P I V N I C A

Sve vrste piva

preuzeto sa www.kaltenberg.hr (ako im smeta nek' se jave!) :)))

Ale - vrlo raširen tip piva gornjeg vrenja (S. cerevisiae ). Postoje brojne vrste tog tipa piva koja se razlikuju po gorčini (Mild, Bitter, Pale ale), boji (Brown ale, Old ale, Red ale, Golden ale), geografskom podrijetlu (Engleska, SAD, Škotska, Irska, Belgija, Njemačka), posebnostima proizvodnog procesa (Altbier, Kolsch, Trapist itd.). Zajedničko im je: infuzijski postupak ukomljavanja, kvasac gornjeg vrenja, relativno toplo vrenje i dozrijevanje, manja koncentracija neprevrelog ekstrakta, te veća koncentracija alkohola nego u lager pivu, proizvedenom od sladovine s istom početnom koncentracijom ekstrakta. Izvorni engleski, škotski i irski ale dozrijeva pri višim temperaturama (do 20^oC), pri točenju ne stvara pjenu i pije se relativno topao (20^oC). Njemački i belgijski ale nakon toplog vrenja dozrijevaju bar nakratko, pri nižim temperaturama 45(^oC), imaju više ugljikova dioksida, pjene se i piju ohlađeni, slično lager pivu.

Altbier (staro pivo) - njemačko pivo jantarnosmeđe, do bakrenosmede boje, dobiveno gornjim vrenjem sladovine od čistog slada (11 - 12% ekstrakta). Punog, oštrog, gorka okusa, umjerene jačine (3,5 - 3,9% alkohola). Jedno od najpoznatijih je Dussel iz okolice Düsseldorfa.

Barley wines (ječmena vina) - u Engleskoj je čest naziv za najjača piva brončane boje ili boje mahagonija. Izrazito su sladnog okusa i voćne arome koja potječe od kvasaca gornjeg vrenja. Njihov ih vinski karakter čini pogodnim desertnim pićem ili čašicom za uspavljivanje. Tradicionalno, doviru u drvenim bačvama koje se povremeno provaljaju da se podigne kvasac i ubrza doviranje. Sadržavaju 6 - 11 % alkohola, pa se mogu smatrati varijantama piva tipa Russian Stout ili Doppelbock.

Bečki postupak (Bečko pivo) - vjerojatno je najstariji postupak proizvodnje jednog tipa lager piva, danas poznatog pod imenom Ožujsko (Marzen) pivo. Izumio ga je Anton Dreher, austrijski pivar, koji je godine 1841. prvi primijenio kvasac donjeg vrenja u svojoj pivovari Schwechat u okolici Beča. Nešto modificiraniju verziju tog postupka preuzima zatim pivarska obitelj Sedlmayr iz Münchena, da bi pripremila posebno pivo za Oktoberfest. Postupak se brzo proširio po zemljama tadašnjeg Austrijskog carstva i čitave Europe. Sladovina (12,0-12,8% ekstrakta) proizvodi se od srednje tvrde vode i slada jantarnožute boje. Glavno je vrenje hladno (4 - 8^oC), dugotrajno (10-12 dana), a odležavanje pri O^oC traje 13 mjeseca. Pivo je brončane, jantarnocrvene ili bakrene boje, blagog sladnog okusa, sadržava 5,5% alkohola i savršeno se slaže sa začinjenim jelima. Današnja se bečka piva, poznata u mnogim zemljama kao Marzen, u Austriji i kao Spezialbier, te SAD-u kao Vienna bier, donekle razlikuju od svojeg slavnog preteče, ali su zadržala njegove povijesne značajke.

Belgian ale - belgijska vrsta ale piva koje se po svojstvima nalazi izmedu klasičnog burtonskog (Burton on TrentEngleska) i dusseldorfskog (Dusseldorf Njemačka) piva gornjeg vrenja. Engleska riječ ale u Belgiji označava lagano pivo bakrene boje, voćne arome i vrlo ukusno.

Belgian golden ale - jedno od svjetski poznatih starih piva koje se, usprkos činjenici da je to pivo gornjeg vrenja, često pije vrlo hladno, čak iz ohladenih burgundskih čaša. Bojom podsjeća na lager. To je jako pivo prava harmonija voćne, hmeljne i alkoholne arome. Najpoznatija je marka Duvel, koja prolazi kroz trostupanjski proces vrenja (5 - 6 dana pri 16 - 28^oC, tri dana uz snizivanje temperature do -1^oC, odležavanje 3-4 tjedna pri -3^oC; filtracija, dosladivanje i ponovna inokulacija s kvascem za doviranje koje se odvija 14 dana u boci pri 22^oC i na kraju stabilizacija, 5 - 6 tjedana, pri 4 - 5^oC).

Berliner Weisse (berlinska bjelinaberlinsko bijelo) - pšenično pivo dobiveno alkoholnim (S. cerevisiae) i mliječno-kiselim (L. bulgaricus) vrenjem. Ima umjerenu koncentraciju alkohola, osrednju punoću, iskričav izgled i svojstven, ugodan kiselkast okus mliječne kiseline. Proizvodi se od usipka s 20 - 75% pšeničnog slada i tvrde vode. Ukomljava se infuzijom. Puni se u boce i bačve nefiltrirano, a zatim 3 - 4 tjedna drži na hladnom kako bi se kvasac istaložio i pivo izbistrilo. Često se pije s mirisnom bročom (divlji broč, jaslenjak, lazarkinja) ili sokom/sirupom od maline. lako je to izvorno svijetlo pivo, kad ga naručite, konobar će Vas upitati: Crveno ili zeleno? aludirajući na mogući dodatak. Zato morate odgovoriti: Prirodno, bez dodataka.

Bezalkoholno pivo - sadržava ispod 0,5% alkohola. U nekim je zemljama ta granica viša i dosiže čak 1,5%. Proizvodi se posebnim postupcima vrenja ili postupcima uklanjanja alkohola iz alkoholnih piva.

Bezporezno pivo - naziv za dansko pivo koje ima mali udjel alkohola (otprilike 2,3 - 2,6%). Piva s takvom trgovačkom oznakom su najčešće Hvidtol (pivo gornjeg vrenja bogato ugljičnom kiselinom) ili Skibsol (brodsko pivo).

