UVOD ...na vrh stranice
Posebnu geografsku obradu mikroregije otoka Drvenika i otoka Ploče do sada nitko nije izvršio, osim što je bila obrađivana kao dio skupine naših otoka ili čitavog primorja.
Površina otoka Drvenika i otoka Ploče iznosi 16 km2, a nastanjeni su sa 1200 stanovnika. Oni su u prostoru jasno odvojene mikroregije, koje imaju karakteristike otočnih naselja, imaju mali postotak obradive površine bez izvora i normalnih tijekova, pa sam prema ovim specifičnostima morao odabirati metode koje bi zadovoljile, a nisam se mogao služiti metodama, koje se upotrebljavaju za obradu većih otoka ili za obradu naselja. Nekada sam, u tijeku obrađivanja radnje, morao odstupati od metodski najprikladnijeg načina obrade, jer su mi nedostajali odgovarajući statistički podaci, pa sam morao prijeći na drugi, manje pogodan način obrade, u čemu su mi diktirali raspoloživi podaci. U srednjedalmatinskom otočju nema većih skupina otočića, već prevladavaju otoci s većom površinom i jačom naseljenošću. Brač, Hvar, Vis i Šolta, zbog veličine i naseljenosti, manje su ovisni o svom gravitacionom centru Splitu, a Drvenik i Ploča sujače vezani za gravitacione centre Trogir i Split, pa u svojoj skupini prave iznimku.
Specifični, društveni, socijalni i kulturni odnosi u prošlosti, odredili su ovim otocima posebne karakteristike vidljive u prostoru i načinu života, što opravdava njihovo izdvajanje kao zasebne mikroregije.
Do 1908. god. otoci su bili u posjedu trogirskih feudalaca, a od tada vlastitim otkupom postali su svojina otočana. Prirodni uvjeti otoka nisu povoljni za samoodržanje, i kao posljedica ovoga je relativno niski životni standard, mali prirodni prirast stanovništva, nikakvo useljavanje, već stalno i privremeno iseljavanje biološki najzdravijeg elementa. Ovi faktori utječu na današnji izgled otoka i na njegovu funkciju u prostoru.

IME...na vrh stranice
Na našim otocima teško je odrediti postanak imena. Kod Drvenika i Ploče postanak toponima može se tumačiti na više načina. P. Skok u svojoj knjizi "Porijeklo slavenstva i romanstva na Jadranu", smatra da je toponim Drvenik slavenska izvedenica romanskog naziva "Žiroma", to znači otok obrastao drvom. Sličan slučaj imamo i u toponimu Lijesno, koji se očuvao u talijanskom nazivu Lesina za otok Hvar. Žiroma je romanski izgovor za grčku apstraktivnu izvedenicu "Gyroma", što znači zaokružen predmet - krug. Riječ krug rijedak je toponim, ali romanski circinus dolazi u nazivima za školjeve baš uz Drvenik. Tu nalazimo školje: Krknjaše (Veli i Mali), ovi nazivi su latinske izvedenice stvorene pomoću sufiksa - aceus o circi-nus. Grčka riječ gyros krug dolazi inače kao naziv naših otoka, to je Žirje, koji Talijani zovu Zuriš. Tragova romanskih toponima ima više u imenima školjeva uz obalu Rogoznice i Malog Drvenika. Nazivi uvala Vela Rina i Mala Rina na Ploči sadrže opću latinsku riječ "arena" - pijesak. Naziv rta Kuknara ima spomenuti sufiks, a u osnovi "circinus" - labud.
Za uspoređivanje je ekvivalentan hrvatski toponim Kalebinjak na V. Drveniku. Na jugu V. Drvenika nalaze se dva školja od kojih se veći zove Orud, a manji Mačaknar, sigurno nov naziv. Stari romanski toponim je "Kluda" , - školj. Činjenica što se najviše starih romanskih toponima sačuvalo na Malom i Velom Drveniku a ne na Čiovu, dovela je P. Skoka do zaključka, daje Drvenik bio naseljen prije Čiova. Po svemu sudeći otok Drvenik je od davnine imao današnji naziv, ali nije bio jače naseljen, vjerojatno je služio za ispašu stoke okolnih krajeva, dok je jače naseljen kasnije u doba velikih migracija stanovništva s kopna na otoke. Još i danas se među otočanima prepričava, a što je zabilježio i B. Ž. Milojević u knjizi: "Dinarsko primorje i ostrva", kako su njihovi preci došli iz Drvenika u Makarskom primorju, što se može i dokazati, jer u najstarijim matičnim knjigama iz obaju Drvenika ima sličnih ili istih prezimena. Ali ona nisu toliko česta, pa to potvrđuje da je bilo migracija i u ovom pravcu, ali da je većina stanovništva došla na otoke iz jednog većeg područja.
Mnogi nazivaju otok Ploču - Mali Drvenik. Ovaj otok nosi drugo ime po većem i u literaturi i na nekim geografskim kartama iako okolno stanovništvo pozna jedino naziv Ploča. Na austrijskim kartama opisan je kao "Zirona Piccola", a Drvenik kao "Zirona Grande", što je bez sumnje proizašlo iz romanskih naziva Ziroma, tek što se manji otok opisalo kao "mali" za razliku od poznatog većeg Drvenika. U nekim novijim kartama otoci su označeni imenima M. Drvenik i V Drvenik, po ugledu na ova starija izdanja, jer su ona služila kao osnova za sastavljanje novih. Tako se ni danas u literaturi ne upotrebljava ime, kojim domaće stanovništvo naziva ovaj otok.

VELIČINA...na vrh stranice
Otok Drvenik ima površinu od 12,07 km2, a Ploča 3,30 km2. Dužina obale Drvenika iznosi 23 km, a Ploče 11,8 km. U svojoj skupini otoka oni su predstavnici malih, veći su od Šćedra i Biševa, a manji od Šolte, Visa, Čiova itd. Od bližeg gravitacionog centra Trogira udaljeni su 13 km, a od daljeg Splita 30 km. Između otoka i kopna prolazi Drveničkim kanalom navigacioni kurs longitudinalne parabrodarske jadranske linije. Na grebenima Murvica i Galera u Drveničkom kanalu postavljeni su svjetionici koji označavaju kurs linije uz našu obalu i lokalne morske puteve.
Najviše točke na otocima su: Buhaj 177 m, Hlibi 104 m, Teketa 103 m, Sv. Nikola 93 m, Komorovica 83 m sve na Drveniku, a Vela Rina 80 i 46 m i Petomavar 42 m na Ploči'.

