ZBORNIK OTOKA DRVENIKA Tonči Burić:


ARHEOLOŠKA TOPOGRAFIJA DRVENIKA I PLOČE

iz zbornika

Glavninu trogirskoga arhipelaga tvore otoci Drvenik i Ploča, te manji otoci i školji (Orud, Macaknara, Veli i Mali Krknjaš, Malta, Murvica, Aranđel, Veli i Mali Kosmač, Mirara, Klude/Vela, Mala i Sridnja). Taj otočni skup, pripada u općoj zemljopisnoj podjeli srednjodalmatinskom otočju, a upravno-administrativno gradu Trogiru i općini Marina. U crkvenoj podjeli nabrojeni otoci sačinjavaju župu Sv. Jurja sa sjedištem u Drveniku, koja je danas u sklopu splitsko-makarske nadbiskupije a dio ih pripada župi Presvetog Srca Isusovog u Vinišćima. Upravo na samom koncu našega stoljeća i tisućljeća ta župa slavi značajan jubilej, 500-tu obljetnicu svojega osnutka. Posvemašnja neistraženost tih otoka i gotovo potpuno pomanjkanje pokretnih arheoloških nalaza s njih naveli su me da izvršim temeljito i sustavno rekognosciranje terena. Preliminarne rezultate te akcije donosim u ovom radu, kojega s radošću prilažem proslavi navedene obljetnice. Neka to bude ujedno i poticaj za buduća arheološka istraživanja lokaliteta koje smo u našoj kampanji otkrili i onih koji će se u budućnosti još pronaći.
U dogovoru s gospodinom Pažaninom, a u ime Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, organizirao sam ekipu koja će provesti rekognosciranje. Obilazak terena izvršili smo u dva navrata, tijekom veljače (31. I. - 5. II.) i u lipnju (5.-7., 13. VI.) 2000. godine; ukupno devet dana. U prvoj kampanji u ekipi su bili kolega Ante Piteša (kustos Arheološkog muzeja u Splitu), već spomenuti publicist I. Pažanin, zatim troje mladih restauratora iz Splita, prof. Biljana Bojić (rodom s Drvenika), prof. Zrinka Grgić i prof. Giuseppe Sava, kao i dipl. teol. Nikola Čapalija, također rodom Drvenčanin, a u drugoj su mi se priključili Ivica Pažanin i Nikola Čapalija. Ovdje valja napomenuti da su određeni dijelovi otoka Drvenika ostali neispitani. Naime, ulaz u drvenički Veli Porat flankiran je s dva istaknuta vrha: rt Teketa (103 m n/v) i Gaj (104 m n/v), dok je samo mjesto s druge strane omeđeno vrhom Buhaj (177 m n/v), koji je i najviša kota na otoku. Ta tri strateška položaja bila su utvrđena tijekom II. svjetskog rata od Talijana i Njemaca, koji su ih osigurali širokim miniranim pojasom. U kasnijim požarima dio mina je eksplodirao, ali sva tri položaja nisu nikada razminirana do kraja, pa ih nismo mogli pregledati, posebice zbog guste vegetacije kojom su obrasli. Vojni objekti razorili su i moguće arheološke objekte, u prvom redu moguće je pretpostaviti kamene gomile, na koti Komorovica (83 m n/v) na zapadnom dijelu Drvenika i na istaknutom rtu Rat (41 m n/v) na krajnjem zapadnom kraju Ploče. Stoga ti lokaliteti, kao i još neki manji dijelovi Drvenika i Ploče koji su toliko zarasli u šumu i makiju da se nije moguće uopće kretati po njima, ostaju do daljnjega neispitani. Unatoč tome obišli smo ipak glavninu teritorija i sve važnije pozicije, pa se može kazati da je arheološka slika otočja dosta dobro skicirana.
Topografski pregled lokaliteta i nalaza po razdobljima


