Back to Index

 Povijest piva

Sve o Oktoberfestu - pogledati 

Pivo je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića. Praktički se konzumira u svakoj zemlji svijeta pa tako i kod nas. Tijekom 1985. ekipa Nacionalnog skotskog muzeja iz Edinburgha iskopala je u Rumu, na jednom od hebridskih otoka, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima, iz neolitskog doba. Analizom tog nalaza dobiven je naputak za pivo, koje se pravilo iz ukomljene zobi, ječma, meda i paprati.

Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u pretpovijesnom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti... Proizvodio se iz ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi začinjali su ga raznim mirodijama i medom. Današnji glavni sastojak hmelj počeo se koristiti tek u VIII stoljeću. Općenito se drži da su pivopijska središta u starom vijeku bila u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu. Iz tih su područja pivo poslije preuzeli Grci i Rimljani.

Od pamtivjeka je bilo sredsvo za osvjezenje i uzivanje, ali i hrana, pa i lijek. Prinosilo se kao zrtva bogovima, koristilo se u religioznim obredima, ali ipak iznad svega bilo je pice obicnih smrtnika. Pili su ga jos stari Sumeri i cuvali tajnu njegovog pravljenja. Kralj Hamurabi ga je uvrstio u svoj zakonik i trgovao njime sa svojim susjedima. Faraoni su ga nosili sobom na svoj put u zagroban zivot, ali su njime pojili i radnike koji su gradili piramide, da bi za njega bili spremni. Pili su ga stari Grci, prije nego sto je vino osvojilo ovo podrucje. Rimljani su ga naslijedili, a plemena koja su im oduzela sjaj nosila na sve svoje pohode. Ni jedan poznati ep nije spjevan, a da mu u njemu nije posvecena duzna paznja. To je oduvijek bilo pice koje je donosilo osvjezenje, utazivalo glad, davalo snagu i poticaj, ali i umirivalo i opustalo.

Oduvijek pili su ga bogati i siromasni, iz zlatnih vrceva i glinenih vrceva, da bi osjetili njegova dragocijena svojstva. Pilo se da bi se umoran tezak nakon teskog rada okrijepio i povratio u zivot, ratnik dobio energiju za napore koji ga ocekuju, zedan napojio i osvjezio, opterecen opustio i odmorio, bolestan okrijepio i razveselio, a onaj koji pati od nesanice lakse utonuo u san. Djeluje kao hrana i kao lijek. Ono utazi glad, ali i osnazi organizam. Smiruje zivce, a ozivi cijelo tijelo. Naravno mora se piti sa razumom i sa mjerom. Oni koji su se o to oglusili osjetili su posljedice.

Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom zakoniku (uklesanom klinastim pismom na stupu od crnog diurita - vrsta kamena vulkanskog porijekla). Hamurabi, babilonski kralj (1729. - 1686.g.p.n.e.) kaže: "Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni" (Zivija Kralj!!!!):-)) U zakonu jos stoji:

"Ako na naplacuje gostu zitom, nego trazi novac, vara li na tezini ili toci lose pice, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici zena moze biti tociteljica, ali u pivnicu ne smije doci kao gosca.Zena koja zeli posjetiti krcmu da u njoj pije, ima se spaliti." (Zakon je zakon) :-))

Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potrba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrijednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobivali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dvije do tri litre.

Riječ pivo (birra, bier, beer, bičre) nastala je u samostanima negdje između šestog i sedmog stoljeća, u vrijeme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem vijeku proizvodnjom pive bavili su se samostani, a danas je to snažna grana industrije. Najveći proizvođači su Njemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska.

Povijest piva se nastavlja kroz Sumerane, Etrušćane, Rimljane, nordijske barbare i nakon toga kršćansku europu. Redovnici su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz "medicinskih" razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno kršćanskim ljekovitim napitkom", što ga je trebalo uključiti u samostansku prehranu, a smjelo se piti i u dane posta.

U pocetku, pravljenje piva bilo je iskljucivo zensko umijece. Zene su bile te koje su ga varile i prodavale, a ako bi izazvalo cudno ponasanje pretjerano revnih gostiju, zbog toga bile i spaljivane kao vjestice. Slavu pravljenja dobrog piva, kasnije su preuzeli svecenici i cesto po njemu postajali daleko poznatiji nego po duhovnim nacelima. Pivo je postalo unosna radinost, a umijece njegovog pravljenja donosilo je ugled i prestiz. Na njemu su bogati postajali jos bogatiji, a siromasni su na njega trosili posljednju paru.

Pivo se pije u svakoj prilici. No dok je kod nas gotovo šokantno piti pivo uz ribu, to je sasvim uobičajeno u Belgiji, Njemačkoj, Engleskoj... Uzgred, u tim zemljama jede se češće i više ribe nego kod nas. U spomenutim zemljama gotovo svaki bolji kafić ili restoran ima svoju vlastitu proizvodnju jako dobre pive. Kad se pije puno pive, jednostavnije je piti točeno. No, poznavatelji tvrde da je ipak puno ukusnije pivo iz boce

Prva obrtnicka pivovara u Hrvatskoj bila je u Zagrebu i to 1721. godine.