Uvod

Otoci Drvenik (Veli Drvenik) i Ploča (Mali Drvenik) bili su - kako navodi P. Andreis - nenastanjeni do god. 1500. kada se počeo naseljavati Drvenik na kojemu je i sagrađena crkva Sv. Jurja. Međutim, nekoliko podataka iz djelomično sačuvanog arhiva trogirske općine ukazuje da su otoci bili stalno naseljeni i prije god. 1500. Tako se npr. god. 1316. spominje Pribce (Pripice) i zemlja koju obrađuje na Drveniku (terra in Gerona), a god. 1438. u Trogiru su kao svjedoci zabilježeni Marin Juršić iz Ploče (Marinus Iursich de Insula Planche) i Juraj Borojević iz Drvenika (Iuray Boroieuich de Insula Zirone). Prema do sada poznatim izvorima ne može se precizno utvrditi podrijetlo svih doseljeničkih obitelji, točna godina njihovog doseljenja, te koje su obitelji/pojedinci početkom 16. stoljeća živjeli na Drveniku, a koji na Ploči. Naime, prvi sačuvani (nepotpuni?) popis obitelji (prijepis izvornog dokumenta iz god. 1521.) odnosi se na Drvenik kao župu, a ne na naselje/otok (Veli) Drvenik. Župa Sv. Jurja sa sjedištem na Drveniku (tal. Zirona), također je do god. 1871. obuhvaćala i naselje Vinišća, te se u općinskim spisima, oporukama i matičnim knjigama za stanovnike sva tri naselja u pravilu navodi provenijencija "iz Drvenika (da Zirona)". U slučajevima kada župne matične knjige obuhvaćaju više naselja u kojima žive rodovi istih prezimena, stalno stanovništvo pojedinih lokaliteta moguće je razdvojiti jedino primjenom genealoške metode koja omogućuje egzaktnu identifikaciju stanovnika tijekom nekoliko stoljeća, rekonstrukciju obitelji i njihovog povezivanja u rodove definirane kontinuitetom prezimena u muškoj lozi.
Povijesna antroponimija otoka Šolte i naselja Vinišća pokazuje da je proces nastajanja prezimena, (tj. stvaranja novih rodova), unatoč rane pojave prezimena u Dalmaciji ( 13. stoljeće), u mnogim naseljima prisutan sve do početka 20. stoljeća. Još tijekom 19. stoljeća nadimci postaju prezimena novih rodova, a postojeća prezimena ne nasljeđuju se isključivo po muškoj lozi. Glavni razlozi stalne mijene prezimena su relativno mali imenski fond i običaji nadijevanja imena pri krštenju koji rezultiraju većim brojem nositelja istog imena i prezimena. U takvim je slučajevima uloga pridjevaka od izuzetnog značaja za razlikovanje pojedinih osoba. Pridjevci se često ustaljuju i medu potomcima te postaju nadimci pojedinih grana roda odnosno, u slučaju potpunog osamostaljenja nadimaka, i prezimena novih rodova.
Genealoška, antroponimijska i demografska analiza stalnog stanovništva sva tri naselja do god. 1900. izrađene su pomoću osobnog računala. Na temelju vitalnih podataka iz matičnih knjiga, koji su dopunjeni podacima iz oporuka, anagrafa i ostalih izvora, stvorena je baza podataka s više od 10000 osoba. Razvijeni su programi koji omogućuju izradu rodoslovlja, tabela predaka (utvrđivanje parcijalnog podrijetla), precizno računanje stupnja srodstva, endogamije i ostalih demografskih pokazatelja. U ovom radu bit će prikazani samo rezultati antroponimijske analize rodova Velog i Malog Drvenika, njihovih prezimena i nadimaka te podaci o primarnim migracijama (povijesna antroponimija stanovništva naselja Vinišća, koje je župi pripadalo do god. 1871., objavljena je kao zasebna cjelina; povijesna demografija sva tri naselja do god. 1900. također je obrađena). Rodoslovne tablice stalnog stanovništva, kao rezultat sistematizacije opsežne grade, potkrepljuju zaključke analize te su i same značajan izvor za daljnja istraživanja migracija.

Izvori

Temeljna građa antroponimijskih i demografskih istraživanja su matične knjige. O njihovoj kompletnosti znatno ovisi preciznost rezultata, posebice demografskih. Kontinuitet matica župe Sv. Jurja nije u cijelosti sačuvan; vitalni podaci stanovništva Drvenika do god. 1900. zabilježeni su u 37 svezaka matičnih knjiga koje su pohranjene u Župnom arhivu Velog Drvenika (ŽAVDr), Državnom arhivu u Zadru (DAZ) i Matičnom uredu u Trogiru.
Djelomični popisi stanovništva, npr. popis juspatrona Stomorije (Sv. Marije od Špiljana) ukazuju da zabilježeni birači potječu iz Kaštela. Tijekom 17. stoljeća pravo biranja imali su stanovnici svih Kaštela kao i dio stanovnika župe Drvenik te naselja Vranjica. Pravo izbora rektora Stomorije bilo je nasljedno po muškoj i ženskoj lozi. Međutim, iako prvi poznati popis juspatrona potječe iz god. 1619. kada je od vremena naseljavanja otoka prošlo više od sto godina (približno četiri generacije), relativno veliki dio stanovništva obuhvaćen je ovim popisom. To se može objasniti čestim sklapanjem brakova unutar župe, pri čemu je vrlo vjerojatno da većina stanovništva početkom 17. stoljeća ima najmanje jednog od 16 teorijskih predaka podrijetlom iz Kaštela. Premda ovi popisi zbog svoje nepotpunosti nisu temeljni izvor za preciznu demografsku analizu, oni sadrže izuzetno važne podatke o pojedinim obiteljima god. 1619., kada u pravilu ne postoje sačuvane matične knjige za naselja splitsko-trogirskog područja. U popisima su navedeni birači, imena pokojnih roditelja te njihova braća/sestre i potomci, na temelju čega se mogu rekonstruirati parcijalne genealogije mnogih obitelji krajem 16. i početkom 17. stoljeća.