PRAPOVIJEST


Drveničko otočje nije bilo naseljeno tijekom najstarijih razdoblja ljudske povijesti. Nalazi iz kamenoga doba (paleolitik, mezolitik, neolitik) nisu poznati, niti smo ih registrirali u našim rekognosciranjima. To, naravno, ne isključuje povremene boravke kamenodobnih populacija koje su obitavale na obližnjem kopnu, u svrhu korištenja prirodnih resursa na otocima i u moru. Prve sigurne tragove stalne naseljenosti pružaju nalazi prapovijesne keramike iz metalodobnih epoha, kada se na širem prostoru istočnojadranske obale i sjeverozapadnog Balkana oblikuju i razvijaju ilirska plemena, tijekom zadnja dva tisućljeća pr. Kr. Ta keramika je korištena u najstarijim naseljima na tim otocima, a može se na osnovi oblika i tehnologije izrade datirati u vrijeme brončanog doba. Registrirana je na dva odvojena položaja, jedan na Drveniku, a drugi na Ploči. Otkriveni prapovijesni lokaliteti su:

A) OTOK DRVENIK

1. GRAČINA - Sv. Nikola
Istaknuti omanji brijeg (93 m n/v) na kojemu je crkva Sv. Nikole. Prema posvetnom natpisu nad vratima sagrađena je 1715. g. kao zavjetna crkva pomoraca. Iako je nastala u vrijeme baroka nema posebnih stilskih odlika na vanjskom zidnom plaštu. To je manja jednobrodna crkva s četvrtastom apsidom i jednostavnom preslicom s jednim otvorom nad pročeljem, a podignuta baš na sredini brijega.
Obilaskom užega areala brijega utvrđeno je da se radi o prapovijesnoj gradini, koja se može prema površinskim nalazima keramike preliminarno datirati u srednje i kasno brončano doba (T. I). Na žalost, dio prapovijesnoga bedema i naseobinskog sloja unutar njega razoren je bagerom u nedavnim radovima pri obnovi crkve, kao i samo središte gradine pri izgradnji crkve i uređenju njenoga užeg okoliša. Gradina je elipsastoga oblika s promjerom od oko 40 x 50 m, a ima 2-3 vijenca suhozidnih bedema. Obilaskom bedema i naseobinskih terasa sakupljena je veća količina keramike od raznih oblika posuda, te nekoliko ulomaka pladnjeva i kućnoga lijepa, kao i dva ulomka ručnoga žrvnja. Rijetki ulomci rimskodobne keramike upućuju na sporadično korištenje već napuštene gradine u antici. S te gradine, koja je položena podalje od obale i dobro prikrivena od direktnih pogleda s mora, moguća je veoma dobra kontrola gotovo cijeloga akvatorija oko Drvenika, kao i pristup u dvije najbolje prirodne luke na otoku: Veli i Mali porat. Pod samom gradinom, uz poljski put sa zapadne strane - dosta izvan naseobinskoga areala gradine nađeno je nekoliko ulomaka prapovijesne i više ulomaka antičke keramike, te dijelova amfora. Taj položaj je smješten uz poljski put do nedalekog napuštenog zaseoka recentnijega postanka. Sličan se zaselak nalazi i nešto dalje ka jugu, na položaju Gorilice.
2. MALI KRKNJAŠ ili MALI ŠKOLJ (o. Drvenik)
Mali Krknjaš ili Mali školj je otočić dug nekih stotinjak metara, a širok oko 50-ak. Smješten je neposredno uz istočnu stranu Drvenika do uvale Krkn(j)aši. Na njemu je s juga, istoka i zapada sačuvan široki ogradni zid, mjestimice i do 2 m visine, koji je sagrađen koncem XIX. st. zbog zaštite plodne zemlje od erozije. Po sredini zida je široko pristupno stepenište i ostaci manjega mula. Zid su podigli koloni iz obitelji Vulas, a zemlju im je na korištenja dala posjednička obitelj Tironi. Danas je otočić obrastao borovom šumom i makijom. Nalaza na površini nema (našli smo samo manji ulomak recentne glazirane keramike). Međutim, na istočnoj strani školja stoji velika kamena gomila široka oko 10 m, a visoka oko 1 m. Na njoj nema vidljivih nalaza keramike. U svezi s njom važno je napomenuti da ona stoji na kraju otočića koji je nekada bio poluotok, jer je uski prolaz između njega i Drvenika dubok svega oko 1 m (dakle je sve do srednjega vijeka to bio poluotok, koji je zatvarao široku uvalu, a u prapovijesti vjerojatno spojen i s obližnjim Velim školjem ili Velim Krknjašem). Ovdje treba istaknuti činjenicu da je nedaleko suprotne obale na Drveniku, kod rta Punta, slučajno nađeno ilirsko brončano koplje. Našao ga je pok. Ivan Vulas prilikom krčenja terena (po sjećanju njegovog sina, gosp. Mate Vulasa). Donio gaje na uvid i konzerviranje njegov unuk, gosp. Mladen Vulas. Koplje je nađeno u zemlji, u procjepu dvaju blokova vapnenačke stijene, kao slučajni nalaz izvan užega konteksta (nastamba ili grob ev.) To je terasasti teren, dijelom obrađen, a dijelom pod makijom, koji sa sjeveroistoka zatvara uvalu Krknjaši. Koplje je listolikog tipa, a može se okvirno datirati u kasno brončano doba, tj. okvirno u istu fazu kojoj pripada naselje na Gračini.