RELJEF...na vrh stranice
U cjelokupnom primorskom podsušnom pojasu Srednje Dalmacije prevladava kredna formacija i eocenski fliš. Drvenik i Ploču sastavljaju samo kredni vapnenci i dolomiti s hondrodontima i rudistima na Drveniku, odnosno samo hondrodontima na Ploči. Na Drveniku i Ploči ima malih dolomitskih zona. Drvenik možemo hipsometrijski podijeliti u dva dijela: na sjevero-istočni, viši i jugo-zapadni, niži, te se valovito izdiže od jugo-zapada prema sjevero-istoku.
Čitav teren ima brežuljkasti karakter s uzvisinama od 40 - 170 m. Brežuljke možemo svrstati u tri niza od sjevero-istoka prema jugo-zapadu: Buhaj, Hlibi, Komorovica. Između Buhaja i Hliba nalazi se jedna antiklinalna udolina, koja čini dvije drage čija su ušća potopljena i predstavljaju najdublje uvale na otoku: Veliki Porat na sjeverozapadu i uvale Solinska na jugo-istoku. Ove antiklinalne udoline nastale su uslijed diferencirane erozije. Jače su erodirane zone u kojima ima dolomitnih stijena. Zone s dolomitnim stijenama tvore drage i uvale, a zone čistih vapnenaca tvore uzvišenja. Ploča je otok bez većih uzvišenja. Najviša točka dosiže svega 80 m. Nekoliko brežuljaka visine od 42 - 46 m daju otoku valovit izgled, a pošto su svi otprilike jednako visoki, to su promatrani sa strane nalik na jednu ravan. Na Ploči, za razliku od Drvenika, diferencirana erozija nije uvjetovala bitne karakteristike reljefa. Jedino je rt Kuknara stvoren diferenciranom erozijom. Na Ploči nema većih udolina ni uvala, a karakteristične su abrazivne forme, na jugozapadnoj strani otoka, između rta Rat i rta Kalafat. Ovaj dio najviše se približio izobati od 100 m prema kojoj se dubine postepeno mijenjaju i jednolično povećavaju. Tu nema podvodnih grebena, sika koji štite obalu od razaranja velikih valova, pa su stvorene dvije velike otvorene uvale Vela Rina i uvala Kaljuža, sa karakterističnim formama klifne obale. Ovo je jedini primjer ovakve obale na Ploči i Drveniku. Ostali dio južne obale na otocima nije izložen direktnom udaru velikih pučinskih valova, jer se pred otocima nalaze brojni vapneni podvodni grebeni, školjevi i sike, pa je i manje abradirana. Rubni dio obale, 10 - 15 m, sastoji se od golih vapnenih slojeva koji se nalaze pod udarom pučinskih valova, te je sa njih odnesen sav rastresiti materijal. Obala obiluje mnoštvom mikroformi i ima mnogo sika, rtova, uvala, žala, bočića, garbina, obalnih škrapa i račica, koji su nastali mehaničkim ili kemijskim djelovanjem morske vode ili padalina, te raznih organizama u suprolitoralnoj, litoralnoj i sublitoralnoj zoni, pa mogu tvrditi da obale i Drvenika i Ploče idu u red najrazvijenijih medu našim otocima. U ovom slučaju ne možemo se služiti uspoređivanjem koeficijenata razvedenosti obale (izračunatim po formuli dužina obale otoka - naprama - opsegu kruga jednake površini kao i otok) među našim otocima, naročito obale Drvenika i Ploče po ovom koeficijentu ne možemo usporediti s obalama naših većih otoka, koji imaju naglašeni izduženi oblik.
Školjevi, sike i potopljeni oblici okolnog morskog dna po svemu su jako slični onima na kopnu, čemu je uzrok istovremeni i istovjetan postanak svih oblika. Ovi oblici stvoreni su u doba diluvija, za vlažne i hladne klime, kada su otoci i kopno bili spojeni. U diluviju su se odvijali procesi, koji su u ondašnjim prirodnim uvjetima stvarali karakteristične forme u reljefu. U postdiluviju dolazi do tansgresije mora. Prirodni uvjeti na potopljenom dijelu su se jako izmijenili, ali oni nisu izmijenili konture formi koje su stvorene ranije, jer je do danas prošlo relativno malo vremena za historiju zemlje. Forme pod morem su se sačuvale iz diluvija, a na kopnu su se iste forme i dalje razvijale.
Mnoštvo reliktnih vapnenih podmorskih formi: grebeni, sike, pragovi i kose pogodni su za održavanje flore u moru. Stalne struje uvjetovane razlikama temperature i saliniteta između sjevernog i južnog Jadrana, periodične struje kroz kanale, koje uvjetuje plima i oseka, štigaci (gajole) kako ih nazivaju ribari, jako brze i kratkotrajne struje, koje nastaju uslijed seša u zaljevima (pretežno za laganog vjetra). Na primjer, seš u bračkom kanalu ima amplitudu od 5 - 20 cm s periodom od 104 minute, te uvjetuje jake štigace. Znatna turbulentna (vertikalna) gibanja vode, koja utječu na količinu kisika u morskoj vodi i na količinu fito i zoo planktona u moru. Zbog toga su vode oko otoka bogata ribolovna područja, čija ekonomska vrijednost prelazi regionalne okvire i povećava važnost ovoj mikroregiji.
U pejsažu otoka dominira kamen, od kojeg je kemijskom erozijom vapnenca stvorena crvenica. Crvenica predstavlja jedinu vrstu produktivnog tla. Najbolje zemlje na otoku su izmedu Buhaja i Komorovice na jugu od Hliba. Naročito dobra zemlja je oko zaseoka Kačina. Ovaj dio nazivaju Donja Banda za razliku od ostalih manje produktivnih zemljišta koja nazivaju Gornja Banda, jer su više položeni.