Anagrafi (Status animarum - stanje duša) izuzetno su važni izvori u kojima se nalaze popisane sve obitelji stalnog stanovništva, najčešće s naznačenom rodbinskom vezom i starosti pojedinaca. Sačuvani anagrafi župe Sv. Jurja iz godina 1700. (An-1, An-2) i 1726. (An-3) nalaze se u Nadbiskupskom arhivu u Splitu (NAS) dok se anagrafi iz god. 1838. (An-4) i god. 1875. (An-5) nalaze u Župnom arhivu na Velom Drveniku. Prva četiri anagrafa obuhvaćaju stanovništvo sva tri naselja, a u anagrafu An-5 zapisano je stanovništvo Velog i Malog Drvenika. I anagraf nove župe Vinišća (An-6) iz god. 1872. (Župni ured u Vinišćima) sadrži podatke koji se odnose na Drvenik. Ovim izvorima treba također pridodati i popise stanovništva mletačke uprave prilikom davanja soli tijekom 18. stoljeća koji su sačuvani za relativno veliki broj priobalnih i otočkih naselja splitsko-trogirskog područja. U njima se ne iskazuju svi članovi pojedinih domaćinstava već je naveden samo glavar obitelji i broj članova u kućanstvu. Za župu Drvenik sačuvan je popis domaćinstava sastavljen godine 1743.
Oporuke su također važni izvori u povijesnoj antroponimiji i demografiji. Oko 400 oporuka iz razdoblja od god. 1514. do 1806. sačuvanih u fondu Arhiva Trogira (AT, DAZ) odnosi se na stalno stanovništvo triju naselja. Unutar fonda AT nalazi se i niz drugih isprava, bilježničkih spisa i parnica koje su također važan izvor za poznavanje povijesti ovih naselja i njihovog stanovništva. U radu su korišteni i podaci iz matičnih knjiga niza naselja splitskog i šibenskog područja kako bi prikaz bio što potpuniji, te katastik zemalja samostana Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru iz god. 1640. koji se nalazi u Arhivu biskupskog sjemeništa u Splitu (ABS).
Među izvore za povijest stanovništva treba također navesti i nekoliko dokumenata iz Župnog arhiva na otoku koji su djelomično objavljeni u literaturi. Medutim, nakon sustavne antroponimijsko-demografske analize župe Sv. Jurja i identifikacije njenog stanovništva pomoću računala, potrebno je ukazati na neke navode koji se nisu pokazali točnima kao i na ispravno kronološko datiranje pojedinih dokumenata.
Popis obitelji otoka iz god. 1521. Originalni popis nije sačuvan te nije poznato jesu li sačuvani prijepisi djelomični ili obuhvaćaju sve obitelji koje su tada živjele na otoku. Prezimena iz ovog popisa objavio je P. Šimunović, no neka od njih drugačije su pročitana. Tako je npr. prezime Nunošević (Nonoseuich), koje je također potvrđeno i u drugim izvorima, u radu pročitano kao Nouoselich, Bogoslauich kao Bogoslovich, Scarich kao Scorich, Obadouich kao Obradouich, Pecouich kao Paucouich, Cernaich kao Cermaich, a Marglaricich kao Marglavicich. Nadalje, Mara Lucichia, uz koju je zabilježeno "danas Lučin", ne pripada rodu Lučin; rodonačelnik ovog roda - Luka Miličić (* približno 1600. + prije 1687.) - živio je na Malom Drveniku u 17. stoljeću, te prezime Lučin nije varijanta oblika Lučić koje je zabilježeno god. 1521. Također treba napomenuti daje prezime Pecoucih vjerojatno pogreška pera (umjesto Pucouich, usp. rod Puović).