Biere de Garde (gardijsko pivo) - francuski naziv za srednje jako do vrlo jako pivo gornjeg vrenja, bakrene boje, koje često dovire u šampanjskoj boci. Ima sladni okus i voćni miris, poput alea. Danas to ime nose i neka piva donjeg vrenja. Izvorno taj naziv znači "pivo za čuvanje" i upućuje na to da se moglo dugo čuvati i piti čitavo ljeto.

Bierbitter (Bitterlikor, Krauterlikor) - jaki bitter na bazi piva i različitih trava, sa šećerom ili bez njega, sadržava 48% alkohola.

Bierbranntwein - naziv za rakiju Borovično pivo (Juniper, Sassy beer, prepečenicu dobivenu destilacijom Ginger beer) - najviše se proizvodi u pivskih taloga (Bavarska).

Bitter Ale - dobro zahmeljeno točivo pivo, idealno za prijateljsko druženje u pubu. Nešto je kiselije od standardnog alea. Boja mu se razlikuje od smeđkaste do tamnobakrene. Jednostavni Bitter ale ima 3,75 - 4% alkohola, Best ili Special bitter sadržava 4 - 4,75%, a Extra Special bitter oko 5,5% alkohola. Svima je zajednička bogata hmeljna aroma.

Bitter Stout - jako i vrlo gorko pivo, prije poznato pod imenom Porter. U Irskoj i Velikoj Britaniji sadržava preko 4, u Europi preko5%, a u tropskim zemljama preko 7% alkohola. Izlazi iz pivovare kao nedovršeno pivo, pa se naknadno vrenje zapravo odvija u bačvama u kojima se isporučuje.

Bockbier (tzv. Jarac pivo) - pivo donjeg vrenja u Austriji i Njemačkoj, s najmanje 16 % ekstrakta u sladovini i preko 5 % alkohola u pivu. To je puno pivo, nježna okusa i sa širokim boja od zlatne, zlatnosmeđe do tamnosmeđe. Osim u Austriji i proizvodi se i u drugim zemljama, ali u različito doba godine, tj. u jesen, zimu ili u rano proljeće. Najpoznatije je pod imenom Maibock (majsko Jarac pivo).

Borovično pivo (Juniper, Sassy beer, Ginger beer) - najviše se proizvodi u Finskoj, Norveškoj i u sjevernoj Švedskoj. Od bobica borovice, uz dodatak hmelja, priređuje se komina koja previre samostalno ili pomiješana sa sladovinom. Francuz Kerandren proizvodio je borovično pivo tako da je sladovinu začinio sa zgnječenim bobicama u jutenoj vreći.

Božićno pivo - vidi: Christmas Beer

Braune Biere - u njemačkom govornom području naziv za Brown ale - smeđe pivo.

Brodsko pivo - vidi: Seefahrt bier

Brown ale - jantarnosmeđe do tamnosmede suho englesko pivo sladnog okusa. Udjel alkohola od 3 do 3,5% u južnoj Engleskoj, 4,4 - 5% u sjevernim predjelima zemlje. To je pivo zapravo nastalo u sjeveroistočnoj Engleskoj kao protuteža Pale aleu iz Midlanda. Belgijski Brown Ale ima poseban kiselosladak okus. Njegova je aroma složena, ponekad podsjeća na masline, grožđice i začine. Poslužen pri sobnoj temperaturi djeluje osvježavajuće i potiče apetit. Često se koristi kao dodatak u kulinarstvu.

Champagner - Weizenbier - zakonski dopušten naziv za bezalkoholno pšenično pivo u Austriji, zabranjen u Njemačkoj, gdje ga zamjenjuje naziv Kristall - Weizenbier.

Christmas Beer (božićno pivo) - tamno, gusto i prilično jako pivo koje se u Velikoj Britaniji proizvodi za belgijsko tržište. U drugim se zemljama također proizvodi Božićno pivo. U Njemačkoj se naziva Weihnachtbier i nije tamno.

Cream Ale - u SAD-u uobičajen naziv za vrlo svijetlo i lagano ale pivo, često "prerezano" (pomiješano) s lager pivom. Sadržava oko 4,75% alkohola.

Crveno pivo - vidi: Rotes Bier

Dampfbier (parno pivo) - njemačko nepasterizirano pivo gornjeg vrenja s okusom po voću, svijetlocrvene boje i osebujna mirisa koji podsjeća na vaniliju. Za hmeljenje se rabi samo hmelj iz područja Hallertau/Bavarska.

Dark Ale (tamno pivo) - englesko pivo, najčešće tamnosmeđe boje i okusa po karameli. Tamni ale, kao i svijetlosmedi ale (Mild Ale) sadržavaju oko 3,5% alkohola. Osnovna boja podsjeća na Brown ale (smeđi ale).

Dimljeno pivo - vidi: Rauchenbier

Dreher Anton - austrijski pivar koji je 1840. godine kreirao bečki tip piva donjeg vrenja, preteču današnjih lager piva. Godine 1868. osnovao je pivovaru u Trstu, a 1974. Dreher Konzern je pripao nizozemskom Heinekenu, engleskom Whitbreadu i Company PLC.

Doppelbock (dvostruko Jarac pivo)njemačko pivo donjeg vrenja, s masenim udjelom ekstrakta od najmanje 18% u sladovini, te 5,7 - 7,5% alkohola u pivu. Doppelbock je svijetlo ili tamno, jako pivo s osobitim sladnim okusom.

Dortmundski postupak (Dortmundsko pivo) - postupak po kojem se proizvode piva s predikatom Export, iako se piju najviše u Dortmundu. Sladovina se proizvodi od vode velike karbonatne i nekarbonatne tvrdoće, te munchenskog slada. Ukomljava se s dvije komine. Sladovina ima oko 13,5% ekstrakta, ali dosta nefermentabilnih šećera, pa pivo sadržava do 5,5% alkohola. Boja mu je zlatnožuta (oko 10,5 EBC-jedinica), a gorčina umjerena. Ima manje izraženu hmeljnu aromu nego plzensko pivo, suho je i punije od munchenskog i najčešće nešto jače od oba piva. Odležava najmanje tri mjeseca, što sasvim odgovara njegovu predikatu Export. Izvan Njemačke je poznato pod imenom Dort.

Dry Stout - vrsta tamnog piva gornjeg vrenja tipa Stout. Najbolja se piva te vrste proizvode u Irskoj. Odmah se prepoznaju po baršunastocrnoj boji i kremastoj pjeni. Boja i sladni okus mu potječu od prženog ječma. Izvanredno se slaže s mesom jastoga i kamenica. Glasoviti Guinness pripada tom tipu piva.