KLIMA...na vrh stranice
Geografski položaj otoka uz utjecaj Jadranskog mora i susjednog kopna uvjetuje povoljnu klimu na ovim otocima. Kroz čitavu godinu vladaju umjerene temperature, vjetrovi su kratkotrajni i lokalnog karaktera. Količina padalina dovoljne su samo u zimskom dijelu godine. Upravo između područja južnog Jadrana, na kojem zimi prevladava jugo, i sjevernog Jadrana, na kojem prevladava bura, su otoci Drvenik i Ploča. Kroz hladno doba godine Jadransko more je toplije od okolnog kopna, pa postoji nad njim relativna barometrička depresija s najnižim tlakom u predjelu oko Palagruže. Uslijed te depresijc, uzduh teži da struji protivno kazaljci na satu oko Jadrana tako da u zimskom dijelu godine na otocima južno od rta Ploče prevladava topliji vlažan vjetar jugo-istočnjak -jugo, a na sjeveru prevladava hladni suhi istočnjak i sjeveroistočnjak - bura. Zbog ovoga je teško točno odrediti klimatske karakteristike mikroregija otoka Drvenika i Ploče. Meteoroloških stanica na otocima nema, a najbliže meteorološke stanice pripadaju izrazito južnom ili sjevernom dijelu i pod različitim su utjecajima. Ako promatramo podatke meteorološke stanice Žirje, koja je na sjeveru i meteorološkog opservatorija Split, možemo približno naslutiti sliku podneblja Drvenika i Ploče. Temperaturne amplitude sigurno su umanjene zbog utjecaja mora.
Količina padalina kreće se oko 800 mm godišnje, od toga otprilike 33% padne u ljetnoj polovini godine, a 67% u zimskoj. Analogno ovome moglo bi se zaključiti da u proljeće padne otprilike 180 mm, ljeti 100 mm, kroz jesen 265 mm i zimi 255 mm. Srednja temperatura siječnja morala bi biti nešto viša od 7°C, a srednja temperatura srpnja ispod 25°C. Srednja godišnja amplituda iznosila bi prema ovome 18°C. Odnos godišnjeg hoda temperatura. i padalina pokaziuje suprotan tijek. Maksimalne temperature padaju u doba minimalnih oborina. Zbog toga često dolazi do dugih ljetnih suša. Uslijed pomanjkanja padalina u ljetno doba godine, rastu samo one biljne vrste, čije su fiziološke potrebe male i koje su prilagođene na uvjete ovog podneblja. Za rast pojedinih vrsta na otocima važno je i to da su zaklonjene od vjetrova i od soli.
Prema podacima o rasprostranjenju rogača (ceratonea siliqua), planike (arbutus) i mirte (myrtus communis) predstavnicima makije koji rastu na otocima, mogu zaključiti, da podneblje Drvenika i Ploče više sliči onome na jugu, nego onome na sjeveru, jer su ovo predstavnici koji rastu samo u najtoplijim dijelovima Sredozemlja i ne podnose niže apsolutne temperature od -14°C. Ove biljne vrste ne rastu sjevernije od rta Ploče.

VEGETACIJA ...na vrh stranice
Prirodni biljni pokrov je makija koja pripada značajnoj zajednici šume crnike - quercetum illicis.
Glavno drvo ove šumske zajednice je česmina - crnika (quercus ilex), uz nju se stalno nalazi divlja maslina (olea oleastrum), zelenika (phillyrea latifolia), smrdljika (pistacija), tršlja (pistacija lentiscus), mrča - mirta (myrtus communis), planika (arbutus unedo), lovor (laurus nobilis), vrisak - veliki vrijes (erica arborea) i još neke manje značajne vrste. Šuma crnike je klimatogena zajednica zimzelenog pojasa sredozemne regije. Visoke šume na otocima više nema. Ona je sva iskrčena dijelom zbog toga, što je česmina odlično drvo za gradnju brodova, ali sigurno još više uslijed toga, što se neplanski krčila radi poljoprivrede i iskorištavanja za ogrjev. Tome je pridonijela težnja za autarhijskom privredom u doba ratova, kad se krčilo još i više. Da je zemlja nakon paljenja i krčenja bila dobra, može se zaključiti po tome, što se nekada na otocima oralo volovima, i što u to doba nije bilo iseljavanja već je sve stanovništvo živjelo isključivo od gospodarskog iskorištavanja otoka. Veliki broj stoke također je doprinio uništavanju šume, zato je 1950. god. donesen Zakon o zabrani ispaše za koze, jer one najviše uništavaju šumu. Potiskivanjem šume crnike ostaje još samo makija, kao značajna pojava čitavoga Sredozemlja.
Ona je sastavljena od istih elemenata kao i šuma crnike. Daljnim potiskivanjem, sječom, paljenjem i ispašom dolazi do velikih promjena, ne samo u biljnom pokrovu, nego i u tlu. Nagle kiše odnose nezaštićenu crvenicu, a na površini izbija sve više kamen, tako da je danas karakteristika prirodnog pejsaža kamenjar, na kojem se održavaju tek najotporniji ostaci nekadašnje šume i samoniklo grmlje. Kamenjar ostaje još jedino vrijedan kao pašnjak za stoku sitnog zuba i kao tlo na kojem mogu uspijevati grmoliki rusmarin (rusmarinus ofiicinalis), kadulja (salvija officinalis), lovor (laurus nobilis) i još neke biljke koje sadrže aromatična ulja. Ovo tlo je spiranjem jako osiromašilo, tako da se danas ne može ni govoriti o oranju.

STANOVNIŠTVO...na vrh stranice
Drvenik ima 126 kućanstava s 908 stanovnika, a Ploča 60 kućanstava sa 277 stanovnika. Bave se poljoprivredom, stočarstvom i zemljoradnjom. Velikoj većini zemlja ne daje dovoljno mogućnosti za život, pa rade u zadruzi "Sloboda", u kojoj se bave ribarstvom i otkupom poljoprivrednih proizvoda. U njoj ima 28 domaćinstava s 128 članova. Kod ribarskog poduzeća "Trlja" radi 25 ljudi sedam mjeseci godišnje, na lađama za dubinski ribolov. Većina radne snage ne ostaje na otocima već emigrira u veće centre, u industriju i pomorstvo. Stotinu ljudi radi u trogirskom brodogradilištu i tvornicama solinskog bazena. 60 ljudi je zaposleno u pomorstvu.
Kulturne prilike su zadovoljavajuće. U Drveniku postoji 6-razredna osnovna škola. Mnogi ljudi su nakon 1910. god. plovili kao mornari i tako stekli osnovno obrazovanje. Danas skoro sva omladina odlazi u Trogir ili Split i nastavlja školovanje u srednjim stručnim i zanatskim školama. Tako dolazi do najnovijeg vida emigracije. Danas više ne emigrira samo radna snaga u najboljoj životnoj dobi, već i omladina, koja se nakon završenog školovanja ne vraća na otoke nego ostaje u gradovima.