Popis bratima skule Sv. Jurja (ŽAVDr, br. 48/b). Ovaj dokument objavio je I. Pažanin; prema mišljenju Ž. Bezića potječe iz god. 1668., a možda i ranije. Analizom rukopisa i načina pisanja može se utvrditi da je dokument nastao u nekoliko faza. Osobe do rednog broja 38 (Mattio Deuich) pisane su istom rukom, a bratimi od red. br. 39 (Zuanne Marusich) naknadno su upisani (medu prvih 38 treba izdvojiti osobe koje su također naknadno upisane i ne pripadaju stalnom stanovništvu župe: Micyrel Grisogonou, Gio: Alberti, Pre (?) Leonis i Zuanne (br.18). Identifikaciju 34 bratima pomoću baze vitalnih podataka župljana Drvenika nije moguće u potpunosti provesti, te se npr. prvu osobu - Nicolo Sumizza - ne može identificirati prema zabilježenom antroponimu. Dio osoba nije moguće identificirati zbog česte uporabe istih osobnih imena (Ivan Klarić, Ivan Sokolović, Jure Juranović, Jureta Juranović), odnosno ne može se utvrditi na koju se od nekoliko osoba istog imena i prezimena odnosi određeni zapis. No, neki pripadnici pojedinih rodova jedini su nositelji zabilježenih osobnih imena tijekom 17. stoljeća, te je moguće utvrditi kada su oni rođeni i umrli. Među njima se mogu izdvojiti Vicenco Letilović (+1637.), Ivan Letilović (+ oko 1661.), Pavao Lovrinović (* oko 1635. + 1708.), Toma Končarić (+ prije 1633.) i Petar Zanetov (+ prije 1668.). Vitalni podaci ovih bratima ukazuju da su prva 34 zapisa unesena istovremeno, vjerojatno prepisivanjem nekog drugog popisa koji je također nastajao u širem vremenskom razdoblju. S obzirom daje Toma Končarić (br. 31) umro prije god. 1633., a Vicenco Letilović (br. 14) 22. prosinca 1637., očito je primarni popis morao nastati prije god. 1633. No, kako je Pavao Lovrinović rođen tek oko god. 1635. može se pretpostaviti da je primarni popis dopunjavan do njegove punoljetnosti, odnosno približno do god. 1660. Ostala imena u ovom izvoru dopisivana su još i tijekom prve polovice 18. stoljeća (Martin Rudan Jurjev rođen je oko god. 1704.).
Popis bratima skule Sv. Jurja (ŽAVDr, br. 48/d). Ovaj dokument, datiran s godinom 1677., također je objavio I. Pažanin. I u ovom slučajuje prvih 38 osoba (br. 38 = Zoanne fig(li)o di Franc(esc)o Marich) zapisano istom rukom, a preostali su bratimi dopisivani do kraja 18. stoljeća (među posljednjima je Juraj Kostović pok. Božana rođen god. 1757.). Međutim, identifikacija osoba iz prvog dijela ukazuje da je popis nastao ranije: Petar Vrsajkov (br.6, "Yurascho") umro je oko god. 1658., Šimun Rušić (br.2), prije god. 1671. a Bartol Ora(o) pok. Mate (br.14) oko god. 1671.
Popis sestrima skule Sv. Križa (ŽAVDr, br. 48/g) datiran s godinom 1730. također je objavio I. Pažanin; prvih 80 osoba zapisano je istom rukom, a preostale osobe naknadno su upisane. Za razliku od prethodna dva dokumenta ovaj je popis nastao vjerojatno nešto kasnije. Naime, u ovom slučaju uz svaku ženu navodi se ime njenog muža ili oca, te se na temelju sačuvanih matica vjenčanih mogu utvrditi datumi vjenčanja većine osoba. Tako je npr. Magdalena vjenčana s Tomom Dučinom (br.6) tek god. I732., a Barbara Dević Andrijina (br.65), vjenčana je god. 1736. s Mihovilom Bašićem. Na temelju ova dva podatka može se zaključiti daje popis nastao između god. 1732. i 1736., te je zatim dopunjavan vjerojatno do god. 1770. (br. 159 - Filipa vjenčana je s Ivanom Grličićem/Ivicom oko god. 1763.); uz posljednju osobu (br. 162) zabilježena je god. 1806.

Prezimena i nadimci

Pomoću genealoške metode određeni su rodonačelnici pojedinih rodova (u mjeri u kojoj to sačuvani izvori omogućuju) te je na otoku do god. 1900. utvrđen kontinuitet 92 roda. Njihov kronološki pregled uz naznaku podrijetla, početka i utrnuća prikazan je u Tablici 6.

tablica /u pripremi/

Antroponimijsko i demografsko istraživanje triju naselja župe Sv. Jurja otežano je činjenicom da su sve do god. 1872. naselja pripadala istoj župi, te da su vitalni podaci za sva tri naselja sadržani u jedinstvenim matičnim knjigama, u kojima do god. 1825. u pravilu nisu naznačena mjesta rođenja i smrti. Važni pokazatelji genealoškog kontinuiteta rodova u određenom naselju (obiteljske kuće) zabilježeni su samo u nekim slučajevima kada je dijete zbog smrtne opasnosti kršteno u kući, ili pak u slučaju iznenadne smrti mladih osoba koje nisu bile ispovjedene. Kako veliki broj rodova živi u dva naselja, a poneki i u sva tri naselja, vrlo je teško precizno odrediti sve migracije unutar župe. Pregled u Tablici 6 pokazuje da su pojedini rodovi u više navrata doseljavali iz Vinišća (drveniški su rodovi također često iseljavali u Vinišća): Marići u četiri navrata, Pažanini i Rudići u tri navrata, Kostovići, Majići i Čapalije u dva navrata. Rod Lučin (primarnim podrijetlom iz roda Zanetov, a sekundarnim vjerojatno iz roda Miličić iz Vinišća) doseljavao je s Malog Drvenika u tri navrata.
U nekim slučajevima nije potpuno jasno gdje su pojedini rodovi živjeli do 19. stoljeća. Rod Miličića se još god. 1514. spominje u Vinišćima; tijekom 17. stoljeća pojedini članovi roda (kao i rodova Dević i Pijerov) imaju zemlje i kuće na sva tri lokaliteta te se ne mogu precizno utvrditi sve migracije unutar naselja župe kojih je zasigurno bilo nekoliko. Moguće migracije koje se odnose na pojedinačnu obitelj (roditelje s djecom), nisu iskazane u kronološkom prikazu. U takvim slučajevima nije ih moguće kronološki definirati. Kako postoji i mogućnost da su pojedine obitelji povremeno živjele u dva ili tri naselja, one su iskazane u onom naselju u kojem je utvrđen kontinuitet obitelji njihovih roditelja, braće itd.
