ALKARSKE SVEČANOSTI

 

 

Za dane alkarskih svečanosti Sinj je okićen i ukrašen zastavama, cvijećem i ćilimima. Za vrijeme alkarskih dana, prije ALKE, održavaju se prikladne kulturne, umjetničke i sportske priredbe.

Ceremonije koje prethode svečanoj igri Sinjske alke, kao i one u toku same igre, utvrđene su Statutom i posebnim pravilnicima.

Oko četiri mjeseca prije ALKE započinje zajedničko probno jahanje svih alkara. Za to vrijeme uvježbava se držanje alkara na konju — u hodu, kasu i galopu,. a istodobno se uvježbavaju konji za razne radnje koje će izvoditi na trkalištu.

Najmanje 15 dana prije ALKE počinju prove (probe) alkara na alkarskom trkalištu za sve radnje koje obavljaju na dan ALKE. Na ovim provama obavezno učestvuju svi alkari. Najmanje 4 dana prije ALKE na provama na trkalištu obavezno učestvuju alkarski momci.

Dva dana prije same ALKE održavaju se posljednje dvije generalne probne trke koje su obavezne za sve natjecatelje. Ta se takmičenja odvijaju potpuno isto kao na glavnoj trci, samo bez ceremonijala koji glavnoj trci daje posebnu draž, a to su svečane odore alkara i momaka, bogata oprema konja, glazba itd. Pretposljednje probno takmičenje naziva se Bara, a posljednje Čoja. Pobjednik u tim nadmetanjima kao nagradu dobiva brončanu, odnosno srebrnu alku, a u znak sjećanja na stare običaje kao znamenje pobjede pobjednik nosi: za Baru dva metra zelenog sukna, a za Čoju tri metra finoga crvenog sukna (čoje). Poslije završetka ovih igara alkari na konjima otprate pobjednika koji prenese kroz grad simbol svoje pobjede i istakne ga na svojoj kući za nekoliko dana.

Na sam dan glavnog natjecanja — ALKE već rano ujutro počinju pucati mačkule (mužari) na staroj sinjskoj tvrđavi Gradu. Istodobno narodna glazba prolazi glavnim ulicama Sinja svirajući budnicu. Nakon toga s trga kreću alkari, omladina i ostali građani pješice s glazbom na tvrđavu gdje bude održano prigodno kraće predavanje o junačkoj obrani Sinja, značenju igre ALKE. Nakon govora razvija se narodno veselje s pjesmom, s kolima i muzikom praćeno pucanjem mačkula.

Sinj je od najranijeg jutra u svečanom raspoloženju: prozori kuća su ukrašeni, po ulicama je svuda vrlo živo, sa svih strana pristižu gosti da prisustvuju alkarskim svečanostima. Uz mnoštvo domaćeg svijeta iz okolice Sinja i susjednih mu krajeva vide se i brojni turisti koji zažele vidjeti ovu rijetku i jedinstvenu svečanost.

U 14 sati ponovo se oglase mačkule s Grada. To je znak svim učesnicima ALKE da imaju početi neposredne pripreme za natjecanje. Dva sata prije početka ALKE tri trubača, odjevena u svečano ruho sinjskih seljaka, sa stare tvrđavice Kamičak koja se diže usred samoga mjesta, okrenuta na tri strane svijeta, kao i tri bubnjara pozivaju alkare i momke da se skupe na zbornom mjestu kod alaj-čauša. Na ove pozive alkarski momci u punoj spremi odlaze svaki k svom alkaru i pomažu mu u pripremi za natjecanje i u opremanju konja. Nakon toga alkari s kopljima u rukama, na razigranim konjima, u pratnji svojih momaka upućuju se iz svojih kuća.

Istodobno se okupljaju u alkarskim dvorima: vojvoda, članovi Časnog suda, barjaktar s pratiocima, ađutant vojvode i njihovi momci, te vodiči s edekom, štitonoše i buzdovandžije. Tu se okupljaju izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske i ostali uzvanici.

Poslije kraćeg odmora alaj-čauš obavi sveukupni pregled alkara i momaka i kad nađe da je sve propisno spremljeno, pojahuje konja s kojega izdaje naređenje: »Jaši!« Kad svi alkari pojašu konje, poredaju se u jedan red. Alaj-čauš se okreće s konja i s kopljem pozdravlja momačku četu odakle pristupa arambaša s puškom na ramenu i izvještava ga: »Četa momaka je spremna za natjecanje«. Svi se svrstavaju u povorku i alajčauš izdaje naredbu da alkarska povorka pođe u alkarske dvore po vojvodu i zastavu. Dok povorka ide ulicama Sinja, bubnjari pred njom udaraju u talambase (bubnjeve).

