih zamjerki protiv slavenske etimologije tih toponima (osobito grafija Zirjak, potvrda Girina, neočekivani oblik tipa Ozren "belvedere", itd.). Zato mislimo da su neki od ovih toponima sigurno supstratnog podrijetla dok bi za druge trebalo produbiti podatke koji se zasnivaju na tekstološkim, povijesnim i zemljopisnim istraživanjima kako bi se konačno razriješio taj jezični problem.

13. Ovaj je članak djelomično prerađen članak iz 1961. godine, koji je bio čitan na onomastičkom kongresu 1961. i objavljen na francuskom 1962.-63. u "Atti e memorie" s tog kongresa. U tom se članku navodi i potrebna literatura.