Iz razmatranja biološkog stabla za otoke, vidimo da stanovnici do 40 god. života, lakše napuštaju otoke i manje su vezani za zemlju, više odlaze na rad i na školovanje. Na ovo utječe povezanost otočana sa gradskim gravitacionim centrima, a još dalje, preko pomorstva, sa ostalim svijetom. Otočani osjećaju potrebu za tekovinama moderne tehnike. Više se ne zadovoljavaju s onim što im pružaju otoci. Oni nastoje, da dostignu životni standard gradova, a pošto na otocima ne postoje preduvjeti za ovakav život.
Uslijed toga jedino im ostaje, da napuštaju otoke i sele u gradove i industrijske bazene, gdje postoje uvjeti za stabilniji život.
Kod proučavanja stanovništva želio sam dati hod broja stanovništva od najstarijih podataka do danas. Naročito bi bilo interesantno promatrati ovaj hod od god. 1870. do 1910. god., jer bi nam mogao točnije pokazati u koje vrijeme su se vršila naseljavanja zaselaka, kada je najviše davala zemljoradnja, kako i sekundarne promjene nakon iscrpljenja zemljišta. Kako katastarsku općinu Drvenik do god. 1910. nisu sačinjavali samo otoci Drvenik i Ploča, već i jedan dio kopna, upravo veći dio općine bio je na kopnu. Statistički podaci broja stanovništva se ne mogu dobiti za same otoke, već za čitavu ondašnju općinu, a ovi se ne mogu uspoređivati s kasnijim podacima i njihove promjene nisu vezane uz promjene samo na otocima. Pokušavao sam sumirati broj stanovnika po naseljima, kako bih dobio ukupan broj za otoke, ali to nije moguće, jer su zaseoci i naselja u starim statistikama upisani pod nazivima koji se ne podudaraju s današnjim.
Razradio sam današnje stanje stanovništva na otocima promatrajući grafikon stalnog stanovništva od 10 god. više po grupama starosti i spola. U stupcu od 10 do 19 godina za Drvenik, koji je ujedno i najveći, vidi se, da je prirodni prirast normalan, ali već u drugom stupcu koji prikazuje broj stanovništva od 20 do 29 god., zapaža se veliki utjecaj najnovijih emigracija, koje su uslijedile nakon naglog porasta industrije u okolici Splita i Trogira.
S Ploče se počelo ranije odlaziti na rad, nego s Drvenika, jer je ovaj otok još siromašniji. Sigurno su na ovo utjecali i svjetski ratovi. Ove generacije su bile u punoj životnoj snazi za vrijeme Prvoga i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nisam uzeo u razmatranje broj stanovnika od 60 god. naviše, jer je u ovaj stupac uračunato i nepoznato, pa je broj dosta nerealan i ne bi pokazao nikakve rezultate u poređivanju sa ostalim godištima.
Od 1830. god. do 1910. god. na otocima su se dogodile velike promjene. Drvenčani su otkupili otok i počeli ga intenzivno iskorištavati. Do god. 1830. bilo je na Drveniku 404 stanovnika, na Ploči 113. Do 1910. god. broj se naglo povećao, tako da 1910. god. Drvenik broji 914 stanovnika, a Ploča 302 stanovnika. Od 1910. god. do danas broj stanovnika na Drveniku je ostao isti a na Ploči jako opada. Od 1830. god. do 1910. god. naseljuju se zaseoci na Drveniku i Ploči, a od 1910. god. do danas povećava se broj zaselaka samo na Drveniku, što je vezano uz podjelu zemljišta nakon 1910. god., i uz razvijanje cementne industrije u Solinskom bazenu, gdje je cement omogućio lakše zidanje bunara sa naplovima, to jest, opskrbljavanje zaselaka vodom.
Razvitak naselja na Drveniku i Ploči jako je povezan sa problemom vode. Već sam ranije napomenuo, da na otocima nema izvora ni stalnih tokova. Koristi se samo kišnica, koja se sa krovova kuća cijedi ili za u tu svrhu posebno uređenih površina - naplovi, skuplja u bunare. Svi zaseoci i sva naselja na otocima nastali su na mjestima, koja su najprikladnija za gradnju čatrnja - bunara sa naplovom. Danas na otoku Drveniku postoji 71 čatrnja sa kapacitetom od 75 vagona vode. Kako svaka godina nema jednako oborina to količina zahvaćene vode varira od 35 do 75 vagona u pojedinim godinama. Na otoku Ploči postoje 52 čatrnje sa kapacitetom od 50 vagona, količina zahvaćene vode varira od 40 do 50 vagona u pojedinoj godini.
Nekada je voda iz ovih čatrnja zadovoljavala potrebe stanovništva. Danas više ne zadovoljava iako se broj stanovnika nije promijenio, premda je nestalo velikog broja stoke, koju su ranije imali na otocima. Potrošak vode se povećava u srazmjeru sa povišenjem standarda života. Danas se u mnogo slučajeva upotrebljava voda iako se ranije u iste svrhe upotrebljavalo more; osim toga u novije vrijeme se počelo uzgajati više povrće za domaće potrebe, a tu se troše velike količine vode, da mu se stvore uvjeti za rast u suhom i poroznom tlu. U sklopu pomoći države zaostalim krajevima, otoke opskrbljavaju vodom brodovi cisterne. Tako Drvenik i Ploča dobiju od pojedinih godina od 20 do 100 vagona vode prema potrebama u tim godinama.
O doseljavanju nema potpuno sigurnih dokumenata; najstariji podaci u katastru mapa, za Drvenik i Ploču, su od 1830. god. Najstariji statistički dokument je popis mrtvih od 1636. do 1660. god. Uz obalu u "Luci" nađena je 1887. god. rimska nadgrobna ploča s reljefom žene. Ne može se tvrditi, daje otok već onda bio naseljen, jer se ni do danas nije detaljnije arheološki istražio, a na temelju samo jednog reljefa i nekoliko slova sa njega se ne može ništa tvrditi.
Nitko nije posebno obrađivao prošlost Drvenika i Ploče. Literatura ga ne spominje niti kao trogirski posjed.
Razgovarao sam sa našim poznatim poznavaocem historije Trogira don Franom Delalle, te ni njemu nije poznata historija ovih otoka. Uputio me Jakovu Tironiju, koji je dugo godina vodio knjige Drvenika, ali ni Tironi se mnogo ne sjeća; knjige koje je vodio ostale su u tijeku rata od 1941. do 1945. godine. Sve što sam mogao doznati kasnijeg je datuma, vezano za vrijeme daleko poslije naseljavanja otoka. Može se pretpostaviti, da su otoci u početku služili kao ispaša za stoku okolnog stanovništva, a tek kasnije da su bili stalno naseljeni.
