ZBORNIK OTOKA DRVENIKA Ante Kalogjera:

OTOK DRVENIK VELI
Prirodne mogućnosti i suvremeni razvitak

1. Obilježja smještaja i geografskog položaja

2. Reljef

3. Vode i vodoopskrba

4. Osobine biljnog pokrova i tla

5. Pejzaž

6. Usporedna analiza


1. Obilježja smještaja i geografskog položaja...na vrh stranice
Otok Drvenik Veli posljednji je veći i krajnji sjeverozapadni otok srednjodalmatinske skupine. Dalje prema sjeverozapadu, sve do udaljenih šibenskih otoka, obala je bez zaštite i izložena olujnim valovima juga, osobito oko Rta Ploča što je za promet od posebnog značaja.
Drvenik je odvojen od susjednog kopna Drveničkim kanalom svega 1,8 km širokim (Rt Teketa - kopno). Od Drvenika Malog dijeli ga 1,5 km (Rt Kalebinjak - Rt Kružić), od otoka Šolte 3,5 km (Rt Novica - Obinuška), a od otoka Čiova 4,9 km (NE obala - Obražnica). Uza sve to prometne veze su rijetke, a otok izoliran i zabačen.
Najbliža kopnena lučica i cestovna spojnica je Vinišće smješteno u dubokom i dobro zaklonjenom zaljevu koji stanovništvo otoka koristi za nužno povezivanje vlastitim čamcima.
Makroregionalni centar Drvenika je Trogir udaljen 7,1 Nm (W) odnosno 19,5 Nm (E), ali je povezanost slaba što bitno utječe na gospodarski život otoka. Veze sa susjednom Šoltom ne postoje, a nisu ni povijesno utemeljene. Supraregionalni centar Split, udaljen 15 Nm morem, odnosno 48 km cestom,'slabo je povezan s otokom i poticajno je žarište stalnih migracija i zabrinjavajuće depopulacije i starenja stanovništva.
Površina otoka iznosi 12,07 km2, a najveća dužina od 5,5 km nalazi se izmedu Rta Širan na SW i uvale Krivodolac na NE. U dinarskom smjeru NWSE Drvenik je izdužen 4,1 km od Rta Teketa do Rta Novica. U tom smjeru smjestile su se i dvije najveće uvale na otoku: dobro zaštićeni i razgranati Veli porat na NE i južnom vjetru izložene uvale Kokošinje i Solinska na SE.
Okolni otočići Malta (5 m), Orud (29 m), Mačaknar (16 m), Krknjaš V. (22 m) i Krknjaš M. ( 16 m) obogaćuju obalnu razvedenost i značajni su pejzažni elementi.
Značenje elemenata geografskog položaja posebno je naglašeno činjenicom da je Veli Drvenik, odnosno njegov Veli porat posljednje sigurno sidrište i zaklonjena luka na putu prema sjeverozapadu i plovidbi uz najnezaštićeniju obalu Jadrana i opasnu zonu Rta Ploča.
Sigurno je da je u prošlosti, a i u novije doba nesigurnih jedrenjaka, ova luka imala posebno značenje osobito za zimskih južina i garbinada. Intenzivniji uzgoj maslina i konjuktura vinogradarstva u drugoj polovici 19. stoljeća oživjeli su značenje Drvenika, koji nakon nadolazećih gospodarskih kriza i prevage motornih brodova gubi raniju vrijednost svog položaja te ostaje izoliran i van glavnih pomorskih putova.
Gradnja marine je pokušaj da se revitalizira one elemente položaja na kojima je nikao i razvijao se Veli Drvenik, a koji u suvremenoj funkciji mogu i danas biti značajni. Budući da od Brača, Splita i Trogira nema bliže marine, onda je jasno koliko ona može vrijediti ovdje, gdje se moderni robinzoni u slučaju nevremena mogu skloniti ili zanoćiti.
Drvenik Veli nema svog gravitacijskog prostora, ali je ipak povezan nešto manje s Vinišćem zbog veze s kopnom i Drvenikom Malim, zbog trgovine i pošte koje su u njemu locirane. Živeći bez vlastitih gospodarskih izvora, Drvenik sve dublje uranja u gravitacijsku zonu Trogira odnosno Splita, što uvjetuje polagano preseljavanje stanovnika ili organizaciju života obitelji u dva mjesta (Drvenik - Trogir ili Drvenik - Split), a to je gospodarski, populacijski i psihološki destimulativno i trebalo bi sprečavati.