Dunkles Bier (tamno pivo) - ime kojim se označuje samo boja piva, dok je koncentracija ekstrakta u sladovini, odnosno alkohola u pivu različita, ovisno o vrsti. Često se njime naziva i tamno lager pivo proizvedeno munchenskim postupkom.

Dünnbier (slabo/lako pivo) - naziv za slabo alkoholno ili bezalkoholno pivo u Njemačkoj (0,5 - 1,5%). Većinom se proizvodi u malim gradskim pivovarama.

Đumbirovo pivo (Gingerbeer) pjenušavo slabo alkoholno piće od šećera i đumbira. U Engleskoj se priređivalo ljeti kao osvježavajuće piće od 10 - 20%-tne otopine šećera. Za vrijeme prohibicije u SAD-u su se pile različite vrste đumbirovih napitaka zasićenih ugljičnom kiselinom, kao Gingerale ili Gingerbeer. Ta pića nisu smjela sadržavati više od 0,5% alkohola.

Eiche Bier (hrastovo pivo) - jedna vrsta osobitog piva iz Saarlanda. Prvobitno se ono proizvodilo prigodno za blagdane, a danas se može dobiti tijekom čitave godine. To je svijetlo pivo gornjeg vrenja, s uobičajenom koncentracijom ekstrakta i izraženim oporim hmeljno-taninskim okusom. Između ostalih proizvodi ga pivovara Saarfurst u Marzingu.

Einfachebier (jednostavno pivo)lagano njemačko svijetlo ili tamno pivo (2 - 5,5% ekstrakta, 0,5 -1,5% alkohola), bez posebno izraženih svojstava. Proizvodi se u neznatnim količinama.

Eisbock (ledeno jarac pivo) - vrlo jako njemačko pivo koje posebnim postupkom zamrzavanja i izdvajanja leda dobiva povećani udjel alkohola. Kako alkohol ima nižu točku ledišta od vode, tim se postupkom u pivu povećava volumni udjel alkohola na oko 10%. Po tradiciji se Eisbock proizvodi u Kulmacher Reichelbrau AG.

Exportbier (izvozno pivo) - naziv za piva iz skupine punih jakih piva (Vollbier) koja se u Njemačkoj proizvode od sladovine s 12,4 - 14% ekstrakta i sadržavaju od 4 do 4,2% alkohola. U Austriji i Švicarskoj nema točnih odredbi, kao ni u mnogim drugim zemljama. Međutim, važno je da su proizvedena od odabranih sirovina, te biološki i koloidno stabilizirana kako bi mogla podnijeti dug transport, te sačuvati izvornu kakvoću duže vrijeme (obično godinu dana). Najčešće su to svijetla, ne jako zahmeljena piva, s većim udjelom ekstrakta proizvedena od najboljeg slada, bez njegove zamjene s drugim sirovinama.

Export Weizenbier (izvozno pšenično pivo) - naziv za piva gornjeg vrenja proizvedena od usipka s najmanje 50% pšeničnog slada. Sladovina sadržava 12,5 -14% ekstrakta, a pivo 4 - 6% alkohola. To su svijetla, aromatična i slabo hmeljno-gorka piva, s relativno puno ugljične kiseline koja pivu daju posebnu mekoću i specifičan okus.

Faro - zaslađena varijanta Lambic piva, koja se prodaje/poslužuje u bocama. No, u nekim je belgijskim kavanama običaj da si svatko sam pripremi ovu vrstu piva umješavajući šećer u čašu kiselog Lambic piva.

Farbebier (obojeno pivo) - posebno pivo, proizvedeno od tekućeg obojenog šećera (gustog sirupa) i tamno obojenog slada. Obojeni se šećer može koristiti samo za tu vrstu piva. Proizvodi se od običnog tamnog piva kome se dodaje najviše 50% (od predvidene mase) obojenog šećera.

Festbier (prazničko pivo) svijetlo pivo donjeg vrenja (5,1 - 5,7% alkohola) proizvedeno od sladovine s 12 -13,5% ekstrakta. Prvobitno se taj naziv vezao za Švicarsku. Danas se u Austriji i Njemačkoj tako naziva svako prigodno pivo, tj. pivo namijenjeno svetkovanju.

Framboise - Lambic - naziv za Lambic pivo koje se nakon sekundarne fermentacije podvrgava i trećem vrenju uz dodatak malina. Sadržava 4,4% alkohola.

Fruit beer - pivo od voca. Moze biti Lager ili Ale.

Gardijsko pivo - vidi: Bierre de Garde

Ginger beer - vidi: Dumbirovo pivo

Gose - vrsta lakog bijelog piva gornjeg vrenja koje se prvobitno proizvodilo u Goslaru (od vode rijeke Gose). Sada se to pivo proizvodi u Leipzigu i okolici. Čuva se u nezačepljenim bocama, duga vrata.

Gueuze - vrsta osobitog belgijskog piva tipa Lambic zasićenog ugljikovim dioksidom, poput šampanjca. Dobiva se rezanjem mladog i starog piva (najčešće 1/3 starog i 2/3 mladog piva), koje dovire i odležava u boci godinu dana. U osnovi je kiselkasta okusa iako postoje i slatkaste varijante.

Guinness - prezime osnivača pivovare (Arthur Guinness) u Dublinu, ime poznate pivarske grupacije (Guinness PLC) u Londonu i zaštitni znak najpoznatijih Dry Stout piva na svijetu. Za proizvodnju sladovine koristi se svijetli slad (65%), ječmene pahuljice (25%) i prženi ječam (10%). Sirovine se ukomljavaju po uzlaznom infuzijskom postupku, tako da sladovina sadržava dosta nefermentabilnih šećera koji pivu daju punoću okusa. Za hmeljenje se rabi više sorti hmelja, medu kojima prevladava Golding. Za vrenje se primjenjuje praškasti kvasac koji se nakon vrenja (do 25oC) izdvaja centrifugalnim separatorom. Prije punjenja u bačve pivo se kratkotrajno pasterizira, a ako se puni u boce, u njima i dovire. Proizvodi se pet do šest osnovnih vrsta piva koje, s malim varijacijama, daju čak 19 varijanti tog tipa piva. Najraširenije je Draught Guinness (sladovina 9,75% ekstrakta), koji ima 4,2% alkohola, vrlo tamnu boju i jaku gorčinu. Dovrelo u bocama ima izraženiji okus, suhoću, voćnu aromu, svježinu i iskričavost. Druga se verzija tog piva proizvodi samo od slada i nešto je jača (5% alkohola). Jaka verzija (punjena u boce), za izvoz u SAD ne proizvodi se od čistog slada, već sadržava 6% alkohola, dok ona za Belgiju ima čak 7,5% alkohola. Foreign Extra Stout, koji se izvozi u tropske zemlje, iste je jačine, ali mnogo profinjenijeg okusa, s primjesom mliječne kiseline, mirisom vina i deke za pokrivanje konja, zbog aktivnosti divljeg kvasca (Bretanomyces sp.) tijekom doviranja u bačvi.