B) OTOK PLOČA


3. GARBINE
Lokalitet u dnu široke, istoimene uvale. Tu je među brojnim ulomcima rimskodobne keramike u okviru temeljnih ostataka zidova villae rusticae, pronađena i manja količina prapovijesne keramike. Malobrojnost tih ulomaka upućuje na zaključak daje tu bilo neko manje naselje na otvorenom, koje nije imalo dužega kontinuiteta. Oblici posuda i tehnologija izrade upućuju na ranije metalodobne epohe, tj. brončano doba.
4. KUKNARA
Kuknara je omanji poluotok koji sa sjeveroistoka omeđuje uvalu Garbine (br. 3), u dnu koje je rimska villa rustica i manje prapovijesno naselje iz eneolitika ili brončanog doba. Na samom kraju poluotoka je manja kamena gomila, koju sam registrirao još 1984., promjera oko 4 m, dok joj sačuvana visina ne prelazi 0,5 m. Na njoj i uokolo nje nije nađeno ulomaka keramike, a u neposrednoj blizini je sklop od tri manje poljske kućice u suhozidu, no, čini se novijega postanka.

Ukupno smo, dakle, registrirali 4 prapovijesna lokaliteta. Dva su naseobinskog karaktera, a na druga dva su kamene gomile (tumuli). Glavno naseljeje na lokalitetu Gračina-Sv. Nikola na Drveniku. Toje omanja gradina, a čini se i jedina na otoku, ako se teoretski ostavi mogućnost postojanja još jedne najednom od spomenutih miniranih položaja. U dosadašnjoj literaturi, mahom enciklopedijskog karaktera, navode se poluotoci Širan (42 m n/v) i Pelinovac (27 m n/v), na zapadnoj strani Drvenika, kao prapovijesne gradine. Pažljivim pregledom tih položaja nije nađena prapovijesna keramika, kao ni bedemi, štoviše, na njima uopće nema nikakvih arheoloških nalaza, pa ih se ubuduće ne može navoditi kao gradinske lokalitete. U istom kontekstu navodimo i položaj Vela glava (80 m n/v) na Ploči. To je najviši vrh otoka i dominantni brijeg s kojega se pruža široki pogled na susjedno kopno, sve obližnje otoke i pučinu do Visa i Hvara. Međutim, unatoč povoljnom položaju i konfiguraciji za gradinsko naselje, na tom vrhu nema gradine (detaljnim obilaskom nisu pronađeni bedemi, niti keramika). Štoviše na cijelom prostoru o. Ploče nema gradinskoga naselja iz prapovijesti.
Osim naselja registrirani su na Drveniku i Ploči i kameni tumuli. Iako na njima nije nađena keramika mišljenja sam da ih valja pripisati mladim prapovijesnim razdobljima odnosno da su ih podigli stanovnici gradine na Gračini i naselja u uvali Garbine. Te gomile se vidno razlikuju od krčevinskih gomila novijega postanka. U njima nema srednjega i sitnog kamenja, već samo krupno, grubo obrađeno kamenje. Posebice je važan njihov smještaj na vrhovima istaknutih poluotoka (otočić M. Krknjaš je tada zasigurno bio poluotok), što bi upućivalo na zaključak da se ne radi o grobnim, već o kultnim gomilama, na kojima su obavljani vjerski obredi. U prilog njihovom datiranju u prapovijest ističem i to da su smještene u blizini potvrđenih prapovijesnih lokaliteta; naselje u Garbinama na Ploči, koje je nepuni kilometar daleko od gomile na vrhu Kuknare, te gomila na M. Krknjašu, nedaleko koje je nađeno brončanodobno koplje na položaju Punta. Stoga se nameće pretpostavka da su te gomile nastale u prapovijesti, točnije u brončano doba, kada egzistiraju naselja na Gračini i u Garbinama. Izostanak keramičkih nalaza na njima ukazuje na mogućnost da se radi o kultnim gomilama na vrhovima rtova, moguće posvećenima morskim božanstvima, pa bi trebalo provesti detaljna ronjenja pod morem uokolo tih vrhova.