S obzirom na mijenu prezimena i čestu uporabu nadimaka u funkciji prezimena, mnoge osobe/obitelji nisu u anagrafima i ostalim popisima pučanstva zabilježene s onim prezimenom kojeg je rod prema njegovoj definiciji tada imao. Tako je npr. god. 1726. obitelj Vulas zabilježena kao Letilović (iako se oblici Vulasov/ Vulasović/Vulas pojavljuju kao prezime već od god. 1678.), obitelj Grlava kao Stanić, obitelj Svetinović kao Rušinović, obitelj Rušinović kao Perišin itd.
Stabilnost prezimena je sve do početka 20. stoljeća vrlo mala, znatno manja u usporedbi sa susjednom Šoltom. Ovo se posebice odnosi na razdoblje 19. stoljeća kada je veći dio prezimena na Šolti već formiran, a u naseljima drveniške župe još uvijek nadimci često zamjenjuju prezimena, te neki preuzimaju i funkciju prezimena tvoreći pri tome nove rodove. Tako se npr. na Velom Drveniku rod Gjeldum odvaja od roda Lučin (od god. 1810.), a sklapanjem braka Svetinović reč. Meštrov Meštrović (god. 1800.) prezime Meštrović prelazi u ovu granu roda Svetinović tvoreći pri tome četvrti rod s prezimenom Meštrović koji je živio na otoku.
Nestabilnost prezimena glavni je uzrok velikom broju rodova od kojih mnogi potječu iz zajedničkog (pra)roda, a razlikuju se po kasnije stvorenim i ustaljenim prezimenima. S druge strane prijenos prezimena po ženskoj lozi, kao i neovisna pojava istih prezimena i nadimaka, uzrokom je postojanja različitih rodova s istim prezimenom. Iako se prezimena u pravilu nasljeđuju prema zajedničkom pretku, u nekoliko je slučajeva zabilježeno samo djelomično nasljeđivanje prezimena unutar iste obitelji. Tako je npr. samo od dva brata potekao rod Tremuntana (vjerojatno su - za razliku od druge braće - imali dio kuće ili imanja na strani tremuntane); samo su potomci iz trećeg braka Jakova Lučina preuzeli prezime Gjeldum (potomci iz drugog braka poprimili su nadimak Kranjac).
Analiza stanovništva pomoću genealoške metode ukazuje na kritički pristup povijesnim izvorima, odnosno na činjenicu da zabilježena imena i prezimena ne moraju nužno odgovarati i fizičkim osobama koje su s tim antroponimijskim jedinicama određene. Mnoga prezimena, tj. antroponimi koji se nalaze u funkciji prezimena, ne pripadaju rodu istog prezimena već su s različitim motivacijama pridružena određenim osobama. Primjer uporabe istih ili sličnih patronimika s različitom motivacijom ilustrira npr. patronimik Svetinović. Osim kod pripadnika istoimenog roda (koji su između ostalog također zapisivani i kao Rušinović, Meštrov, Meštrović itd.) te pripadnika roda Meštrović III (koji je potekao iz Svetinovića), oblik Svetinović također se susreće i u sljedećim obiteljima župc Sv. Jurja (pripadnici stalnog stanovništva Vinišća): (a) kod djece Cvitana Lučina (+1821.), sina Sebastijana Lučina i Matije Svetinović (god. 1823. i 1841.), gdje potječe po ženskoj lozi, te (b) kod Vicenca Pažanina (* 1779. + prije 1824.), sina Antuna Pažanina i Matije Svetinović, a unuka Svetina Pažanina. U ovom slučaju nije potpuno jasno je li patronimik Svetinović motiviran Vicencovim djedom ili također (što je vjerojatnije) potječe po ženskoj lozi.
Česta uporaba različitih prezimena pri identifikaciji iste obitelji, koja znatno otežava praćenje kontinuiteta rodova samo na temelju prezimena, nije uvijek rezultirala i stvaranjem novih rodova. U mnogim slučajevima alternativna uporaba nadimaka i prezimena, te prezimena po ženskoj lozi, samo je privremenog karaktera. Osnovno prezime roda pri tome ostaje sačuvano i ponovno se pojavljuje u kasnijim razdobljima.
U mnogim obiteljima tijekom 16. i 17. stoljeća nadimci su se mijenjali s oca na sina, a već su sinovljeva djeca poprimala nadimak-prezime po ocu, te je u relativno kratkom vremenskom razdoblju nastajao veliki broj novih rodova. Tako su npr. od Lovre Miličića potekli Lovrinovići, a od Lovrinog sina Pavla - Pavići. Nadalje, na otoku su živjela četiri roda prezimena Meštrović, tri roda prezimena Rušić te po dva roda prezimena Kustura, Rušinović i Sulešić. Ovi su rodovi, unatoč istim prezimenima, različitog podrijetla. Iako nije moguće utvrditi motivaciju svih navedenih prezimena, najčešći je motiv prijenos postojećih prezimena po ženskoj lozi (npr. rodovi Meštrović II, Meštrović III i Meštrović IV).