Hansel - pivo iz pivskog taloga, tj. pivo koje je zaostalo na dnu bačve i ne smije se točiti ili prodavati. U starom zagrebačkom žargonu takvo se pivo nazivalo Hansl. Stari njemački oblici su Haanzl ili Heinzl i pod tim se mislilo na pivo koje se može cijediti s taloga, a namijenjeno je za žrtvu malim kućnim bogovima (Heinzelmannchen). Austrijskim zakonom (Biertrank - Steuerpatent) od 12.I 1812. bilo je zabranjeno proizvoditi patvoreno ili nevaljalo pivo ili tzv. Hansel.

Hefe - Weizenbier (kvasno - pšenično pivo) - svijetlo pšenično pivo gornjeg vrenja koje dovire u boci. Takvo je pivo obično mutno i sadržava manje ugljikova dioksida nego Kristall - Weizenbier.

Helles - uobičajen naziv za svijetlo lager pivo u Njemačkoj.

Hrastovo pivo - vidi: Eiche Bier

Hvidtal - naziv za bijelo pivo (Weissbier) u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama. Naziv se zadržao kao spomen na nekadašnja pšenična piva gornjeg vrenja, jer se sada proizvodi od ječmenog slada i sadržava malo alkohola.

Imperial Stout - umjereno suho i vrlo jako (7 - 10% alkohola) englesko pivo. Izvorno se ta vrsta piva proizvodila samo tijekom hladnih godišnjih doba.

India Pale ale - sinonim za nešto gorči Pale ale. Ime potječe iz doba kolonijalne Engleske.

Irish Ale - tradicionalno irsko pivo, naglašenog sladnog okusa, često s primjesom okusa na maslac, izrazite voćne arome, crvenkaste boje. Danas su irske pivovare u vlasništvu korporacije Guinness, pa se primjenjuje prženi ječam za bojenje piva što uzrokuje male promjene boje tradicionalnog irskog piva.

Izvozno pivo - vidi: Exportbier

Ječmeno vino - vidi: Barley Wines

Jogurtovo pivo - ubraja se u skupinu kiselkastih piva. Proizvodi se od ječmenog i pšeničnog slada uz primjenu kvasca i jedne mliječno-kisele bakterije (Lactobacillus bulgaricus). Okus mu je vrlo sličan berlinskom bijelom pivu (Weissbier).

Kalorienarmes (niskokalorično pivo)pivo tipskog okusa s malim udjelom ugljikohidrata. Uobičajeno u Njemačkoj (3-4% alkohola). Piju ga potrošači koji vode računa o energetskoj vrijednosti hrane i pića.

Kaltenberg - pivo "Jadranske pivovare" iz Splita proizvedeno po licenci Schlossbrauerei Kaltenberg Irmingard Prinzessin Von Bayern GmbH. Jedino svjetsko pivo s kraljevskim jamstvom, čiju izvornu autohtonost, čistoću i osebujnu kvalitetu jamči osobno sam princ Bavarske, gospodin Luitpold, potomak čuvene kraljevske loze. Pivo izuzetnog ukusa koje ima 11.2 % ekstrakta i 4,6% alkohola.

Kameno pivo - vidi: Steinbier

Karmi - staroegipatsko pivo, jedinstvenog aromatičnog okusa po dodanoj smrekovini.

Kellerbier (podrumsko pivo, mlado pivo) - uzeto iz tankova za glavno vrenje kada se većina kvasca istaloži na dno posude ili ispliva na površinu piva. Ta su piva zato najčešće jako mutna, izrazito gorka i sadržavaju malo ugljikova dioksida.

Kent - ime tradicionalne njemačke vrste piva. Od 1987. godine ponovno se proizvodi u Westfalskom mjestu Hamm u privatnoj pivovari Isenbeck Privat Brauerei Nies AG. Prema izvornom receptu proizvodni postupak izgleda ovako: 7 pehara slada, 4 vjedra vode i dobra šaka pšeničnog brašna navečer se izmiješa u kotlu. Sljedeći se dan dobivena komina uz miješanje kuha četiri sata. Skuhana se komina preko slamnate košare prebacuje u drugu posudu i tako procijedi. Zatim se procijeđenoj komini doda dobra šaka hmelja i nakratko zakuha, te ponovno procijedi preko slamnate košare. Ohladenoj se ohmeljenoj sladovini doda 1/4 od predviđene količine kvasca, pokrije i ostavi stajati. Sljedeći se dan s površine odstrani pjena, doda preostala količina kvasca, Kent prelije u vrčeve i ostavi nezatvoren stajati dva dana. Zatim se u svaki vrč doda klinčić, nešto malo bijelog šećera, dobro zatvori i ostavi stajati u pijesku.

Kolsch - osobito staronjemačko pivo gornjeg vrenja iz okolice Kolna. Proizvodi se od sladovine s 11 - 12% ekstrakta, dobivene infuzijskim postupkom od svijetlog slada i vrlo meke vode. To je svijetlo, aromatično, hmeljno pivo, pomalo trpka okusa i zaštićenog imena. Svijetlo je poput Pilsa, ima voćni okus poput alea i jedinstveno je po tome što se može piti kao aperitiv i digestiv.

Krausenbier (kovrčavo / namreškano pivo) - mlado pivo uzeto iz tankova za glavno vrenje u fazi intenzivnog vrenja. Taj pojam slikovito opisuje gusti, bijeložućkasti sloj pjene na sasvim mladom pivu. Pjena se pojavljuje oko 24 sata nakon dodavanja kvasca u ohlađenu sladovinu. Sasvim mlado pivo je mliječno mutno, zbog velike koncentracije ravnomjerno raspršenih kvaščevih stanica. Takvo se pivo obično koristi za poticanje sekundarne fermentacije u ležnim tankovima ako je ona zbog nekog razloga zapela, a sam postupak naziva se "krajzlanje" ili pomlađivanje.