2. Reljef...na vrh stranice
Drvenik Veli je relativno nizak otok, oblici donekle blagi, većih nagiba, padina i strmih odsjekaje malo, a najviša je visina 177 m brdo Buhaj na istoku. Ostali prostori su znatno niži, te se ističe nekoliko brda kao Komorovica (83 m), Prhovo (78 m), Donji Gaj (106 m) i Brda (103 m). Većih krških udubljenja, vrtača ili polja na otoku nema, ali se ističu brojni blagi prijevoji i prijelazi između brda koji su se koristili za vinograde ili gradnju naselja. Dinarsko pružanje nazire se osobito u smjerovima uvala V porat, Kokošinje i Solinska, te uvala Mala luka i Pernatica, dok su ostali elementi reljefa indiferentni.
Po međunarodnoj klasifikaciji nagiba padina otok Drvenik vrlo je ujednačen, bez kontrasta ili terenskih skokova. U središnjem i najugozapadnom dijelu otoka prevladavaju nagnuti tereni (6-12°) s iznimkom brda Donji Gaj (106 m) na čijem se sjeverozapadujavljaju značajni nagibi (13-32°). Slično je i na sjeveroistočnim padinama Buhaja gdje od uvale Krivodolac do Rta Tekete prevladavaju opet značajni nagibi (13-32°), koji mjestimice prelaze i u vrlo strme terene (33-55°), osobito oko kote 103 m. Jedini terenski odsjek (litica) prisutan je na prisojnim padinama Bobovišća i visokje 3-5 m. Ravnica nema, a blago nagnuti tereni (3-5°) ograničeni su na neznatnim lokalitetima istočne Komorovice (83 m), Kačine i Strane, te u samom Drveniku.
Iako nema velike dinamike, energija reljefa je ipak naglašena, što se dobro odražava i u izgledu otoka.
Kao i susjedni otoci Drvenik Veli je sastavljen od gornjokrednih vapenaca i dolomita koji su većinom pločasti i dobro uslojeni, osobito na sjevernoj obali, pa su poslužili kao odličan građevinski materijal za brojne ruralne građevine u zaseocima Donje Bande, Krknjaša i dr. Najstariji su kompaktni cenomanski dolomiti na jugoistočnom dijelu otoka od zaseoka Krknjaši i Gornja Banda do uvale Solinska i Kokošinje te otočića Krknjaš V. i M. Dobro uslojeni vapenci turona izgrađuju najveći dio otoka, tj. čitav središnji prostor, dok su najmlađi senonski vapnenci i vapnenci dolomiti smješteni na krajnjem jugozapadu od Komorovice i Širana do obale, te duž čitave sjeverne obale (od uvale Lučica do Rta Tekete), gdje se uslojenost posebno ističe. Istog su sastava i otočići Orud i Mačaknar.
Po građi Drvenik je dio veće antiklinale sa cenomanskom jezgrom i turonsko-senonskim krilima koja su djelomično pod morem i nastavljaju se na Šolti. Većih terenskih lomova nema, a jedini vidljivi rasjed je kontakt turona i senona na liticama iznad Bobovišća. Slojevi su nagnuti prema N i NE s nagibom 20-55° što je bitno utjecalo na izgled današnje obale.
Ove geološke strukture izvanredno su stabilne te neme mogućnosti klizanja ili unišavanja i pomicanja masa.Treba ipak voditi računa da svako zasijecanje u bazi vrlo nagnutih slojeva može izazvati njihovo urušavanje. Iznenađenje u gradnji mogu predstavljati i podzemne kaverne koje se dadu lako sanirati.
Drvenik je otok čiji je reljef nastao isključivo krškim morfogenetskim procesima u kojima su izrazito vidljivi elementi fluviokrške evolucije vezane uz mlade razdoblje pliocena. Krška komponenta vidljiva je u brojnim pukotinama u vapnencima, odsustvu površinskih voda, škrapama i brojnim korozivnim kamenicama, dok se fluviokrški reljef može uočiti u mnogobrojnim manjim ili većim suhim dolinama koje se mogu pratiti i ispod razine mora. Iz batimetrijskih karata dade se naslutiti i mreža tokova koji su u kršu egzistirali u klimi mnogo vlažnijoj i toplijoj od današnje i kada je u kršu bilo moguće specifično spiranje.
Obala otoka Drvenika nije osobito razvedena, pa indeks razvedenosti iznosi 1,86 što je slabije od mnogobrojnih otoka na Jadranu. Stvarna dužina razvedene obale iznosi 23,00 km, a opseg kruga površine otoka je 12,31 km. Uzme li se u obzir i duljina obale susjednih otočića (5,3 km), onda se indeks poveća na 2,30 što je opet malo.
Dinamiku obalnog reljefa ipak čini nekoliko većih zaljeva među kojima se ističe Veli porat, Mala luka, Kokošinje, Solinska te niz manjih.
Obala je različito atraktivna što ovisi o nagibu slojeva i geološkom sastavu. Od Rta Starica do Rta Širan obala je nagnuta i izložena jakim valovima vjetrova južnog kvadranta, što je čini dosta nepristupačnom osim u uvalama Pernatica, Perišin bok, Duboki bok i Bok od Širana koje su nešto pitomije. Zbog dolomitnog sastava i blagog nagiba slojeva obala Solinske i Kokošinje je niska i pristupačnija u uvalama nego na istaknutim rtovima. Slične su obale otočića Orud i Mačaknar, ali niže i pristupačnije na sjeveroistočnoj, a strmije i oštrije na jugozapadnoj strani.
Uvala Krknjaši ima nisku i pločastu obalu s brojnim prirodnim sunčalištima na slojnim plohama. Nešto je manje pristupačna u moru nego na kopnu. Otočići V i M. Krknjaš imaju također nisku obalu koja na južnoj strani postaje oštrija i strmija te izložena snažnim valovima široka.
Sjeveroistočna obala čini prijelaz niske južne prema sjevernoj obali. Od uvale Nova Lokva do Rta Teketa najstrmija je obala Drvenika predstavljena velikim slojnim pločama nagnutim 40-50° i zbog toga nepristupačna i nerazvedena. Također nagnuta, dosta duboka ali znatno pristupačnija je obala Bobovišća, dok naselje Drvenik i uvala Grabule imaju znatno nižu obalu. Zbog primjerene dubine i potpune zaklonjenosti od svih jačih vjetrova ove se obale mogu koristiti za gradnju marine, lociranje sidrišta ili vezova za čamce. Slična je i obala Male Luke, ali mnogo otvorenija prema sjeverozapadu (tramontani).
Od Rta Pelinovac do Rta Širan obala je relativno nagnuta i ne baš pogodna za sidrenje i pristajanje.
Sjeverna i sjeveroistočna obala izložene su snažnoj buri, te su zimi nesigurne, dok su južne obale izložene jakim južnim vjetrovima i tada su vrlo neugodne pa čak i opasne.
Potrebno je istaći daje prisutna snažna tendencija bespravne izgradnje i devastacije južne obale otoka što bi trebalo na vrijeme spriječiti, da se ne desi da duž cijele obale bude objekt do objekta te da nestanu rekreacijski prostori. O ovome se za sada ne razmišlja ozbiljno što može biti kobno za budućnost. Budući da je ova obala prirodno najatraktivnija, trebalo bi je takvu i očuvati.