Rod Rušinović II doselio je iz Marine, gdje se to prezime također više puta susreće tijekom 17. stoljeća (njegov rodonačelnik, kovač Mihovil, prigodom prvih zapisa zabilježen je bez prezimena), te se prema do sada poznatim podacima ne može utvrditi je li ovaj rod istog podrijetla kao i rod Rušinović I. Prvi rod prezimena Sulešić spominje se od god. 1619., a drugi je rod istog prezimena doselio iz Trogira god. 1776. S obzirom da podrijetlo prvog roda nije poznato te da dva roda dijeli i razdoblje od oko 150 godina u kojem su prezimena relativno nestabilna, ne može se sa sigurnošću zaključiti da je riječ o istom rodu.
Rod Kustura II nastao je u Vinišćima, te je doseljenjem na Drvenik također drugi rod tog prezimena, dok motivacije prezimena Rušić i Rušinović kod nekoliko rodova nisu potpuno jasne. Naime, uz rod Rušić I pojavljuju se tijekom 17. stoljeća rodovi Rušić II (od rodonačelnika nepoznatog podrijetla i žene vjerojatno iz roda Rušić I) i Rušić III koji je potekao od Andrije Grličića. U posljednjem je rodu također zabilježen oblik Rušinović, te nije sigurno je li prezime poteklo po ženskoj lozi ili je pak 'Ruše' bio osobni nadimak Andrije Grličića prema kojemu su nastali oblici Rušin(-ov/-ović) i Rušić. Drugi dio dvostrukog prezimena roda Sokol-Rušić potječe po ženskoj lozi (rod Rušić III), dok je prvi dio modificirani oblik prezimena roda Sokolov iz Vinišća. Prezime roda Stipić autohtoni je patronimik, a nastalo je modifikacijom prezimena po ženskoj lozi (Stipićev). Rod Vilić potječe od nepoznatog rodonačelnika, a prezime potječe od nadimka po ženskoj lozi (Juranović reč. Vilić).
Broj rodova u 16. i 17. stoljeću je relativno mali, a zbog vrlo malog imenskog fonda, koji se u pravilu sastoji isključivo od katoličkih imena (narodna imena tada su gotovo sasvim isključena iz uporabe) u selu živi veći broj osoba istog imena i prezimena. Potreba za razlikovanjem rezultira stvaranjem nadimaka koji često preuzimaju funkciju prezimena te se mnogi nadimci ustaljuju kao prezimena budućih rodova, posebice kod vrlo brojnih rodova, npr. Puovića, Rušinovića, Končarića i Grličića od kojih je potekla većina danas živućih rodova. Intenzitet ovog procesa nešto je slabiji u 18. stoljeću (tada nastaju rodovi Bašura, Ivica i Tremuntana), dok je u 19. stoljeću znatno manji. Međutim, sve do posljednjih desetljeća 19. stoljeća u anagrafima, a ponekad i u matičnim knjigama, koriste se različiti oblici prezimena za identifikaciju istih obitelji. Tako je npr. u anagrafu god. 1838. zabilježena obitelj Ivane, udovice Martina RUŠINOVIĆA, među kojima se nalazi i sin Luka (* 1822.). God. 1875. u anagrafu se nalazi obitelj Luke RUŠINOVIĆA (1822.-1892.) pok. Martina. No, ove obitelji pripadaju rodu RUŠIĆ II te su s tim prezimenom uglavnom i zapisivane u matičnim knjigama. Spomenuti Martin RUŠIĆ je rođen god. 1788. te vjenčan god. 1814., pri čemu je u oba slučaja zabilježen s prezimenom JAKOVČEV, nadimkom roda RUŠIĆ II. Pregled čestoće različitih oblika pojedinih tipova prezimena u višestoljetnom razdoblju prikazan je uz rodove Orlić, Pavić, Rušić III i Sokol-Rušić .
Iako pojedini tipovi prezimena po formi pretežito pripadaju i odgovarajućem tipu prezimena po postanku (motivaciji), na otoku je zabilježeno nekoliko odstupanja od ovog pravila. Tako su od Petra Puovića (+ poslije 1619.) potekli Perice (od god. 1675.), dok rod Pijerov, čije prezime po obliku može biti patronimik (tal. Pie(t)ro = Petar) potječe od Mihovila Jelinića i Margarete Grego. U ovom slučaju prezime Pijerov motivirano je zanimanjem Margaretinog oca Antuna, koji je vrlo često zapisivan samo kao majstor Antun taglia piera (kamenorezac/klesar), ponekad kao Grecus ili Grego, a njegova djeca kao `Pjerotovi'. Nadalje, kao rodonačelnik roda Ivica utvrđen je Šimun Grličić ( 1714.-1760.) a ne, kao što bi se u slučaju tipičnog patronimika moglo očekivati, osoba imenom Ivan/Ivo/Ivica, dok se u rodu Rušić III susreće patronimički nadimak Jakovac/Jakovčev iako rod potječe od Andrije Grličića Nikolinog (usp. rod Rušić III). Koje su motivacije oblika Ivica i Jakovac/Jakovčev ne može se na temelju sačuvanih podataka utvrditi.
Patronimici su najbrojnija skupina hrvatskih prezimena i nadimaka, no na Drveniku su, kao i u Vinišćima, brojnija prezimena i pridjevci nadimačkog postanja. U Tablici 7 prikazana su prezimena i nadimci izvedeni od osobnih imena (s njihovim varijantama) koji su zabilježeni u izvorima, a nastali su na otoku. Patronimici i matronimici kod kojih doseljenjem nije došlo do promjene (npr. Lučin, Radić, Radetić itd.) ne smatraju se autohtonima, te njihovo podrijetlo i prvu potvrdu treba potražiti u naselju odakle je rod doselio.