Unatoč detaljnom obilasku svih otoka nisu nađeni nalazi (keramika, metal) koji bi upućivali na razdoblje željeznoga doba, a koji su obilno potvrđeni na gradinama na susjednom kopnu. Također nema nalaza grčke i helenističke keramike, kao i nešto starije apulske geometrijske keramike, iako se drvenički otočni skup nalazi baš na pravcu koji spaja otok Vis sa Trogirom, pa je za pretpostaviti živi pomorski promet između Issae i Tragurija. Te spoznaje traže daljnje reambulacije i dodatna istraživanja, koja na ovom stupnju nije moguće rješavati.
Očito su u tom razdoblju obradivi resursi, u prvom redu plodno polje, ali i pašnjaci, bili nedostatni za opstanak naselja. Stoga se može pretpostaviti daje tijekom prapovijesti otok Ploča bio dio teritorija ilirske zajednice s Drvenika sa središtem na gradini Gračina-Sv. Nikola, koja je očito središnje naselje i za manji zaselak uz more u uvali Garbine na Ploči.
Prikupljena keramička građa s gradine na Gračini i iz Garbina pokazuje da se radi o istodobnim naseljima na Drveniku i Ploči, koja se prema karakteristikama izrade i oblicima posuđa može datirati u srednje i kasno brončano doba. Taj horizont je već uočen na kopnu, na gradini Putalj, gdje je u ostacima kuća nađena keramika istih osobina, pa bi se ta faza srednjega/ kasnoga brončanog doba mogla već nazvati, kako predlaže S. Čače, "putaljski horizont".

ANTIKA


Antičko razdoblje, koje na našoj obali obilježava višestoljetna rimska vladavina, zastupljeno je na ovim otocima s nešto većim brojem lokaliteta u odnosu na prapovijest. Radi se o četiri lokaliteta vezana uz agrarne zone i jednoj ili dvije uvale-pristaništa, te o određenom broju kamenoloma. Većega naselja u antici na ovim otocima nije bilo. Blizina velikih urbanih središta, Salonae i Traguriuma, upućuje na zaključak da su otočni prostori služili uglavnom za poljoprivredu i pojedine gospodarske grane (kamenarstvo, a vjerojatno i ribarstvo). Stoga smo na njima i zabilježili samo lokalitete poput vila rustika, pristaništa i kamenoloma. Ostatke antičke civilizacije registrirali smo na 12 položaja, od kojih su neki samo sporadično korišteni, a neki su toliko blizu da se vjerojatno radi o većem arealu istoga lokaliteta, gdje su objekti i zone difuzno rasporedeni.
Registrirani su sljedeći lokaliteti:


A) OTOK DRVENIK


5. pod GRAČINOM
Na terasama u podnožju Gračine, uz poljski put koji sa zapadne strane vodi ispod Sv. Nikole, dosta izvan naseobinskoga areala gradine, nađeno je nekoliko ulomaka prapovijesne i više ulomaka antičke keramike te dijelova amfora. Točniji karakter lokaliteta treba dodatno utvrditi novim obilascima i sondiranjem.