Nakon dolaska u alkarske dvore alkari sjahaju i predaju konje i koplja svojim momcima. Alaj-čauš vrši pregled alkara i momaka koji se već tamo nalaze. Zatim prilazi vojvodi i pozdravlja ga.

Poslije kraćeg odmora arambaša postrojava momke u dva reda, a alaj-čauš alkare na konjima u jedan red.

Kad se iz alkarskih dvora pojavi vojvoda, alaj-čauš s konja izdaje naredbu: »Mirno, pozdrav«!

Pozdrav se vrši oštrim pogledom i okretom glave prema vojvodi. Momci u stavu mirno, držeći pušku na lijevom ramenu, a desnu ruku na handžaru, dok alkari pozdravljaju s konja, oborenim kopljem.

Alaj-čauš na kraju oborenim kopljem pristupa vojvodi i izvještava ga: »Vojvodo, četa alkara i alkarskih momaka je postrojena za tvoju smotru«.

Zatim vojvoda pozdravljajući desnom rukom, u pratnji alaj-čauša, vrši smotru. Poslije izvršene smotre vojvoda se obraća alkarima.i momcima riječima: »Alkari i alkarski momci, sritno!« a oni otpozdravljaju »1 tebi, vojvodo!«

Tada alaj-čauš naređuje »Mirno!« — alkari podižu koplja, a momci gledaju pravo.

Poslije izvršene smotre formira se povorka koja kreće na trkalište.

Na čelu cijele povorke stupa dostojanstveno impozantni starac arambaša, s puškom preko ramena i s dva momka sa strana. Za njim u raširenom dvoredu (na razmaku otprilike 3 m, tako da zahvaćaju širinu cijelog puta) ostali momci, odrešita i dostojanstvena koraka, s puškama zametnutim na ramena. Na kraju ove čete, na sredini dvoreda, stupa arambašin zamjenik.

Slijede tri bubnjara sa svojim talambasima i tri trubača.

Za njima jaše barjaktar koji u desnoj ruci nosi društveni barjak, a prate ga dva do šest pratilaca s isukanim sabljama.

Iza ove čete dolazi mala skupina nosilaca trofeja koji, po predanju, predstavljaju dio zarobljenog plijena od Turaka: momak-štitonoša nosi pred sobom turski štit, a usporedo s njime sa strana dva buzdovandžije s pozlaćenim buzdovanima na desnom ramenu. Iza njih na malom razmaku ide konj edek kojega sa svake strane vodi po jedan vodič, držeći ga za dizgine. Pokriven prekrasnom bogatom abajom koja mu seže do koljena, natovaren zarobljenim oružjem, ovaj konj-povodnik, što mirno stupa između razigrane povorke postao je u očima naroda simbol turskog poraza pod Sinjem.

Sada slijedi četa vitezova — alkara na konjima. Na čelu cijele čete jaše alkarski vojvoda praćen svojim ađutantom koji nosi isukanu sablju umjesto koplja.

Zatim nailaze ostali alkari-kopljanici koji će toga dana dijeliti među-sobno megdan na ALCI, u razmaknutom dvoredu, držeći koplja u rukama, uspravno susprežući s mukom konje pod bogatom opremom. Na začelju alkarskog dvoreda jaše alaj-čauš.

U tako svečanom rasporedu, uz zvuke truba i udaranje bubnjeva, alkarska povorka prolazi gradom i stiže na trkalište.

S Grada neprestano pucaju mačkule.

U međuvremenu se trkalište već ispunilo tisućama gledalaca. Svi su uzbuđeni i puni iščekivanja. Najednom, gotovo neočekivano, na vrhu trkališta ukažu se prvi redovi povorke. Na pojavu ove neobične čete zrakom se zaori spontani pljesak, veseli žagor i razdragani povici. Tisuće ruku mašu maramicama i pozdravljaju povorku koja nastupa. Prizor je zaista jedinstven i nesvakidašnji. Poput likova iz kakve starodrevne priče ulaze čete ponosnih junaka: junački kršni momci sa svojim oružjem i dostojanstveni jahači na gizdavim konjima, u prekrasnim nošnjama, što sve ostavlja neizbrisiv dojam. Rijetko se kada nekome, bio on domaći čovjek ili stranac, pruža prilika da vidi na jednome mjestu okupljeno toliko sjajnih odora, divnog starog oružja, kršnih ljudi i vatrenih konja te bogatih ukrasa.