Krieken - Lambic - naziv za Lambic piva kojem su dodane sitne, plosnate, tamne, relativno gorke trešnje kratke stapke, zvane Krieken (1 dio trešanja i 5 dijelova piva). Obično se priprema ukuhana voćna pulpa koja se procijedi prije miješanja s pivom. Piva Krieken Lambic odležavaju od 1 godine do 5 godina i sadržavaju 5 - 6% alkohola.

Kristall Weizenbier (kristalnopšenično pivo) - pšenično pivo koje se filtrira prije punjenja u boce. Filtracijom se uklanja kvasac pa je ono, za razliku od kvasno-pšeničnog piva, savršeno bistro. Kristalno-pšenično pivo ima nešto veći maseni udjel ugljikova dioksida od kvasno-pšeničnog piva. U Austriji je poznato i pod imenom Šampanjskopšenično pivo.

Kvas - jedno od najstarijih ruskih pića koje je po načinu proizvodnje skoro identično pićima iz starog Egipta. Priprema se tako da se od vode, brašna i slada najprije napravi žitko tijesto (zator), koje se podvrgava ošećerenju (enzimskoj hidrolizi). Zatim se ošećereni zator razrijedi vodom, ohladi i doda mu se kvasac, šećer i drugi aromatični dodaci. Najčešće se kao aromatični dodaci koriste sokovi od različitog voća i jagodičastih plodova. Tako se nakon vrenja dobije kvas od brusnica, višanja, malina, limuna, ribizla, groždica, jabuka i krušaka. Neki se aromatični dodaci moraju kuhati sa zatorom (npr. kvas od 8umbira, metvice i aromatični kvas).

Kvasac donjeg vrenja - čista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces uvarum, koja previre sladovinu pri nižim temperaturama (4 - l5oC). Nakon završenog vrenja taloži se na dno posude i koristi se za proizvodnju lager piva.

Kvasac gornjeg vrenja - čista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces cerevisiae, koja previre sladovinu pri višim temperaturama (15 - 28oC). Nakon završenog vrenja ispliva na površinu piva. Koristi se za proizvodnju engleskog (ale) te njemačkog i belgijskog starog (Alt) piva.

Kwak Pauwel - ime starog flamanskog piva gornjeg vrenja koje ima do 9% alkohola. Naknadnim dodavanjem sladovine postiže se posebna aroma i okus tog piva.

Lagano pivo (Leichtbier) - pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola. U Austriji se ta piva proizvode od sladovine s manje od 9% ekstrakta. U Švicarskoj sadržavaju najviše 2,9% alkohola. Poznata su piva te vrste u Austriji: Moven i Stiegl Leicht.

Lager, Lagerbier (odležano pivo) - pivo dobiveno hladnim vrenjem sladovine sa čistom kulturom kvasca donjeg vrenja (S. uvarum). Proizvodi se od sladovine s različitim udjelima ekstrakta. Može biti svijetlo ili tamno, te slabo, umjereno ili jako zahmeljeno. Poznato je diljem svijeta, no najpopularnije je u Europi, posebno u zemljama njemačkoga govornog područja (Austrija, Njemačka, Švicarska), te Češkoj i Slovačkoj, kao i drugim zemljama koje su geografski ili politički bile s njima povezanei je se hladno, a natočeno u čašu i a visoku pjenu. Izumio ga je austrijski pivarski majstor Anton Dreher. Razlikuju se tri osnovna tipa svijetlog lager piva: bečki, plzenski i dortmundski. Razlike proizlaze zbog različite tvrdoće vode, boje i razgradenosti slada, te trajanja i vođenja vrenja i doviranja. Zanimljivo je da se pojam lager pivo više udomaćio u Češkoj, Austriji i Švicarskoj nego u Njemačkoj. Naime, njemački pivoljupci kad naručuju svijetlo lager pivo traže Helles, a nizozemsko svagdašnje pivo - Biere ordinaire. Izvorno munchensko lager pivo je bilo tamnosmeđe, pa se tamno lager pivo u Njemačkoj naziva Dunkel ili Dunkles. Samo neka iznimno tamna piva tog tipa nose predikat Schwartz (crn). U mnogim se zemljama jako lager pivo naziva Bock, a posebno jako, Doppel Bock.

Lambic pivo - naziv osobitog tipa belgijskog pšeničnog piva dobivenog spontanim vrenjem sladovine s divljim kvascem. Osnovna je vrsta tog piva "mirna", bež puno ugljikova dioksida. Okus mu podsjeća istodobno na fini šeri i trpki jabučnjak. Najraširenija je vrsta Gueuze. Lambic piva imaju različitu aromu koja potječe od nusproizvoda alkoholnog vrenja ili dodanog voća. Tako je aroma po rabarbari (Rheum officinale), tipičan nusproizvod vrenja, dok su voćni okusi po trešnjama, malinama, jagodama, grožđu itd. posljedica dodanog voća. Ako se pivo Lambic koristi za pripremu voćnih piva, to se označava na etiketi. Pivo Kriek - Lambic je proizvedeno s trešnjama, Framboise - Lambic s malinama. Ta se piva proizvode u dolini rijeke Sanne (Payottenland) i okolici Bruxellesa.

Lattl - vrlo raširena vrsta svijetlog, slabo zahmeljenog, jako prevrelog švedskog piva sa samo 2,25% alkohola.

Liefmans Kriek - pivo dobiveno po sličnom postupku kao Krieken - Lambic (7,2% alkohola).

Light Ale (lagani ale) - pivo gornjeg vrenja s malim udjelom neprevrelog ekstrakta.

Light Beer - američki naziv za pivo s malim udjelom neprevrelog ekstrakta, proizvedeno po plzenskoj metodi, koje sadržava 2,75 - 4% alkohola.

Luxusbier (luksuzno pivo) - naziv za posebnu vrstu švicarskog piva, proizvedenog od sladovine s najmanje 10% ekstrakta, koje sadržava najmanje 4,1% alkohola.

Maibock - Bock pivo koje se konzumira oko 1. svibnja.

Malt Liquor - vrsta sladnog piva s izrazitim hmeljnim značajkama. Prosječni je volumni udjel alkohola između 5 i 7,5%.

Malzbier (sladno pivo) - pivo gornjeg vrenja s velikim udjelom ekstrakta (oko 7%) i samo 0,5 -1,5% alkohola. Pivo je tamno, punog okusa, sladne arome, slatko i vrlo kalorično. Pripada u kategoriju hranjivih piva.