3. Vode i vodoopskrba...na vrh stranice
Zbog geološkog sastava, krškog reljefa i specifičnih klimatskih osobina, tekućih voda na Drveniku nema. Budući da se radi o malenom slivnom području (12,07 km2) nema mogućnosti nakupljanja većih količina vode na razini mora (slatka leća) čime je bezvodnost otoka postala kočnica bilo kakvog gospodarskog razvitka.
Vodoopskrba se odvija individualno putem bunara (gustirne) koji se pune kišnicom ili vodom koju donose vodonosci. Postoje dva ranije izgrađena naplava s bunarima u Drveniku i u Strani koje ljeti pune vodonosci i služe za javnu opskrbu, a dovoljni su tek za potrebe lokalnog stanovništva.
Problemom vodoopskrbe moraju računati svi budući investitori, osobito ako se bude radilo o objektima koji zahtijevaju veće količine vode. Isto tako bilo kakva poljoprivredna proizvodnja u ovakvim uvjetima ne dolazi u obzir, osim klasičnog mediteranskog maslinarstva i ponešto vinogradarstva.
Maksimalnim naporima zajednice trebalo bi oživjeti projekt povezivanja Drvenika s vodovodnom mrežom Vinišća ukoliko ne želimo da se život na ovom otoku potpuno ugasi.
Budući da u neposrednoj blizini Drvenika nema većih naselja ni industrijskih i drugih objekata, more je za sada dobre kvalitete i nije onečišćeno. U obalnom pojasu ne primjećuju se alge i drugi morski organizmi koji bi upućivali na onečišćenje. U drveničkoj luci dosta je vidljivo mnoštvo različitih predmeta, osobito boca, bačenih u plitko more, što začuduje budući da na Drveniku nema djece!
Drvenički akvatorij od oko 600 km2 ograničen je Drveničkim, Splitskim i Šoltanskim kanalom prosječnih dubina oko 60 m, ali je zato široko otvoren prema pučinskom prostoru najugozapadu, gdje dubine vrlo blizu obale prelaze 100 m.
Prozračivanje morskih voda obavlja se manje kroz Drvenički, a više kroz Šoltanski kanal. U oba kanala prisutna je stalna struja SW smjera, brzine 0,4-0,5 čv. Pored toga javljaju se promjenjive struje plime i oseke koje se osobito osjećaju u zatvorenim prostorima i uskim kanalima.
U Šoltanskom kanalu posebno je izražena zapadna struja plime brzine do 2 čv. s trajanjem 12-18 sati, te istočna struja oseke koja je znatno slabija i kreće se od 0,5-1,2 čv. a traje 4-5 sati. Južni vjetrovi u Drveničkom kanalu znaju pojačati zapadnu struju plime do 2,5 čvorova. Prirodno prozračivanje Velog porta nije osobito kvalitetno o čemu pri lokaciji marine treba voditi računa. Struja oseke ovdje je skoro jedini način izvlačenja vode iz dubokog zaljeva, što se ljeti komplicira suprotnom strujom dominantnog maestrala.
Visina vala od 2 m i dugogodišnji raspon razine mora od 150,5 cm treba uzeti s rezervom, jer su dobiveni kao teorijski modeli na osnovi podataka za luku Split kojoj su prirodni uvjeti bitno drugačji od Drvenika odnosno Velog porta.
Zbog brojnih otočića, hridi i pličina plovidba Šoltanskim kanalom, Drveničkim vratima i Drveničkim kanalom dosta je složena, te vrlo opasna noću i za loše vidljivosti. Povećani oprez uvijek je potreban.