Stalno su naseljeni sigurno poslije turske provale na Jadranu i za velike emigracije stanovnika na otoke. Ovo može potvrditi seoba iz Drvenika u Makarskom primorju.
Prvi sigurni podatak o otocima govori, da su bili u posjedu trogirskog feudalca Krste Morettija. On je sam iskorištavao otoke i naseljavao radnu snagu. Seljaci su po predaji 1896. god. napravili sa Morettijem ugovor o kupoprodaji otoka; obvezali su se 40 god. plaćati po 1000 fiorina godišnje.
Kroz tih 40 godina otočani su do maksimuma iskoristili otok; sjekli su šumu, da bi mogli otplatiti dug. Desetinu, znači 100 fiorina godišnje otplaćivali su u drvu. Drvo su preprodavali, jer je odlično za gradnju ribarskih, a i većih lađa. Sjekli su šumu i za to da dobiju obradive površine i potpuno su se posvetili poljoprivredi. Ribarili su samo za svoje potrebe. 1908. godine otkupili su otok i postali samostalni. 1910. god. došlo je do diobe otoka i do još jačeg iskorištavanja zemljišta. 1911. god. dijeli se i posljednji dio šume, predio koji se još i danas zove Gaji (sjeveroistočni dio otoka). U Gajima zemlja nije bila najbolja, pa su je najprije iskorištavali zbog drva za domaće potrebe. Kako je bila razdijeljena u mnogo malih dijelova i iskorištavana od čitavog stanovništva, ubrzo je ta šuma propala. Na drugim mjestima su se počeli pokazivati tragovi pojačane erozije, te se počelo obrađivati i lošije zemlje. Konačno su se i Gaji iskrčili i posadili vingradi. Iako su na sjevernoj strani otoka najkasnije uništili šumu, ipak je zemlja najprije propala jer slojevi strmo padaju k moru, a i teren je strmo nagnut prema moru.
Omogućena je pojačana erozija i odnesena velika količina zemlje, koju vinova loza nije mogla zadržati. Danas se tek mjestimično održao stari vingrad, koji se slabo isplaćuje, a ostao je goli kamenjar sa travama i ostacima makije. Kamenjar daje danas otocima karakterističan izgled u pejsažu.
Do 1910. god. smatrali su sramotom odlaženje na rad van otoka i sve se stanovništvo isključivo bavilo privredom na otocima.
Otok Ploča je najprije služio za ispašu stoke, a kasnije su ga naseljavali stanovnici Drvenika. Najprije su na njemu pasli stoku, a tek kasnije obrađivali zemlju. Najviše su sadili rogač (ceratonia siliqua), jer tamo uspijeva, pa i danas dominira otokom. Prije jače eksploatacije otoka, oko 1830. god. do 1870. god., otočani su se bavili stočarstvom, a tek kasnije su prešli na zemljoradnju. Otoci su mogli imati stoku, dok je bilo paše. Kad su prokrčili šumu i iskoristilo se vrijedno tlo za zemljoradnju, jako se smanjila i površina pašnjaka pa je stoka postala nerentabilna. Danas nema stoke krupnog zuba, već jedino oko 1000 ovaca i malo koza, koje se uništavaju kako ne bi oštećivale rijetke ostatke zakržljale šume. Stočarstvo je do danas potpuno izgubilo jedan veći privredni značaj.

GOSPODARSKO ISKORIŠTAVANJE PROSTORA...na vrh stranice
U svrhu spoznaje gospodarskog iskorištavanja otoka, te vrijednosti cjelokupne proizvodnje kao i životnog standarda analizirat ću jedno prosječno domaćinstvo.
Sva domaćinstva na otocima imaju slične uvjete života, tek što su neka više vezana za zemlju a neka manje, ovisno o vrijednosti zemljišta koji posjeduju. Ima malo obitelji koje su danas u stanju da se izdržavaju isključivo od zemljoradnje. Isto tako svi se bave ribarstvom zbog svojih potreba, a rijetki su oni kojima je ribarstvo glavno zanimanje. Domaćinstvo koje ću analizirati živi od zemljoradnje kao glavnog, te ribarstva i stočarstva kao sporedno zanimanja.
Domaćinstvo R. Pažanina iz mjesta Drvenik ima 9 članova i to su stari otac i mati, sin, nevjesta, kći i četvero unučadi. Imaju kuću za stanovanje, građenu na jedan kat. Građena je 1930. god. Vlasništvo je dvojice braće Pažanina, jednog što radi u Trogiru kao drvodjelac i drugog koji obrađuje zemlju. Kuća u prizemlju ima dvije prostorije, kuhinju i "konobu", na katu su tri spavaće sobe. Imaju i posebnu kućicu građenu od kamena usuho, pokrivenu pločama za stoku, koju zovu "dvor". Oko "dvora" je ograđen prostor nazvan "struga" za držanje stoke, kad se ne izvodi na pašu.
U sobama imaju jednostavan namještaj: ormar, krevete, noćne ormariće i stol, koji dosta nalikuje na namještaj koji se upotrebljava u gradovima. Kuhinja je tipično seoska. Vatra se loži na otvorenom ognjištu nazvanom "komin", iznad kojeg je ugrađen dimnjak s napom za odvođenje dima. Kuhaju u loncima koji se objese iznad vatre. U kuhinji je stol za kojim se jede i koji upotrebljavaju za obavljanje kuhinjskih radova. Kuća ima malo dvorište, u kojem rastu smokve i nekoliko stabala naranča. (Otočani naranču - citrus aurantia - najradije sade uz kuću). Pred kućom je jedan dio pokriven s pločama i natkrit vinovom lozom, koja daje hlad u ljetnim mjesecima. U "dvoru" imaju 10 ovaca. Kokošinjac drže u dvorištu iznad kuće (imaju 9 kokošiju). "Artiju" - spremu za kaiće drže u "konobi", a "kajić" u luci. U konobi imaju tri bačve po dva hl za vino. Jednu "kacu" za držanje groždanog mošta - 7 hl, kamenicu za ulje 100 l, jedne obične ljestve za branje maslina. Osim ovih prostorija imaju na imanju i malu kućicu građenu usuho pokrivenu pločom. Ona je gradena kod uvale "Solinska" jer obitelj ima naviše tu zemlje. U njoj pohranjuju alatljike za zemljoradnju, košare za sakupljanje i prijenos maslina ili smokava. Uz ovu kućicu nalazi se prostor nazvan "barsa" ograđen i prekriven suhom trskom za sušenje smokava.