Marzenbier - Ožujsko pivo - izvorni naziv za odležani bečki tip lager piva. U Austriji se proizvodi od sladovine s 1212,8% ekstrakta, a u Njemačkoj s 12,5 - 14% ekstrakta. Austrijska piva ove vrste imaju 3,8 - 4%, a njemačka od 3,8 do 4,3% alkohola. Ožujska piva mogu biti svijetla i tamna. Zaokružena su okusa, srednje do jako zahmeljena. Naziv tog piva ima povijesno značenje, jer se prije otkrivanja hladnjaka varilo u mjesecu ožujku i odležavalo u dubokim podrumima hlađenim prirodnim ledom. Točilo se tijekom ljeta ili na početku jeseni i zato bilo iznimno dobre kakvoće.

Mete - pivo starih Germana, dobiveno vrenjem komine od ječma i slada.

Mild ale - predikat mild se odnosi na hmeljnu gorčinu piva. Znači da pivo nije posebno gorko, ali je ipak ugodne hmeljne arome, bez obzira radi li se o svijetlom ili tamnom pivu. Najčešće je bakrenosmede boje i slabo zahmeljeno i relativno slabo (3 - 3,5% alkohola). To je tipično pivo za široki krug zaposlenih potrošača koji ga piju u vrijeme stanke za ručak ili nakon posla, jer ne opija i nije skupo. Najviše se proizvodi u engleskoj pokrajini West Midland.

Milk Stout - naziv za vrstu Stout piva s malim udjelom alkohola, ugodno mliječno-kiselkasto-slatkasta okusa, koji potječe od mliječnog šećera (laktoze), kojim se dosladuje sladovina / pivo.

Mumme - njemačko pivo, poznato i po imenu Anumebier (dadiljino pivo). Izrazito sladno pivo proizvedeno od aromatičnog slada, prilično je slatko i s malim udjelom alkohola (0,5 - 1,0%). Navodno ga je godine 1492. prvi priredio pivar Christian Mumme iz Braunschweiga. Najpoznatije je jednostavno Mumme pivo (ein fache, einfeltige ili Schiffsmumme), nazvano i engleski Mumme jer je bilo namijenjeno za izvoz u Englesku. U XVI. stoljeću takvo se pivo izvozilo i u istočnu Indiju. Posluživalo se na brodovima, ne samo kao piće nego i kao hrana sa zaštitnim djelovanjem protiv skorbuta. U XVII. stoljeću varilo se u proljeće pivo Erntemumme, koje se pilo tijekom čitava ljeta. Ako je bilo obojeno sokom trešanja, zvalo se Kirschenmumme. Od ostalih dodataka, upotrebljavali su se cvjetovi bazge i šipak.

Münchenski pivovarski postupak (Munchensko pivo) - postupak proizvodnje izvornog tamnosmedeg lager piva (Export Dunkel). Danas se tim postupkom proizvodi i svijetlo (Export Hell) pivo. Ono sadržava od 4,0 do 4,7% alkohola, ima svojstven sladni okus, a proizvodi se od sladovine s 12,5% ekstrakta. Proizvodnja tamnog piva obuhvaća ukomljavanje s tri dekokcije i dvomjesečno odležavanje piva. Proizvodnja svijetlog piva uključuje ukomljavanje slada sa srednje tvrdom vodom u dvije ili tri dekokcije, te odležavanje piva od 3 mjeseca. To je izrazito sladno i manje zahmeljeno pivo od onog proizvedenog po dortmundskom postupku.

Munchner Weisse (Munchensko bijelo)njemačko svijetlo pivo gornjeg vrenja, koje se proizvodi od sladovine s 11 - 12% ekstrakta. Ima jako muzirajuća svojstva i ugodno je gorko po hmelju. Sladni se usipak ukomljava s dvije ili tri dekokcije.

Nahrbier (hranjivo pivo) - naziv za neke vrste piva u Austriji i Njemačkoj. U Austriji je to lager pivo; u Njemačkoj je to pivo gornjeg vrenja. Sadržavaju samo 0,5 - 1,5% alkohola, iako se proizvode od sladovine s 12 -13% ekstrakta. To su malo prevrela piva, sladnog, slatkog okusa. Zbog velikog udjela ekstrakta vrlo su hranjiva.

Neolitsko pivo - starogermansko pivo koje se dobivalo vrenjem ukomljenog ječma i meda još prije 2000 godina. Danas se takvo pivo može dobiti u gomjem dijelu Nurnberga. Neolitsko pivo ima mnogo veću koncentraciju alkohola nego suvremena piva.

Niskokalorično pivo - vidi: Kalorienarmes.

Obojeno pivo - vidi: Farbenbier

Odležano pivo - vidi: Lagerbier

Old ale - U Velikoj je Britaniji to najčešće naziv za tamna, sladna piva ale "visoke" boje, bogate arome i slatkog okusa, ali manje puna i kudikamo suša nego ječmena vina.

- U Australiji je to naziv za tamni ale s otprilike 6% alkohola. Takva se piva često nazivaju "zimske grijalice".

Ožujsko pivo - vidi: Marzenbier.

Pale Ale - klasična vrsta svijetlog engleskog piva koje se proizvodi od vode bogate gipsom (burtonski tip vode). Drugi je naziv tog piva IPA (India pale ale). Zapravo, to je varijanta točivog piva Bitter Ale u bocama. Prvo pivo tog tipa proizvela je londonska pivovara Hodgson 1750. godine. Danas je britanski pivarski koncern BASS PLD najpoznatiji po Ale pivu.

Pareno pivo - vidi: Dampfbier, Steam Beer

Pinta - mjera za količinu piva u vrču/ krigli na engleskom govornom području. U Velikoj Britaniji 1 pinta odgovara 0,57 l, a u Americi, 0,47 l. Izraz pinta dolazi od stare mjere za žito. Fraza "ići na jednu pintu" znači otići u pub, popiti pivo.

Pivo siromašno alkoholom (niskoalkoholno pivo) je austrijsko i njemačko lager pivo s malim, takoreći neznatnim udjelom alkohola, što se postiže posebnim postupkom. Ta vrsta piva u Austriji sadržava maksimalno 1,9% alkohola. U Njemačkoj se proizvode od sladovine s maksimalno 7,5% ekstrakta i imaju najviše 1,5% alkohola. To su svijetla i bijela piva, bez nekog posebnog obilježja.