4. Osobine biljnog pokrova i tla...na vrh stranice
Izvorna klimatogena vegetacija eumediteranskog pojasa zimzelenih šuma crnike (Quercus ilex) i alepskog bora (Pinus halepensis) na Drveniku je znatno izmijenjena radom čovjeka i prilagođena njegovim potrebama. Šume su sječom za ogrjev, ishranu stoke i građevinski materijal nestale, a sačuvali su se makija i garig kao njihovi degradacijski stadiji.
Budući da je u ovom kraju rad čovjeka zamro već više do 50 godina, šume su se prirodno obnavljale te šumarci česmine, planike i bora ponovno niču tamo gdje su nekada bili vinogradi ili maslinici.
Najveći dio otoka Drvenika obrastao je makijom koja je zauzela veći dio površine nekadašnjih vinograda i maslinika. Ona je najraširenija u središnjem dijelu otoka i u predjelu Brda, a oko kote 87 m pomalo prelazi u garig ili rijetki kamenjar. Makija je relativno pitoma i protkana aromatskim biljem (ružmarin, lavanda, kadulja, smilje, metvica), a rijetko je smrika (Juniperus oxycedrus) koja inače dominira u makiji sjevernih otoka i kopna. Glavne su vrste česvina (Quercus ilex), planika (Arbutus unedo), smrdelj (Pistacia terebintus) i mirta (Myrtus italica), a rjeđe se javlja vrijes (Erica arborea) i leprika (T rburnus tinus). Između makije ponegdje izbija smokva, badem ili šipak kao nijemi dokazi nekadašnje kultiviranosti ovog prostora.
Šume praktički nema već su prostorom razasuti šumarci u kojima se čudno isprepliće alepski bor i česvina ili crnika. Ovi šumarci nemaju niti će moći imati bilo kakvo komercijalno značenje. Najviše ih je na jugozapadnom i sjeveroistočnom dijelu otoka, ali se javljaju kao šumarci bora i na južnoj obali, osobito u uvalama Krknjaši i Pernatica.
Biljni pokrov je u cijelosti siromašan, ali Drvenik ipak ne ostavlja dojam ogoljenog otoka nego djeluje pitomo, čemu osobito doprinosi visoka i raširena makija, te mnogobrojna ostarjela i zapuštena stabla maslina koja je ovdje bila najraširenija i najrentabilnija kultura.
Tla su isljučivo skeletna i vezana uz škrtu vapnenačku podlogu te nisu ni plodna ni duboka već plitka i vrlo suha, tako da osim kserofita druge kulture ne mogu ni uspijevati.
Tek uz naselja i na okućnicama javljaju se nešto kvalitetnije antropomorfne crvenice, ali su vrlo ograničenog rasprostranjenja.
Nedostatak tla osnovna je kočnica razvitka bilo kakve poljoprivrede koja ovdje može imati šanse zasnovane isključivo na suvremenom maslinarstvu i preradi maslina.


