|
|
|
|
|
SLIKA MAJKE BOŽJE
Slika je izrađena na platnu, istaknutog profila (lice), posve po načinu 10-12
vijeka. Majka nagnula glavu, te kao promatrajući svratila pogled na Sina, koji joj u naručju počiva. Slika je obložena srebrom i dragocjenim zavjetima, a stoji u krasnom okviru od suhog srebra, sa četiri srebrna stupića. Nad
okvirom dva anđela jednom rukom drže ogromnu srebrnu krunu, a drugom rukom dragocjene zlatne paome. Sam okvir pak stoji u 1200 kilograma
teškoj, ali ukusnoj škrinji na dva krila, na kojima su dvije klasične slike
Sv. Jurja i Sv. Luke. A nad oltarom na željeznoj vrpci visi pergamena, na
kojoj piše, da je Otac papa Pijo VI. godine 1775. crkvi podjelio milost
povlaštenog oltara.
Lice Marije čisto te na pobožnost gane. Ljudi je vidješe više puta vele
žalosnu, sa suzom na oku.
SPOMEN PLOČA
Na čast Blažene Djevice Marije sklad puka K.S. obnovio
rasprostranio uredio crkvicu i dotično grobište 1888.
nastojeći M.P. Parok D.N. Niko Šarivanić na viekovitu
uspomenu 1779. G. Pio P.P. VI.
udieli podpuno proštenje na vieke sedmerim svetkovinam
B.D. Marije od Doca -Hladi-
U znak zahvalnosti nebeskoj Majci za sve primljene
milosti kao i sjećanje na naše iseljenike posebno društvo
Gospe na Hladi u Americi ovu spomen ploču u godini
Međunarodnih Marijanskih kongresa kod nas
podižu vjernici Kaštel Sućurca 1971. g.
NEKA ČUDESA KOJA SU ZABILJEŽENA I
KOJA SU SE DOGODILA
PO ZAGOVORU BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Suša
Godine 1810. kad je Napoleon radio oko Ilirskog kraljevstva, vladala je u
Dalmaciji velika suša. U Sućurcu šest mjeseci nije palo ni kapi kiše. U toj
ljutoj nevolji župnik i puk odlučiše sliku Majke Božje na Hladima u
procesiji prenijeti u župnu crkvu, da isprose tako potrebnu kišu. Uoči
procesije zvona po običaju dugo i dugo navješćivala sutrašnji svećani ophod. Zapovjednik francuske posade, šetajući, susretnu jednu grupu seljaka, te ih namrgođeno upita: "Čemu zvonjava?". Saznavši za uzrok, udari na sav glas u porugljiv smjeh! Zatim krene dalje. Sutradan bijaše procesija, a dan vedar kao riblje oko, sunce peklo kao za oklad, nebo rekao bi od željeza, nigdje ni vlasa oblaka. Pri koncu je procesija. Svijet ulazi u crkvu, nosači polažu sliku nasred crkve, a puk srdačno moli: "Sveta Marijo, moli za nas!"
U čas oblak zastre obzorje, zabljeska nekoliko puta, i eto kiše, tiho kao mane nebeske, i nastavi kiša cijeli onaj dan i noć. Bijaše to pravi dar Božji, koji spasi ljetinu. Zapovjednik francuski, svladan od očevidnog čuda, sutradan bosonog s njim cijela posada, puk i sila naroda iz okolice uz najveće slavlje i gruvanje topova, povratiše čudotvornu sliku njezinom Svetištu na Hladima.
Obraćenje hajdučkog harambaše
Harambaša N.(ime mu se ne spominje, jer mu je obitelj živa) zakletvom
potvrdi ovo: "Ja i moja četa, nas 11. odlučismo orobiti crkvicu na Hladima i odnjeti one mnogobrojne starinske zavjete na slici Marijinoj. S tom namjerom spusti mo se niz planinu Kozjak. Kada smo došli blizu crkvice, od časa do časa nestade nam pred očima crkve, a pred nama se stvori jezero, od
kojega nas malo koraka dijelila strma obala. Smeli se mi i uzvrpoljili kao mravi na glavnji. Krenusmo natrag, ali se opet tri puta povratismo natrag, jer bilo nam je teško pregorjeti ono zlato Gospino. Ali uvijek, kad se maknemo vidimo crkvicu, a kad se približimo, nema crkve, već jezero. Treći put mene, koji se ni vraga bojao nijesam, spopao neki strah, kao nikad u životu. Počele mi noge klecati. "Bježmo braćo", zavapih ja, "ovo je čudo Majke Božje!"
"Manimo se nesretnog posla!". Rekoše drugi, i pobjegosmo glavom bez
obzira.
Ovaj događaj, koji mi je pred očima, bi uzrokom, da odmah prestadoh
hajdukovati dadoh se u ruke Božje.
Obraniteljica od požara
U mjesecu smo ožujku godine 1887. dan je srijeda. Niko nezna kako nasta strašan požar u krasnoj hrastovoj šumi, nad svetištem Majke Božje na
Hladima. Ljudi, žandari, puk iz okolice krenuo da gasi i da spasi što se spasit dalo. Vjetar, bura bjesnjela strahovito, dim prekrio svetište, planinu i cijelo mijesto. Očajni glasovi odjekivali Kaštel Sućurcom: "Propao je gaj, nema
Pomoći!" U toj nevolji župnik dao zvoniti i pozivati narod k svetištu na
Hladima. Otkrila se slika čudotvorne Djevice. Kad nuti čuda Božjeg!
Onaj čas stade vjetar, prestade požar i svaka pogibelj. Mjestom zaori zanosni izliv zahvalna srca: "Živjela Marija! Slava zaštitnici našoj na Hladima!"
Sućurani zahvalni Gospi na Hladima za tako očevidne dokaze njezine zaštite i pomoći, revno nastojaše oko popravka njezina svetišta.
*****************
U ovoj knjižici su zabilježena još neka čudesa koja su se desila po
zagovoru Blažene Djevice Marije.
*********** ***********
-a di su ona što nisu zapisana, sigurno ih ima- i zato molimo:
SVETA MARIJO, MOLI ZA NAS!
<<<<<nazad >>>>>naprijed
|
|
|
|
|