Pivo za otakanje (Abzugsbier) - stari naziv za austrijsko pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola (sladovina 9 - 9,9% ekstrakta, a alkohol u pivu ispod 3%), koje se proizvodilo kad je trebalo štedjeti skupu sirovinu - slad. Kako to danas nije potrebno, više se ne proizvodi.

Pivski bar - vidi: Pub

Plzenski postupak (Plsensko pivo, Pilsner) - prvo lager pivo bilo je tamno, pa gradu Plzenu pripada prvenstvo u proizvodnji prvog svijetlog lager piva (1842. godine). Današnje plzensko pivo ima prosječni udjel alkohola od 5% dobiva se vrenjem sladovine s 11-13% ekstrakta. Sladovina se proizvodi od vrlo meke vode i vrlo svijetlog slada. Jako je zahmeljeno i ima veliku koncentraciju ugljikova dioksida. Klasični Pils(e)ner (ili Plzensko pivo) obilježeno je cvjetnom hmeljnom aromom i naknadnim trpkim okusom koji ostaje nakon konzumiranja. Izvorno plzensko pivo s etiketom Pilsner Urquell proizvodi se samo u Plzenu i hmelji sa Saaz sortom hmelja. Podrumi te pivovare su duboko pod zemljom, ukopani u pijesku u duljini od 9 kilometara. Pivo odležava u hrastovim bačvama premazanim pivarskom smolom. Proizvodi se danas diljem svijeta i osobito je popularano u Češkoj, Austriji i Njemačkoj. No, bez obzira na to, većina zlatnožutih lager piva u svijetu je zapravo dobra ili loša imitacija plzenskog tipa piva.

Pombe - piće slično pivu u istočnoafričkih naroda, napravljeno od prosa (Andropogon sorghum L.) i posebnog kvasca (Schizomyces pombe).

Porter - vrsta jako zahmeljenog piva, tamne boje koja potječe od prženog neslađenog ječma. Izvorno je to pivo gornjeg vrenja, no danas se proizvodi i kao pivo donjeg vrenja u mnogim zemljama. Iznimka su, naravno, Velika Britanija i Irska. Sadržava do 5% alkohola, puno neprevrelog ekstrakta i voćnog je okusa. U Velikoj Britaniji i Irskoj Porter se često plasira pod novim imenom, Bitter Stout.

Prazničko pivo - vidi: Festbier

Prazno pivo (Ausleerbier) - u Austriji i Njemačkoj je uobičajen naziv za ostatak piva u bačvi koji se ne može i ne smije istočiti na malo.

Premium pivo - uobičajeni naziv za piva koja su dobila neko priznanje, tj. medalju, ali ništa ne govori o udjelu ekstrakta ili alkohola.

Pšenično pivo - vidi: Weizenbier

Pub (pivski bar) - pubovi su gotovo posvećene ugostiteljske institucije u Velikoj Britaniji, a mnoge europske zemlje nastoje kopirati taj tip pivskog bara. Osnovni materijal za uredenje prostora su drvo i mesing, što im daje karakteiristične osobine i toplinu. Diskretna glazba i udoban namještaj omogućuju posjetitelju da se osjeća vrlo ugodno. Posluga je na prvoj liniji - šanku, gdje posjetitelji naručuju pivo i najčešće ga sami nose do mjesta konzumacije. Neki pubovi nude više od 100 različitih vrsta piva. Među njima posebno njegovana piva zauzimaju cijenjeno mjesto, jednako kao čuvena ili vrhunska vina u finim restoranima. Osim piva, poslužuju se i odgovarajući mali zalogaji (zakuske), što se dobro slažu s pivom. U pubovima se toče i ostala pića (vina i žestoka pića), ali su u usporedbi sa cijenom piva vrlo skupa.

Pub - pivovara (njem. Hausbrauerei, eng. Pub - Brewery ) - mala gostionička pivovara u kojoj se proizvodni proces odvija pred očima potrošača. Pivo se obično proizvodi za vlastite potrebe puba i toči nefiltrirano, na šanku. Odnedavno se takav način proizvodnje piva proširio po čitavu svijetu. Tako su nastala i neka lokalna piva, izvanrednih svojstava. Posjetitelji takvih pivovara u domaćinskoj atmosferi konzumiraju pivo uz male zalogaje, a ponegdje i jela pripremljena s pivom. U Hrvatskoj je također otvoreno nekoliko gostioničkih pivovara (Zagreb, Lipovljani, Zadar, itd.)

Rauchbier (dimljeno pivo) - njemačko pivo lager osobitog svojstva. Proizvodi se od sladovine s 13,5% ekstrakta i sadržava 4,5% alkohola. Najpoznatije pivo tog tipa potječe iz okolice Bamberga. Dimljeno je pivo tamnosmeđe, ima cvjetnu aromu hmelja i karakteristični dimni karakter (tj. okus). To je posljedica sušenja zelenog slada na otvorenoj vatri od bukove piljevine.

Reinheitsgebot (Zakon o čistoći)najpoznatiji zakon o čistoći piva na svijetu. Primjenjuje se u Njemačkoj od godine 1516. Donio ga je vojvoda Wilhelm IV. 23. travnja 1516. Zakon određuje da se pivo smije proizvoditi samo od ječma, hmelja, kvasca i vode. Taj je zakon i danas čvrsti temelj njemačkog pivovarstva i jamstvo kakvoće njemačkih vrsta piva. Budući da piva uvezena u Njemačku potpadaju pod ovaj zakon, ona moraju udovoljavati tim zahtjevima. Ipak, danas se u Njemačkoj, članici Europske zajednice, mogu naći i piva iz drugih zemalja Zajednice, gdje ovaj zakon ne vrijedi. Na etiketi takvih piva mora biti označeno ako je npr. dio ječmenog slada zamijenjen nekom drugom sirovinom.

Rotes Bier (crveno pivo) - osobita vrsta piva koje se proizvodi u Belgiji i Meksiku, gornjim vrenjem. Sladovina se proizvodi od usipka sastavljenog od ječma, pšenične krupice i polutamnog slada. Pivo odležava 1,5 godina u hrastovim bačvama. Pri tome nastaje mliječna kiselina koja pridonosi posebnom okusu tog osvježavajućeg i gorkasto aromatičnog pića.

Russisan Stout - engleski tip ječmenog vina, s velikim udjelom alkohola (do 10,5%) i voćnim okusom.