Rimska villa rustica u uvali SOLINSKA, koju registrira dosadašnja literatura, nije potvrđena našim rekognosciranjima. Obilaskom cijele uvale i širega prostora oko nje nisu pronađeni ostaci antičkih zidova, a nema ni keramičkih nalaza, prvenstveno ulomaka tegula i amfora, bez kojih je nezamisliv lokalitet s vilom rustikom.
6. uvala KRKNJAŠI
Danas u uvali ima više suvremenih kuća. U kamenim slojevima uz obalu uvale vidljivi su tragovi kamenoloma i to pretežito s južne strane oko predjela Žalo i prema Punti Rata (rt koji s juga zatvara uvalu), iza koje je druga uvala, Kokošinje. Na pojedinim mjestima uočljivi su rezovi u kamenim venama, a ima i pločasto uslojenih vena koje su mogle biti rabljene za pokrovne ploče. Na mjestima su još naslagane hrpice otpadnoga materijala od kamenih krhotina, jer se kamen i danas povremeno koristi. Prema iskazima mještana Mladena i Mate Vulasa, koji tu imaju kuću, u samoj uvali je nalaženo ulomaka amfora i razne keramike.
Zanimljivi su posebice podmorski nalazi u uvali, koji se mogu vezati uz kamenolome. Prije svega se tu radi o zidanoj obali, koja je danas pod morem oko 0,5 m, a pruža se uz južni rub vale u dužini od oko 70-80 m. Konstrukcija je široka oko 5 m, a visoka 2,5-3 m. Taj se podmorski predio naziva Gruh. Inače se po vali, a posebice na suprotnoj strani nalaze često dijelovi ili cijele amfore i drugo posuđe. Treba još napomenuti da su otočići Krknjaši u prapovijesti i za rimskoga razdoblja tvorili kompaktni poluotok, koji je s istoka zatvarao uvalu i oblikovao luku zaštićenu od bure. Naime, pličine između njih samih i kopna i danas su veoma plitke i mogu se pregaziti hodajući.
I na susjednom Velom školju (Krknjašu) s njegove južne strane, uočavaju se tragovi eksploatacije kamena, ali nema drugih arheoloških ostataka. Kamenolomi u Krknjašima aktivni su i početkom XVI. st. Tako se 1508. g. spominje Jakov iz Klisa, koji će za potrebe gradnje kaštela Stjepana Stafilea vaditi kamen u svom kamenolomu u "Cernasima" na otoku Drveniku."
6a. CRLJENICE ?
Položaj sa sjeverne strane Velog porta na Drveniku, gdje je nekada bio manji kamenolom. Njegova pripadnost antičkom vremenu nije dokaziva bez arheoloških nalaza.
6b. uvala MALA KOKOŠINJA ?
Manja uvala zapadno od Krknjaša, tu je prema iskazu mještanina Nede Vulasa bio kamenolom. Njegova datacija u antiku nije potvrđena arheološkim nalazima.
7. Veli porat ?
S otoka Drvenika potječe nadgrobna stela iz rimskoga vremena, a otkrivena je 1887. Na žalost, točan položaj gdje je nađena nije poznat. Prema nekim autorima, stela je pronađena uz obalu Velog porta. Stelu je objavio don Frane Bulić, a podrobno obradio Nenad Cambi i datirao u početke tetrarhijskog razdoblja. Uz razumljivi oprez, on je iznio zanimljivu tezu o postojanju kamenoklesarske radionice koja je u II.-III. st. djelovala na Šolti i Drveniku, a što je na tragu razvijene kamenarske djelatnosti u to vrijeme na susjednom kopnu u današnjim Vinišćima.