tablica /u pripremi/

Deset prezimena iz prvog popisa doseljenika god. 1521. može se smatrati prezimenima istoimenih rodova: Dević, Dujmović, Grličić, Jelinić, Končarić, Marušić, Mlačić, Nunošević, Puović i Rušić. O njihovom podrijetlu nema podataka, no može se pretpostaviti daje dio rodova podrijetlom iz Kaštelanskog polja, te na temelju tog podrijetla upravo i ima pravo biranja juspatrona Stomorije. Ovo pravo se odnosilo i na potomke po ženskoj lozi, što ilustrira popis birača roda Grličić. Naime, pored obitelji zabilježene u popisu birača god. 1619., u drugim se izvorima iz prvog desetljeća 17. stoljeća spominju još najmanje četiri obitelji ovog roda koje nisu imale pravo izbora juspatrona, što ukazuje da - ukoliko je popis birača potpun - Grličići nisu doselili iz kaštelanskog područja (obitelji koje se spominju u popisu birača uključuju Nikolu, oca Jelene rođene oko god. 1620. i Jurja rođenog oko god. 1623., zatim drugog Nikolu koji je umro god. 1639. u dobi od 40 god., te obitelji braće Marka i Andrije, umrlih prije god. 1621.). Drugu generaciju drveniških rodova (oko god. 1550.) predstavljaju Mlačići, koji su najvjerojatnije doselili iz Vinišća, te rod Rušinović I, čije podrijetlo nije poznato.
Prva pojava nastanka novog prezimena, tj. novog roda, zabilježena je god. 1589. kada se iz roda Rušinovića odvojio rod Klarić. Kako u to vrijeme katolička imena već sačinjavaju glavninu imenskog fonda, prezimena koja su postala od narodnih jednočlanih ili dvočlanih imena vrlo su rijetka. Na otoku je zabilježen samo jedan autohtoni patronimik od korijena imena Vuk - Vulas.
Nadimci su u svakodnevnom životu naselja vrlo često u uporabi, ponekad i češće od imena i prezimena. Pomoću njih se identificiraju pojedinci, obitelji (grane roda) ili pak cijeli rodovi. Oni su prethodili prezimenima, postojali uz prezimena, te su osamostaljivanjem i sami često postajali pezimena novih rodova. Tipični proces osamostaljivanja nadimka B osobe roda A u samostalno prezime B uključuje prijelazno razdoblje (najčešće nekoliko desetljeća) u kojem se susreću oblici A reč. B i B reč. A, nakon čega slijedi prva potvrda samostalnog prezimena B (i nakon prve potvrde novog prezimena B također se susreću prijelazni oblici).
Međutim, na otoku se vrlo često u pisanim izvorima prvo pojavljuju nova prezimena, a zatim prijelazni oblici. Tako se npr. god. 1700. pojavljuje prezime roda Pensa, a god. 1707. oblik Puović reč. Pensa; prezime Vulas(ov) zabilježeno je god. 1678. a oblici Vulas reč. Letilović tek god. 1749., odnosno Letilović reč. Vulas god. 1757.; prezime Škoko zabilježeno je god. 1663., a prezime matičnog roda Končarić god. 1689. itd.
Sličan proces pretvorbe prisutan je i kod prijenosa prezimena po ženskoj lozi gdje se u jednom slučaju varijanta ženinog prezimena ustalila kao prezime novog roda. God. 1688. vjenčani su Mihovil Rušić i Lucija Stipićev te su njihovi potomci pored oblika Rušić reč. Stipić takoder zapisani s prezimenima Stipić, Stipićev i Stipićević; kasnije se ustalio kraći oblik - Stipić.
Nadimke patronimičkog postanja vrlo je lako objasniti i definirati pomoću genealoške metode, no veliki broj drugih nadimaka zahtijeva daljnju onomastičku analizu. Nadimci osoba relativno su rijetko zabilježeni u pisanim dokumentima; ukoliko se pridjevaju i njihovim potomcima, tada postaju nadimci pojedinih grana roda. Na otoku su do god. 1900. zabilježeni sljedeći osobni nadimci koji nisu patronimičkog postanja: Baba, Čovo (?), Donato, Gašper, Goloman, Mujo, Perajica, Peši, Saračinov (?), Tambo i Večeralo. Nadimci grana roda nisu tako česti kao u Vinišćima, gdje je živio veći broj osoba istog osobnog imena i prezimena. Medu drveniškim rodovima do 20. stoljeća zabilježeni su u matičnim knjigama sljedeći nadimci, koji nisu patronimičkog postanja (a također ni prezimena drugih rodova - npr. Perica reč. Puović): Grbulja, Knežev, Lakošev, Stojan i Trećak. Nadimci grana ujedno su i nadimci rodova ukoliko se odnose na sve njegove pripadnike. Tako npr. svi Letilovići od 19. stoljeća imaju nadimak Krstić jer potječu od Kristofora Letilovića (* oko 1685. + izmedu 1754. i 1766.).