Za vrijeme mimohoda povorke pored vojvodine i svečane lože momci pozdravljaju okretom glave i oštrim pogledom (svaki red na svoju stranu), a alkari obaranjem koplja i okretom glave lijevo i desno.

Dok uzbuđenje prvog dojma još potpuno traje, ova nesvakidašnja povorka nastupa do kraja trkališta, vraća se i zaustavlja s jedne i druge strane cilja alke. Svira se himna. U svečanoj tišini koja nastaje, alkarski vojvoda u sažetom govoru pozdravlja goste i narod i evocira uspomene na ona teška vremena kad je tursko kopito gazilo pitomu Cetinsku krajinu i na sjajnu pobjedu Sinjana 1715. godin. Te su riječi izraz zahvalnosti djedovima i zavjet novih generacija da će ostati vjerni svijetlim tradicijama zavičajne Krajine. Poslije govora odjekuju pucnjevi mačkula s Grada.

Zatim vojvoda i dio pratnje sjahaju s konja koje preuzimaju momci i odvode na kraj trkališta. Vojvoda pregledava kako je alka namještena i pozdravlja se s namještačem alke i njegovim pomoćnikom.

Alkari natjecatelji u dvoredu s alaj-čaušem na čelu odlaze na početak trkališta. Vojvoda i ađutant zauzmu svoja mjesta u vojvodinoj loži, gdje se već nalaze Časni sud i zapisničar koji će voditi detaljan zapisnik o cijelom natjecanju. Barjaktar i njegovi pratioci smještaju se u alkarskoj loži. Momci sa arambašom se poredaju uz tribine u neposrednoj blizini alke, s puškom uz nogu da mogu odmah prihvatiti koplje i konja svog alkara kada protrči. Štitonoša i buzdovandžije smještaju se ispred alkarske lože, a vodiči edeka odlaze na mjesto za njih određeno na kraju trkališta. U međuvremenu alaj-čauš pješice dolazi s početka trkališta (starta) da ispod samog konopca rukovodi natjecanjem.

Kad alaj-čauš utvrdi da je sve spremno za natjecanje, dolazi pred vojvodu, pozdravlja ga i izvještava: »Vojvodo, sve je spremno za početak prve trke ALKE, očekujem tvoju zapovid«. Vojvoda tada izdaje zapovijed da ALKA može početi: »Neka prva trka otpočne!«, a alaj-čauš odgovara: »Razumim, Vojvodo!« Trubač, po zapovijedi alaj-čauša, stupi na sredinu i dade znak trubom — poziv prvom alkaru da može početi trkom. Brojni gledaoci okreću se na taj zvuk prema početku trkališta iščekujući konjanika koji se strelovito približava jureći u najvećem trku. U desnoj ruci čvrsto drži koplje koje neposredno pred ciljem obara i gađa alku što visi o konopcu. To traje tek nekoliko trenutaka i već zapjenjeni konj projuri s trkačem koji gađa alku. Ako alkar pogodi alku i odnese je na koplju, on na stanovitoj udaljenosti zaustavlja konja i vraća se laganim kasom do pred alkarsku ložu gdje, oborivši koplje, istresa alku kako bi suci i vojvoda mogli vidjeti koliko je punata postigao. Namještač alke koji sada stoji nasred staze objavljuje glasno: »Alkar (navodi poimenično): u jedan, u dva, u sridu!« Zatim alkar spuštanjem koplja i okretom glave pozdravlja prisutne u svečanoj i vojvodinoj loži, dobacuje svoje koplje momku koji je odmah pritrčao, odjaše na kraj trkališta i pješice se vraća i penje u alkarsku ložu da gleda nadmetanje ostalih. Ako alkar ne odnese alku na koplju, ne vraća se na konju pred alkarsku ložu, a namještač alke objavljuje: »Alkar (poimenično) promašio« (ako alkar ne pogodi alku) ili »u ništa« (ako alkar udari alku, ali je ne odnese na koplju).

Pogodi li alkar u samo središte alke, njemu u počast glazba odmah zasvira veselu koračnicu i istovremeno opali mačkula na Gradu. Urnebesni pljesak i glasno odobravanje nagrada su gledalaca ovome junačkom činu.