5. Pejzaž...na vrh stranice
Prvi kompleksni i sveopći utisak koji čovjek dobiva o određenom prostoru, stiče iz njegova pejzaža koji bi trebao da odražava skladne odnose čovjeka i prostora u kojem on živi i djeluje.
Drvenik je otok na kojem je čovjek kroz dugu povijest živio i radio u skladu s prirodom i njezinim mogućnostima, a onda je u našem stoljeću, kada su se zaredale krize, počeo posustajati, povlačiti se i napuštati otok ostavljajući autentične pejzaže, izvornu ruralnu arhitekturu i duh svog ambijenta - najveće vrijednosti s kojima danas raspolažemo.
Suvremeni čovjek koji pokušava riješiti nastale probleme prepušten je sam sebi i nije osobito uspješan, jer ne zna cijeniti vrijednosti naslijeda, ili ga smatra nečim čega se što prije mora riješti da bi bio "moderan i suvremen".
Drvenik nema neke specifične ili izuzetno atraktivne prirodne pejzaže, ali su kultivirani pejzaži izvorni i privlačni s golemim mogućnostima za njihovu revitalizaciju. Možda je sretna okolnost da "suvremenog" čovjeka, osim obale, ne interesira ništa drugo, tako da su pejzaži Gornje Bande, Kokošinje, Krknjaša, Gorilice ili Kačine ostali autentični i sačuvani u svoj njihovoj ljepoti. Bila bi golema šteta da se zbog neznanja ili neodgovornosti lokalnih vlasti dopusti narušavanje ili uništavanje.
Prirodni pejzaži na Drveniku slični su onima na drugim dalmatinskim otocima, iako isprepletenost visoke makije i šumaraka bora, česvine i planike u mnogočemu podsjeća na prostore juga (poput Korčule ili Mljeta).
Pejzažno su možda najaktraktivnije južne uvale koje uvijek - ugodne i tople, okupane u vječnom suncu i bistrini mora, u mirisu kadulje, ružmarina, lavande i metvice - blistaju izazovno i zimi i ljeti. To je možda i razlog zašto su se našle na udaru bespravne izgradnje i devastacije.
Strmi vapnenački odsjek, odnosno litice Bobovišća na sjevernoj strani Velog porta pejzažno su interesantne i privlačne. Potpuna zaštićenost od sjevernih vjetrova, konstanta izloženosti sunca, izvanredne vedute iz ptičje perspektive i dominacija nad čitavim zaljevom stvaraju ugođaj oslobođenosti i širine horizonta u kojem čovjek može besprijekorno sanjati i maštati.
Posebne pejzažne cjeline predstavljaju stariji zaseoci podalje od mora koji su ujedno i najstariji naseljeni prostori otoka Drvenika. U njima se ogleda funkcionalna veza čovjeka i prirode, sklad kamene kuće s izvornim građevnim materijalima, usklađenost prostora u kući s prirodnim sklopom okoliša, sudbinska povezanost kamena i čovjeka te prirodno iskorištvanje svih elemenata prostora i njihovo stavljanje u funkciju življenja.
Zaselak Gornja Banda možda je izraziti i rijetko sačuvani primjer simbioze čovjeka, surovog bezvodnog krša i kamena. Pločasti vapnenac koji se lako i pravilno lomi dao je izvanredni građevni materijal jer su ga vrijedne i vješte ruke složile u profinjene suhozidine, opločana dvorišta i dvore, beskrajne "skale", neobično pravilne zidove i savršene krovove kuća.
Ovdje nema crvenog crijepa već se bijelo-sivi krovovi potpuno uklapaju u boju ambijenta u kojem zelenilo vinograda i prirodne vegetacije čini oštri kontrast i stvara specifičan ugođaj. Sve što je u kamenu ili s kamenom građeno u savršenom je skladu, ugodno je i humano, privlačno i osebujno.
Maleni naplovi za hvatanje kišnice tako su savršeno izvedeni da djeluju kao kuće koje ih okružuju ili suhozidine bez kojih ovdje nema opstanka. Sve je u kamenu i sve je kamen: ljeti ugodno hladan, zimi topao i čovjeku blizak.
Kolikogod je vrijedila konoba uklesana u kamenu, toliko je značila i južno eksponirana fasada ispred koje je uvijek kamena klupa za okrepljenje suncem, osobito u poznim godinama.
Komunikacijski sistem u zaseoku izveden je kamenom opločanim stazama obrubljenim suhozidinama koje su mjestimice izvedene do savršenstva, a svaki i najmanji nagib terena znalački je iskorišten i u funkciji je stanovanja.
Potpuni sklad čovjeka, naselja i prostora ne očarava samo svojim izgledom, već potiče na razmišljanje o tome kako je čovjek mogao opstati u daleko nepovoljnijim uvjetima od onih koje imamo danas.
Izvanrednu autentičnost i očuvanost ovog i drugih zaseoka u Drveniku treba zaštititi jer se, pored toga što predstavljaju kulturno-povijesnu vrijednost, mogu odlično komercijalno iskoristiti za "seoski" turizam.
Vrijednost pejzaža potrebno je samo uočiti, jer on predstavlja veliko bogatstvo prostora koje treba znalački valorizirati, ali ujedno i znati efikasno zaštititi.