Zimi se "barsa" prekrije pločama, da bi se očuvala od uništenja. Na istom zemljištu imaju manji tor za ovce u kojemu tijekom ljeta češće zadržava stoku.
Najviše koristi obitelj ima od maslina (oleauropea). U prosječnoj godini dobiju oko 300 kg maslina ili 200 l ulja (?). Prošle godine, 1955. bio je izvanredno bogat urod, pa je obitelj imala 350 l ulja. 1953. god. Bio je slab urod i dobili su svega 60 l. Masline beru od kraja listopada do kraja studenog. Ubrane masline prenose u košarama do konobe, gdje ih spremaju u male kace i prekriju morem. Ovako se masline očuvaju od gnjilenja i postepeno sazrijevaju. Kada potpuno dozriju, melju se i tište u toploj vodi u posebnim suknenim vrećama. Nekad masline prešaju u mjesnoj uljari. Kapacitet uljare je mali za područje Drvenika, Ploče i Vinišća, tako da mora raditi više mjeseci u godini, kako bi preradili svu količinu maslina sa ovog područja.
Obitelj ima oko 20 stabala maslina, jer je na Drveniku 126 kućanstva sa oko 2500 stabala maslina. Obitelj Pažanin ima veliku korist od smokava. U prosjeku dobiju 6 kvintala suhih smokava. Smokve i višak maslinovog ulja prodaju u zadruzi, a za taj novac kupuju brašno, leguminoze, petrolej za rasvjetu i ostale industrijske proizvode.
Od svakog stabla smokve osuše godišnje 60 do 100 kg smokava. Obitelj ima 10 velikih stabala i nekoliko mladih koje još ne daju urod. Ovo je iznad prosjeka za domaćinstvo u Drveniku na kojem ima iznad 300 stabala smokve (iicus carica), koja daju otočanima oko 30.000 kg osušenih smokava godišnje. Na treće mjesto po koristi dolazi vinova loza - vitis vinifera. Loza je velikim dijelom stara, pa se ne može očekivati veliki urod, zato produkcija nije u srazmjeru sa brojem čokota. Svaki čokot dade svega oko 3 kg grožda. Obitelj dobije godišnje oko 6 hl "masta" iz kojeg se dobije oko 4 hl vina. Grožde tište sami, a prešaju mast u privatnoj presi na Drveniku. Od dropa peku rakiju. (U Drveniku postoje samo dvije preše i dva kotla za pečenje rakije). Obitelj ima natprosječnu korist od vinograda. Skoro za 4 puta veću od prosjeka na Drveniku. Drvenik producira svega oko 10.000 l vina, a ova obitelj ima godišnje oko 400 I. Na Drveniku nema dovoljno vina niti za domaće potrebe pa ga uvoze. Do 1947. god. imali su dosta rogača; te godine rogači su stradali uslijed jakog mraza u kasnom proljeću, kad su stabla bila već u cvijetu. Do danas rogači se nisu potpuno oporavili, pa je urod još uvijek veoma malen. Danas ovo domaćinstvo ubere svega 100 kg suhih rogača godišnje. Produkcija rogača na Drveniku je dosizala do 1947. god. 30.000 kg godišnje. Nakon 1947. god. pala je na oko 10.000 kg što se osjeća i u ovoj obitelji.
Obitelj ima 18 stabala rogača, po stablu u prosjeku 6 do 10 kg suhih rogača, dok su ranije imali i do 20 kg. Bajama - badem (prunus amygdali) daje također jedan udio ovoj obitelji. Godišnje osuše 150 do 200 kg, što je također blizu prosjeka po domaćinstvu na Drveniku. Na čitavom otoku godišnje se osuši oko 10.000 kg bajama, što bi značilo u prosjeku po domaćinstvu od 150 do 200 kg. Jedno stablo bajama može dati 10 do 30 kg bajama, a iz ovoga možemo izračunati da na Drveniku ima oko 500 stabala bajama. Ova obitelj razlikuje se od mnogih što nema većih prihoda od biljaka koje sadrže aromatična ulja, što ih Drvenčani prodaju godišnje preko 30.000 kg. To su uglavnom rusmarin i kadulja, dok se beru manje ostale biljke s aromatičnim uljem, a lavandula - lavadule se veoma malo sadi, iako ima vrlo dobre uvjete i sigurno bi bila veoma korisna za privredu. Pošto se domaćinstvo ne može izdržavati samo zemljoradnjom, jedan dio godine ili u slobodno vrijeme otac i sin provode u ribarenju. Otac radi u zadruzi kao ribar samo u slobodno vrijeme, a sin je zaposlen kod ribarskog poduzeća "Trlja" i radi kao mornar 7 mjeseci godišnje. Osim ovoga često ribari svojim čamcem za svoje potrebe, što je karakteristično za sva domaćinstva i na Drveniku i na Ploči.
Zbog ovoga imamo veliki broj ribarskih lađa. Drvenik ima 65 ribarskih lađa a Ploča 38. Unuk je završio osmogodišnju školu u Trogiru, tamo je zaposlen kod Jadrolinije, a mlađi još pohada osnovnu školu, dok je starija kćerka završila 6 godina osnovne škole i radi kod kuće. Mlada još ne ide u školu.
Ovom domaćinstvu je omogućilo izgradnju kuće i uređenje imanja to što su braća zaradila novac na radu izvan Drvenika: jedan kao drvodjelac u Trogiru, a drugi kao mornar po raznim brodovima. Kad su zaradili dovoljno novaca podigli su imanje, na kojem se vratio sam mornar, a drvodjelac je i dalje ostao u gradu.
Ovako izgleda jedno srednje domaćinstvo u Drveniku, pa se prema ovom može nazreti i standard i privreda na otoku. Ribarstvo je inače dopunski zanat na otocima. Od 1947. god., kada je osnovana zadruga "Sloboda", u intenzivnom ribarenju sudjeluju članovi od 28 domaćinstava sa 128 članova. Zadruga raspolaže sa dvije mreže plivarice, dvije obalne koće (strašin), jednom migavicom, 7 ušatara, 5 ferala, 1 gajetu, od 9 m i dva leuta od 11 m sa motorima od 10 do 20 konjskih snaga. Da bi istakao važnost ribarstva, kako zadružnog tako i privatnog, dat ću ulov ribe u godini 1949. god. Kada je bio prosječan. Zadruga u Drveniku ulovila je 1949. god. 111.841 kg. ribe, što bi dalo vrijednost od oko 3 milijuna dinara.