Stanovništvo Velog Drvenika god. 1900. može se prema podrijetlu podijeliti u nekoliko skupina. Rodovi koji su potekli iz rodova zabilježenih god. 1521. sačinjavaju oko 27% stanovništva: (a) Dujmovići, (b) Pijerovi iz Jelinića, (c) Pense iz Puovića, (d) Ivica i Rušić III iz Grličića te (e) Domaćin, Orlić i Škoko iz Končarića, (f) rod Pažanin koji je doselio iz Vinišća, ali potječe iz roda Grličića kao i (g) rodovi Majić i Mlačić, koji su također doselili iz Vinišća, ali su podrijetlom iz Velog Drvenika. Ukoliko se ovim stanovnicima pribroje 12 obitelji rodova Rušinović I, te Klarića, Svetinovića i Meštrovića IV (koji su potekli iz roda Rušinović I), tada se može zaključiti da potomci stanovnika koji su na otoku živjeli sredinom 16. stoljeća sačinjavaju oko 36% stanovništva god. 1900.
Najveći udio u doseljenom stanovništvu imaju obitelji rodova koji potječu iz Vinišća ili Malog Drvenika. Izuzev roda Sokol-Rušić, Rudić, rodova Kostović i Marić (koji je potekao iz Kostovića) te rodova Letilović i Vulas (koji je potekao iz Letilovića), svi rodovi doseljeni iz ova dva lokaliteta potekli su izravno ili posredno iz roda Miličić u Vinišćima (Civadelić, Čapalija, Gjeldum, Kustura II, Lučin, Mladin, Pavić i Tremuntana). Udio ovih obitelji u ukupnom stanovništvu god. 1900. iznosi oko 43% (84 obitelji; 372 osobe).
Preostalih 20% stanovništva odnosi se na rod Juranović (4,5%) nepoznatog podrijetla (vjerojatno potječe iz nekog od autohtonih drveniških rodova), rod Meštrović II (4,5%) koji potječe iz roda Kumanović iz Šibenika, četiri roda koja su doselila iz Trogira (4,4%; Grkov, Kvarantan, Radetić, Tironi), rod Kovač koji je podrijetlom iz Marine (2,5%), dva roda podrijetlom sa otoka Šolte (2,3%; Burić i rod Jurić, koji sekundarnim podrijetlom potječe iz Prugova); rod Bojić podrijetlom iz Segeta (1,7%) dok po jedna obitelj pripada rodovima Čudina iz Bristivice i Vilić, nepoznatog podrijetla.
Kako je relativno velik broj obitelji doselio na Veli Drvenik tijekom 19. stoljeća (27), udio autohtonog stanovništva god. 1900. s obzirom na god. 1800. iznosi oko 73% (633 osobe; 139 obitelji), dok je taj omjer s obzirom na god. 1700. oko 53% (456 osoba; 97 obitelji).
Prije povijesnog prikaza pojedinih rodova potrebno je napomenuti da se za nekoliko prezimena zabilježenih u maticama i drugim izvorima ne može utvrditi pripadaju li stalnom stanovništvu (nadimci koji se odnose na neki od 92 definirana roda) ili je pak riječ o osobama koje su samo povremeno živjele na otoku.
U popisu iz god. 1521. zabilježene su sljedeće osobe čija se prezimena/nadimci više ne susreću u kasnijim izvorima te se ne može utvrditi mogući kontinuitet istoimenih rodova: Jakov Škarić (Scarich), Pavao Obadović (Obadouich), Bogdan Bogoslavić (Bogoslauich), Juraj Cernaich, Mara Lučić (Lucichia), Jakovica udovica Petra Mrljaričića (Marglaricich), Ivana/Tomica udovica Mate Ljubića (Gliubich), Ivana udovica Kvirina Perkovića (Percouichia), Juraj Scancouich te Jakov Dobrilović (Dobrilouich) i nasljednici.
U do sada poznatim izvorima sljedeće su osobe zabilježene s navedenim prezimenima/nadimcima samo jednom: Ivana Šimunac (Simunac), žena Antuna (MU 1639.), Ivan Markov Dragović, (Zuan(u)e de Marco Dragouich; ŽAVDr, br.118, 1655.), Luka Banou (ŽAVDr, br.118, 1655.), Toma Racetin (ŽAVDr, br.118, 1655.), Ivan Galin (ŽAVDr, br.118, 1655.), Tomica udovica Nikole Segnanou (AT, kut.55, sć.L.67, f.75, 1674.), Nikola Ruse (MU 1686.), Šima Banoua (MU 1687.) i Margareta Pahglieua (MU 1687.). Analiza osobnih imena pomoću računala ukazuje da se osobe imenom Luka i Šima, koje su god. 1655., odnosno 1687., zabilježene s prezimenom Banov, u to vrijeme također susreću i u rodu Dujmović, no zbog nepotpunosti matičnih knjiga 17. stoljeća ne može se sa sigurnošću utvrditi je li riječ o istim osobama, odnosno je li antroponim Banov nadimak npr. jedne grane roda Dujmovića. Nadalje, moguće je da su oblici Dragouich i Galin pogreške pera, te da je riječ o varijantama prezimena roda Dragojev iz Vinišća, odnosno nadimka Jelin roda Mužić.