Na opisani način izredaju se svi natjecatelji. Posljednji od svih trči alaj-čauš.

Kad se završi prva trka, formira se ponovo alkarska povorka istim redosljedom, ali bez vojvode i barjaktara, i u mimohodu prolazi trkalištem. Alkari ostaju na početku trkališta, a ostali se vraćaju natrag.

Alaj-čauš i za drugu i za treću trku obavještava vojvodu da je sve spremno za trku.

Na vojvodinu zapovijed: »Neka se trka nastavi!« slijedi drugo natjecanje koje se obavlja istim redoslijedom kao i prvo. Kad je i druga trka gotova, vojvoda može odlučiti da se u trećoj trci ne natječu oni koji imaju vrlo mali broj punata.

Slijedi treća, tj. posljednja trka. Sada po odluci vojvode dolazi do izmjene u redoslijedu trkača: najprije trče oni s manje punata, dok se oni koji imaju najviše izgleda za pobjedu nadmeću posljednji. Alkar koji poslije treće trke osvoji najviše punata (bodova), postaje slavodobitnik. Međutim, ako dva ili više alkara poslije tri trke osvoje jednaki broj punata, nastavljaju daljnje nadmetanje — pripetavaju se. Ako se to dogodi, vojvodin ađutant o tome izvještava vojvodu na sljedeći način:

»Vojvodo, nakon treće trke alkari (poimenično) imaju isti broj punata. Očekujem tvoju zapovid». »Neka se pripetavaju do kraja«, naređuje vojvoda. Alkari koji imaju jednak broj punata odlaze sami na početak trkališta praćeni pozdravima uzbuđenih gledalaca i produžuju natjecanje sve dok jedan od njih ne postigne veći broj punata. Desi li se da natjecatelji više puta osvoje isti broj punata, uzbuđenje gledalaca sve više raste. Burno klicanje ili uzvici razočaranja izrazi su oduševljenja ili prevarenih nada u svog ljubimca.

Kad je pobjeda postignuta, ađutant javlja: »Vojvodo, natjecanje za ... ALKU je završeno — alkar (poimenično) ima najveći broj punata. Očekujem tvoju zapovid.«. Dovedite mi alkara (poimenično)«, naređuje vojvoda, a zamjeniku alaj-čauša naredi: »Postroji alkarsku povorku na vrhu trkališta.«

Tada svi alkari i svi momci u povorci idu do početka trkališta. Vojvoda ostaje u loži dok se povorka ne vrati. Na čelu čete alkara jaše alkar pobjednik u pratnji ađutanta. Kad u povratku četa alkara dođe do vojvodine lože, cijela povorka se zaustavlja. Tada ađutant izvještava vojvodu: »Vojvodo, doveo sam ti alkara (poimenice)«, a vojvoda odgovara: »Dodaj mi koplje junaka«. Momak alkara pobjednika uzima koplje i prilazi alkarskoj loži, prinosi vrh koplja vojvodi i drži dok vojvoda veže plamenac i uz čestitke proglašava slavodobitnika. Taj svečani čin je propraćen pucanjem mačkula s Grada. Poslije toga se slavodobitnik okreće prema svečanoj loži, a ađutant sabljom pozdravlja izaslanika Predsjednika Republike Hrvatske i izvještava: »Gospodine izaslaniče Predsjednika Republike Hrvatske, doveo sam slavodobitnika!« Izaslanik uz prigodan govor čestita slavodobitniku na pobjedi i svečano predaje prigodne darove Slavodobitnik zahvaljuje, a momak prilazi loži, prihvaća dar i prinosi ga slavodobitniku koji ga poljubi. Taj je čin propraćen pucanjem mačkula s Grada.

Vojvoda uzjaši konja i povorka kreće s trkališta kroz Sinj. U povorci jaše slavodobitnik na čelu čete alkara praćen od dva alkara, a na koplju nosi simbol svoje pobjede. Burno pozdravljen od naroda, on mu otpozdravlja laganim priklonom koplja. Povorka prosljeđuje ulicama grada prati vojvodu do alkarskih dvora. Poslije toga cijela povorka prati slavodobitnika do njegove kuće, zatim alaj-čauša, pa se razilazi. Čitavo vrijeme na Gradu grme mačkule. Alkarske su svečanosti završene.

 

Navečer je svečana večera.

 

Ulicama grada duboko u noć odjekuje narodno veselje.