Od ovog novca se čisti prihodi - utržak od lova - minus - troškovi pogona - dijeli na 41 dio, od čega 11 dijelova ide za amortizaciju, 3 dijela za tri privatna broda koja upotrebljava zadruga i 27 dijelova za družinu. Veliki dio družine ne lovi nego je zaposlen oko prodaje ribe i oko održavanja čamaca i mreža. Prema ovom otočani koriste samo 70% od vrijednosti ulova ribe, a 30% ide na amortizaciju, tako da se stvarna dobit zadruge kreće oko 2.100.000 din.
Dok privatnici love samo za sebe, za izdržavanje čamaca i mreže potreban im je samo materijal, jer popravke obavljaju sami, tako da su im troškovi oko izdržavanja u procentu manji nego kod zadruge. Privatni ribarski sektor u Drveniku ulovio je u 1949. god. 74.709 kg razne ribe, što pretvoreno u novac daje vrijednost od 2.250.000 din., ili ako odbijemo oko 30% za amortizaciju dobijemo vrijednost od 1.590.000 din. Kad bismo zbrojili vrijednost koju stanovništvo ima od ribarstva, zadružnog i privatnog sektora, i podijelili po domaćinstvu dobili bismo prosjek od oko 29.000 din. godišnje. Ovo nije potpuno realno, jer domaćinstvo sa slabijom zemljom imaju više od ribarstva, a druga s boljom zemljom manje. Znači daje prihod od ribarstva veći od ove sume kod domaćinstva koja su orijentirana više na ribarstvo, a manje kod onih koja su orijentirana više na zemljoradnju.
Na otoku Ploči privreda se razlikuje od ove na Drveniku jer je ekonomski otok mnogo slabiji, standard je niži, pa je logično da su emigracije češće i veće nego na Drveniku.
Poljoprivreda na Ploči je slična onoj na Drveniku, samo što su zastupane druge biljke ili donose u procentima različite koristi. Na primjer otok Ploča dobija svega 1 vagon ulja, a urod grožđa je mnogo veći od onog na Drveniku. Ploča daje godišnje 5 vagona rogača. Bajama, smokava i vinove loze u sličnim su odnosima kao na Drveniku. Ploča daje 1/2 vagona bajama, jednu četvrtinu vagona suhih smokava i 1 vagon vina u prosječnoj godini. Na Ploči se mnogo više koriste i prodaju biljke s aromatičnim uljem, naročito rusmarin, i to oko 4 vagona u prosječnoj godini. Ribarstvo je slabo razvijeno, jer nema ekonomske baze koja je potrebna za izradu čamaca i dobavu mreža. Kako smo već prije kazali, na Ploči ima svega 38 ribarskih lađa sa slabom opremom a sve su privatno vlasništvo. Stanovnici Ploče love sami za sebe, pa je ribarstvo daleko manje vrijedna grana nego na Drveniku. 1949. god. ribari otoka Ploče su ulovili svega 8.283 kg ribe ili pretvorene u novac vrijednost od 25.000 din., ako se odbije amortizacija vrijednost od 17.500 din. Ovo još jače ilustrira ekonomsko stanje na otoku Ploči i opravdava veću emigraciju, niži životni standard i veću zaostalost. Da se i ne govori kako je slabo iskorištena geografski uvjetovana ekonomska vrijednost priobalnog mora i od ribara otoka Drvenika a još više od stanovnika Ploče.
Dao sam podatke kolika je proizvodnja i korist od pojedinih dobara na otocima i kolika kod prosječnih obitelji.
Kad se promatra ukupna ekonomika na otocima, primjećuje se da je glavna grana privrede zemljoradnja koja čini oko 62% od ukupne ekonomike na otocima. Zadružno i privatno ribarstvo na otocima čini vrijednost od 22% ukupne ekonomske vrijednosti, i to zadružni sektor 16%, a privatni sektor 8%. Stočarstvo daje tek 5% ukupne vrijednosti. Dopunski prihodi bez kojih ne bi bile podmirene ekonomske potrebe stanovništva, povremeni radovi van otoka i sudjelovanje u dubinskom ribolovu ribarskih poduzeća izvan otoka, daju ekonomici oko 7% od njene ukupne vrijednosti.
U ovo su uračunati samo redoviti prihodi otočana, a nije uzeta u obzir i pomoć onih članova obitelji, koji su se iselili s otoka. Ova pomoć je presudna u podizanju novih ekonomija ili njihovog proširenja i moderniziranja, ukratko, ondje gdje je potrebno uložiti kapital, da bi se tek tada dobili redoviti prihodi.
Kod maslinarstva na Drveniku i od rogača na Ploči, koji daju glavnu vrijednost poljoprivredi, ne mogu se očekivati veće koristi. Uz više rada oko smokava, kojima upravo odgovara ova klima, a ne traže ni bolje tlo, mogla bi se dobiti veća korist, jer postoji mogućnosti sađenja većeg broja stabala. Vinogradi na Drveniku i Ploči jako su zapušteni i većinom prestari, a ima nešto malo novih vinograda, iako bi od njih mogli imati velikih koristi.
Otočani nerado sade nove vinograde, jer treba ulagati mnogo truda oko njihova sađenja i održavanja. Drvenik i Ploča su na sjevernoj granici ekoloških uvjeta za rogač, pa iako mogu imati od rogača velike koristi, ne mogu se osloniti na njegov urod, jer često strada od pozeba. U posljednje vrijeme otočani najradije sade naranču, jer oko nje ne ulažu mnogo truda, a njezin je plod mnogo tražen na tržištu.
Sve ovo nam govori, da ekonomske mogućnosti otoka nisu u potpunosti iscrpljene. Stanovništvo se ne iseljava samo zbog toga, što otoci nisu u stanju da podmire ekonomske potrebe stanovništva, već i zbog toga što teže za stabilnijim životom i stabilnijim zanimanjem, čiji prihodi nisu vezani uz hireve prirode. Otoci bi mogli imati veće koristi i od ribarstva ali je ono, naročito dubinski ribolov, koji nosi najviše prihoda, povezano s velikim investicijama koje otoci nisu u stanju učiniti, pa sudjeluju u njemu samo time što daju radnu snagu.