Nekoliko se osoba više puta spominje u sačuvanim izvorima, no samo na temelju antroponimnih jedinica nije moguće zaključiti je li riječ o istoimenim rodovima ili pak o nadimcima pojedinaca ili nekog roda koji je živio u jednom od triju naselja župe. Tako je npr. god. 1640. kao kum na krštenju zabilježen Franjo Camaruta, a god. 1642. Ivan Cumarata (bez naznake provenijencije, što ukazuje da su u vrijeme zapisa bili stanovnici župe). God. 1702. u oporuci Jurja Škoka spominje se Jelena Matcouich, kći Mate, a god. 1720. udaje se Tomica Mathouich Ivanova za Sebastijana Pavića. Prigodom sastavljanja oporuke Margarete Begov god. 1714. svjedok je bio Ivan Rados, a u anagrafu god. 1726. zabilježeno je kućanstvo Jelene, udovice Ivana Radoša u dobi od 80 godina.
Obitelji koje nisu dovoljno dugo živjele na otoku da bi ih se moglo smatrati stanovništvom sa stalnim mjestom boravka na otoku (stalno stanovništvo) najčešće obuhvaćaju obrtnike koji su nekoliko godina živjeli u župi, a zatim odselili u neko drugo naselje. Među njima se spominju majstor Nikola Mogilich za ženom Magdalenom (od god. 1622. do 1645.), Antun MogilichlMoguglich sa ženom Jelenom (od god. 1639.; god. 1671. Jelena je udovica) te majstor Antun Milanković iz Krete (god. 1647; Antonius Milancouich Cretense). Katarina, kći Antuna Klisanova iz Šibenika i nećakinja Ursule Grego (god. 1655., AT, kut.66, sć.L.2, f.140, Clisanoua), više se puta spominje kao kuma: god. 1639. (Clissanouich) i 1644. (Clisanina); ova je osoba vjerojatno identična s Katarinom Šibenčankom (1645.; Catharina Sebenzana), te pripada stalnom stanovništvu Šibenika. Za vrijeme župnikovanja Jakova Dujmovića iz Supetra u prvoj polovici 18. stoljeća više pripadnika roda Dujmović s Brača zabilježeno je prilikom kumovanja: Nikola (1709.), Franka (1709., 1711.) i Petar (1712.), djeca gosp. Mate, zatim Lucija, kći Jakovljeva (1712., 1720.), (conte) Mihovil. (1720.), kapetan Ivan sa ženom gđom. Anticom (1731.) itd.
U ovu skupinu također pripadaju i one obitelji u kojima žena potječe s otoka, te su u pravilu zabilježene prilikom krštenja djece. Tako su npr. god. 1881. i 1886. krštene Stanislava i Marija, kćerke Špira Zulina iz Segeta i Dujke Majić iz Drvenika (stalno nastanjenih u Segetu), god. 1892. kršten je Felicij/Srećko Radman, sin Antuna iz Maslinice i Viktorije Gjeldum (ova obitelj pripada stalnom stanovništvu Šolte) itd. Pripadnicima stalnog stanovništva također se ne smatraju osobe zapisane samo prilikom smrti, među kojima su najčešći poslužnici za koje se ne može utvrditi točan datum doseljenja. Oni su zabilježeni od samih početaka matica umrlih, u pravilu bez prezimena, npr. Margareta iz Poljica, poslužnica Jakova Rušinovića ( 1636.), Lucija iz Žednog, poslužnica Ivana Puovića ( 1637.), Margareta iz Zlarina, poslužnica Šimuna Skendera (1637.) itd. Nadalje, pripadnici stalnog stanovništva drugih naselja zabilježeni prigodom vjenčanja, također se ne smatraju stalnim stanovništvom otoka. Tako su pr. god. 1895. vjenčani Oskar Ljubibratić 'barun Trebinjski' (rođen u Zadru a nastanjen u Trogiru) i Anđelina Macanović (rodena u Šibeniku, podrijetlom iz Trogira).
Za svaki rod sa stalnim mjestom boravka na otoku prikazane su sve izvorne grafije prezimena i nadimaka zabilježene u navedenim izvorima. Njihov prikaz osvjetljava način identifikacije stanovništva imenskim formulama u kojima se pored osobnog imena navodi: (a) prezime (npr. Pensa), (b) nadimak (npr. Pensa ukoliko se odnosi na pripadnike roda Rušinović), (c) prezime i nadimak (npr. Rušinović reč. Perišin) (d) nadimak i prezime (npr. Perišin reč. Rušinović) ili (e) dvije antroponimijske jedinice koje se odnose na treći - nezabilježeni rod (npr. Rušinović Jakovac u rodu Rušić III).

Mladen Andreis (rođen u Zagrebu 1952.) viši je znanstveni suradnik Instituta "Ruđer Bošković". Magistrirao je makromolekularne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu (1979.) i doktorirao iz područja kemije na Institutu "Ruđer Bošković" (1985.). U okviru poslijedoktorskog usavršavanja (nuklearna magnetska rezonancija makromolekula) boravio je na Case Western Reserve University (Cleveland, Ohio, SAD; 1986.-88. gdje je također boravio i kao gostujući znanstvenik 1993.-94.). Primjenom instrumentarija genealoške metode u demografiji i antroponimiji sustavno je obradio povijest stanovništva otoka Šolte, Čiova, Velog i Malog Drvenika, naselja Sutivana na otoku Braču, naselja Vinišća te trogirski patricijat u srednjem vijeku. Također je objavio radove o uzrocima smrti na otoku Šolti u 19. stoljeću (1989.), strukturi stanovništva otoka Brača u drugoj polovici 18. stoljeća (1997.), i Kaštela u prvoj polovici 18. stoljeća (1999.) te se bavi primjenom matematičko-genealoških modela u povijesnoj demografiji izoliranih sredina.