6. Usporedna analiza...na vrh stranice
Usporedi li se Drvenik Veli s otocima sličnih dimenzija, ali na različitim krajevim Jadrana, možemo dobiti određene pokazatelje (samo kao opću orijentaciju) jer moramo voditi računa da su i Šipan, i Kaprije, i Žirje, i Sestrunj i Silba imali specifične socijalno-gospodarske uvjete razvitka te da je kopneno zaleđe, koje u životu otoka ima presudno značenje, bilo gospodarski različito valorizirano i aktivirano.
Ipak mnogi su procesi slični za sve otoke, premda postoje i bitne razlike što ovisi o blizini makroregionalnog centra, izgrađenoj infrastrukturi, prometnoj povezanosti, vitalnosti domaćeg stanovništva i inicijativi lokalnih i regionalnih vlasti.
Od navedenih otoka jedino Silba, iako najudaljenija od makroregionalnog centra, pokazuje najveću vitalnost i ima porast stanovništva od 1981. do 1991. g., a i najveći je broj izgrađenih kuća odnosno stanova, što je posljedica lokalne inicijative i nastojanja. Suprotno tome, ostali otoci imaju pad stanovništva u čemu Drvenik prednjači, a veći broj izgrađenih stanova odnosi se na vikendice u Velom portu i ponešto na južnoj obali. Iako je znatno bliže Zadru od Silbe, Sestrunj npr. stagnira i nema izgleda za budućnost.
U usporedbi s navedenim otocima Drvenik se ni s čim posebno ne izdvaja, iako je u daleko nepovoljnijem prometnom i prirodnom okruženju što upućuje na to da bi i male inicijative i pomaci mogli dati dobre rezultate. Dovod vode neke bi stvari iz korijena izmijenio, a bolje veze s kopnom i radna mjesta utjecali bi na povratak stanovništva na otok koji je nažalost vrlo blizu kopna, ali ipak izoliran. Drvenik pak ima realne mogućnosti opstanka. Rješenja nisu, međutim, ni jednostavna ni brza. Treba ih ugrađivati polagano i sistematično, uporno i dosljedno. Nikakvi planovi neće pomoći ukoliko se domaći ljudi, odnosno lokalna zajednica ne angažira na njihovu provođenju te ukoliko nastojanje da Drvenik krene ne budu jedinstvena, a osobni interesi podvrgnuti onim zajedničkim.

povratak na vrh