NASELJA...na vrh stranice
Mjesto Drvenik je regionalni centar za oba otoka na kojima ima još 13 zaselaka, od kojih 4 na Ploči a ostali na Drveniku. Drvenik se nalazi na kraju zaljeva, čije je dno zaštićeno od svih vjetrova, pa je odlična prirodna luka, čemu je ovaj zaljev i dobio ime "Veli porat" ili u novije vrijeme "Luka". Drvenik je centralno mjesto ove mikroregije i preko njega imaju prometne veze sa centrima kojima gravitiraju. Slično ovome na Drveniku se razvija i zaselak "Širan", kod uvale "Mali porat", koja je također prirodna luka, ali nije tako pogodna kao Drvenik. Stanovnici zaseoka Gorilica služe se malim portom, jer je najbliži do mora. U Malom portu ima primitivnih kuća od kamena pokrivenih pločama, koje služe samo za smještaj ribarskog pribora, za opremu čamaca kojima stanovnici Gorilice i Širana love ribu. Na otoku Ploči razvili su se zaseoci Kuknara i Dolić na sjeveroistočnoj strani otoka, koja je najbliža gravitacionom centru Trogiru i susjednom Drveniku. U uvali Borak imaju luku, koja je umjetno zaštićena sa jednim malim lukobranom i preko nje se odvija skoro čitav promet izmedu otoka i okolnog područja. Ova tri mjesta imaju karakter lučice, a ostali zaseoci su više vezani za plodno tlo. Iako ostale uvale nisu zaštićene od nevremena, otočani ipak i u njima drže svoje gajete, i to u onima koji su u neposrednoj blizini zaselka. Ovo im omogućuje lakši prijenos robe i bavljenje ribolovom u slobodno vrijeme. U slučaju nevremena, izvlače svoje čamce na žala, kako ih more ne bi razbilo. Uz mjesto Drvenik, koja ima 56 domaćinstva s 273 stanovnika, razvila su se sela Bobovišće, s 18 domaćinstava i 80 stanovnika, i Grabule s 27 domaćinstva i 127 stanovnika, koji su kao i Drvenik vezani uz obradivo tlo oko Luke. Preko ovog dijela se počelo iskorištavati otok Drvenik, a kasnije i naseljavati, jer je bio najpristupačniji. Isto tako se počelo naseljavati, otok Ploča preko uvale Borak kroz zaseoke Dolić i Kuknara. U Luci je bio najveći prosperitet, pa su se najranije gradile lokve i čatrnje radi vode za ljude i za napajanje stoke.
Stare lokve postoje još i danas u mjestu Drvenik na rtu Solinska i u Grabulama. Bobovišće i Grabule su se brzo spojili sa Drvenikom tako da u prostoru predstavljaju jedno naselje, te sva tri zajedno imaju 101 domaćinstvo s 480 stanovnika, to jest, svi ostali zaseoci imaju 88 domaćinstva s 428 stanovnika, koji danas jedini jako rastu. Stanovništvo Kačine obrađuje zemlju s južne strane Drvenika, koja su i danas najplodnija na otoku, a vezani su na uvalu Solinska i Luka. Kačina napreduje naročito nakon razvitka cementne industrije u Solinskom bazenu, što je omogućilo podizanje čatrnja, to jest, opskrbljavanje vodom. Na Ploči je najveće naselje Petomavar s 36 domaćinstava i 166 stanovnika od 287 koliko ih ima na Ploči. Ostali zaseoci i na Drveniku i na Ploči mnogo su manji i vezani su uz posjed pojedine ili nekoliko obitelji. Tako Gračina ima 3 domaćinstva s 12 stanovnika, Gornja Banda 4 domaćinstva s 26 stanovnika, Brda 2 domaćinstva s 13 stanovnika, Pod Prhovo 2 domaćinstva sa 16 stanovnika, Solinska 2 domaćinstva s 12 stanovnika, Strana 7 domaćinstava s 38 stanovnika, Draga 16 domaćinstava s 23 stanovnika, Kokošinja 11 domaćinstava s 43 stanovnika, Pernatica 3 domaćinstva sa 17 stanovnika i Starica 1 domaćinstvo s 3 stanovnika na Drveniku, te Dolići 11 domaćinstava s 55 stanovnika, Vela Rina 7 domaćinstava s 38 stanovnika i Kuknara 6 domaćinstva s 28 stanovnika na Ploči.

ZAKLJUČAK...na vrh stranice
Otoci Drvenik i Ploča svojim geografskim položajem spadaju u takozvanu Srednjo-dalmatinsku skupinu otoka. Površinom od 16 km2 idu u red malih otoka.
Klimatske prilike su povoljne za život na otocima, osim što negativno utječu duže ljetne suše. Međutim male površine obradivog tla u vapnenačkom reljefu, uz ljetne suše sprječavaju jači poljoprivredni karakter, to su otoci upućeni na uzgoj arborescentnih kultura, dok prirodna vegetacija na neobrađenim površinama ima neznatnu vrijednost za stočarstvo. Priobalno more ima sve uvjete za iskorištavanje. Promatrajući skupne prirodne elemente otoka može se reći, da u današnjem načinu života otoci nisu rentabilni za iskorištavanje. Ovo se jasno odražava u ekonomici stoke, čije stanovništvo je prisiljeno iseljavati ili tražiti dopunske izvore zarade izvan otoka. Ovi nezadovoljavajući prirodni uvjeti za iskorištavanje u geografske svrhe, kao i posljedica društvenih odnosa u prošlosti vidljivi su u standardu života stanovništva.
Patrijahalni način života donekle je mogao zadržavati stanovništvo da živi na otocima. Gledajući život sa suvremenih pozicija otoci imaju sve manje mogućnosti da dostignu životni standard našeg doba. Prema tome za razvoj otoka u bliskoj budućnosti treba tražiti rješenje u stalnom iseljavanju stanovništva i u orijentaciji na intenzivno iskorištavanje tla. Kod izbora kulture mora se voditi računa o specifičnim uvjetima otoka kao i u plasmanu produkata na tržištu. Priobalno more će se moći maksimalno iskoristiti jedino investicijama zajednice.
Ovi problemi nisu specifični samo za ove mikroregije već, uzevši općenito i za većinu otočnih mikroregija, pa stoga predstavljaju i opće probleme naše zajednice.