Sabaja - pivo od ječma. U starohrvatskoj mitologiji to je jedno od žrtvenih darova bogu Trebimiru. Trebimir je bog vršidbe i roda, mlatitelj žita i hranitelj Ijudi. Naziv potječe još od Ilira koji su također pili medovinu i pivo. Upotrebljavali su i nazive sabaium ili sabaia, kako je zapisao Sveti Jeronim. Prema riječima Ammianusa Marcellina i Diona Kasija to je bilo piće za siromahe. Rimljani su inače proizvodili izvrsna vina, pa su i cara Valensa, podrijetlom Ilira, podrugljivo zvali imenom Sabaiarius jer je volio pivo.

Sahti - kućno piće iz Finske koje se radi od ječma, raženog slada i hmelja. Dodaju mu se bobice borovice, kao aromatični dodatak. Komina se filtrira preko granja ili slame. Pripravljale su ga finske žene, najčešće Ijeti. Vrenje se odvijalo u posudi za pripremu maslaca, a piće je sadržavalo 10% alkohola.

Smoked beer - Vrlo zanimljiv proces proizvodnje. Jacmeni slad se dimi nad vatrom. Najvise utjecaja na okus ove vrste piva ima drvo koje se koristi za dimljenje. Mogu biti lager ili ale.

Švema (die Schwemme) - izvorno znači vrstu točionice piva, kakva se najprije pojavila u Njemačkoj, u XVI. stoljeću, a doslovno klupu za sjedenje i pijenje piva.

Trappistenbier (Trapističko pivo) zakonom zaštićen naziv za pivo trapističkog redovničkog reda, koje se proizvodi u Belgiji i Nizozemskoj. Danas postoji vrlo malo samostanskih pivovara koje proizvode tu vrstu piva. Belgija : D'Orval, Rochefort, St. Sixtusabdij, Brouwerij der Trappisten (Westmalle), Nizozemska: Schoapshooi Trappistenkloster. To su jaka piva gornjeg vrenja, (6 - 9% alkohola) slična pivu ale, brončane, do tamnosmeđe boje. Neka su suha, ali je većina slatka. Prije doviranja u boci, pivo se doslađuje žutim kristalnim šećerom (kandis). Na njihovoj etiketi stoji i oznaka Abbaye ili Abdij pivo.

Ur/Urquell - riječ koja nije zakonom zaštićena (npr. zaštita imena), ali se rabi za neka piva, kao npr: Ur Bock i Pilsner Urquell. U njemačkom jeziku označava praizvor, nešto vrlo staro.

Voćno pivo - najčešći proizvodi na bazi piva Lambic, čija se vinska suhoća najbolje slaže s aromatičnom trpkošću malina i trešanja. No, postoje voćna piva i s drugim, manje pogodnim voćem (jagode, breskve, banane, crni ribizl itd.).

Vollbier (puno jako pivo) - naziv za puna, ne jako prevrela piva lager i piva gornjeg vrenja u Austriji i Njemačkoj, koja se proizvode od sladovine s različitim udjelom ekstrakta (u Austriji od 12 do 14%, a u Njemačkoj 11 - 14%). Zbog toga sadržavaju od 3,8 do 4,5% alkohola (Austrija), odnosno 3,0 - 4,5% (Njemačka). Može biti svijetlo ili tamno, a okus ovisi o vrsti. Najpoznatije su vrste: Malzbier (osim u Bavarskoj i Baden Wurttembergu), Weizenbier, Diatbier, Altbier, Kolsch, Pils, Exporfbier, ExporfWeizenbier, Marzenbier, Spezialbier i Rauchbier.

Weizenbier (pšenično pivo) - pivo gomjeg vrenja, s prosječnim volumnim udjelom alkohola od 5%, proizvedeno od usipka s najmanje 50% pšeničnog slada. Razlikuju se dvije vrste: 1. južnonjemačko i 2. belgijsko pšenično pivo. Prvo je prije svega lagano, iskričavo, osvježavajuće kiselkastog okusa po jabukama ili šljivama, često začinjeno klinčićem; pravo Ijetno piće. Bistro (Kristall) ili mutno (Hefeweizenbier) poznato je diljem svijeta. U Austriji se KristallWeizenbier naziva i ChampagnerWeizenbier. Tamna varijanta, pod imenom Stark, Export i Bock, može imati i preko 10% alkohola. Belgijsko pšenično pivo tradicionalno se zvalo i bijelo, zbog svoje blijede boje i mliječne zamućenosti. Belgijska pšenična piva začinjena korijandorom ili narančinom korom vrlo su popularna kao osvježavajuća pića. Nakon višemjesečnog dozrijevanja u boci, ta su piva izvanredna desertna pića.

Weizenbock - jako njemačko pšenično pivo (sladovina s 16 - 17% ekstrakta, pivo s 5 - 5,5% alkohola).

Weizendoppelbock - jako njemačko pšenično pivo (sladovina s 18 - 19% ekstrakta, pivo s 5,7 - 6% alkohola).

Wiener Bier (bečko pivo) - vidi: Bečki postupak

Wiesen / Wies'n - posebno pripremljeno pivo za pučku svečanost, u Munchenu npr. za Oktoberfest (Mi.inchner Wies'n ili Kuppers Wiess).

Wilde Bier (divlje - sirovo pivo) - to je naziv za belgijski tip piva, koje previre spontano, bez dodatka čiste kulture pivskog kvasca. Ta vrsta piva uglavnom dolazi iz Payottenlanda (dolina rijeke Senne). Njemu pripadaju Lambic i danas već skoro nestale vrste piva Faro i Gueuze.

Zitum - najjednostavnije i najpopularnije staroegipatsko pivo.

Zobeno pivo - Zob može poslužiti umjesto ječma za proizvodnju piva. U prošlom stoljeću zobeno se pivo dosta proizvodilo u Njemačkoj. U Beču je prije 180 godina bila osobito cijenjena jedna vrsta takva piva. Radilo se o zelenkastožutom pivu koje se jako pjenilo, a bilo je slično berlinskom bijelom pivu. Natakalo se u vrčeve i bilo vrlo omiljeno piće na pučkim zabavama pod imenom Hornerbier (Horn - malo mjesto u sjevernom dijelu donje Austrije).

Zythos - naziv za pivo u staroj Grčkoj.

Zwieckelbier - nefiltrirano, prirodno mutno pivo koje sadržava nešto kvasca. Izvorno su sva piva prije nego se filtriraju manje ili više mutna. Tek od početka XX. stoljeća piva se filtriraju. Da bi se obnovila tradicionalna proizvodnja starih vrsta piva, neke europske pivovare proizvode Zwickel piva kao vlastiti originalni proizvod.