B) OTOK PLOČA


3. GARBINE
Na goreopisanom prapovijesnom lokalitetu nastala je u antičko doba villa rustica. Temeljni ostaci zidova još su vidljivi uz samu obalu, koju intenzivno podlokava more, a naziru se i u zapuštenim obradivim parcelama unutar suhozidnih ograda do obale, u kojima smo prikupili veću količinu rimske keramike. Tu su, na samoj obali i u ogradama do obalnoga stijenja pri kraju poluotoka Kuknara, nađeni ostaci širokih temelja (cca 90 cm) zidova loše i usitnjene strukture, rađeni od manjih lomljenaca s dosta maltera. To se ziđe može pratiti uzduž obale u dužini od oko 15-20 metara.
Od pokretnoga materijala nađen je veći broj ulomaka keramike raznih oblika i fakture, ali dosta usitnjene zbog obrade tla, te ulomaka pithosa, tegula i imbrexa. Prema iskazima mještana, tu su pri sadnji loze nalaženi grobovi s kosturima, ali se ne sjećaju nekih drugih nalaza. Navodno su kosti pohranjivane u jednu ili dvije krčevinske gomile. Prema raspoloživim keramičkim nalazima taj rimskodobni lokalitet možemo datirati u ranija stoljeća antike (I-IV st.), no, za preciznije rezultate neophodni su barem sondažni zahvati.
8. uvala MALA RINA
Uz određeni oprez i ovaj bi se položaj mogao pripisati antičkom razdoblju. Na obali su od nalaza sporadično zastupljeni ulomci crvenih tegula, a nađena su i dva manja atipična ulomka keramike. U samoj uvali u moru, okomito na nju, vidljiv je duži pojas (10-15 m cca) temeljnoga dijela nekadašnjeg lukobrana ili mula od pristaništa. Za njegovo sigurnije atribuiranje antičkom razdoblju nužna su podvodna rekognosciranja.
9. KRČI
To je blagi poluotok između uvala Mala Rina i Papalj. Prema iskazima starijih mještana tu su - nedaleko same obale - bili vidljivi ostaci neke crkvice, no, unatoč temeljitom pretraživanju nismo ih pronašli. Na samom žalu nađen je ulomak ručke od amfore kojega je vjerojatno izbacilo more, pa je moguće da indicira podmorski lokalitet.

C) OTOK ORUD


10. MOJSTIRINE/FRATRI - LOKVA
Fratri ili Mojstirine naziv je predjela na jugoistočnoj obali otočića Orud, jugozapadno od Drvenika ka Šolti. Lokalitet je s juga omeđen položajem Lokva, a sa sjevera položajem Pod gomile ili Meštrovića kras. Nalazi se uz samu obalu, gdje su uočljivi tragovi temelja antičkoga zida (šir. cca 50 cm), tik do zone do koje dopiru valovi. Dužina kompleksa je oko 25-30 m, ali mu se veći dio pruža unutar prve prizide uz more, gdje gusta makija onemogućuje bilo kakvo kretanje, pa eventualni tlocrt sklopa nije moguće utvrditi ni približno. Na vidljivom dijelu uočeni su tragovi podnica od gruboga maltera s ulomcima keramike, a nađen je i ulomak mozaika od manjih bijelih tessera. Od pokretnoga materijala apsolutno dominira keramika raznih oblika i vrsta posuda antičke, rimskodobne provenijencije, a nađeno je i nekoliko ulomaka grube keramike s kalcitom. Zastupljene su i tegule s više ulomaka, a nađena su i dva ulomka stakla, od kojih jedan s rubom, i vrh jednoga staklenog grla bočice. Prikupljena građa je iz rimskog razdoblja i pripadala je objektima villae rusticae, čiji su zidovi i ostaci mozaika registrirani na istom mjestu. Prema pronađenim keramičkim oblicima lokalitet se može datirati u ranija razdoblja antike (I.-IV. st. cca).
Položaj Lokva smješten je tik do početaka antičkoga ziđa na Mojstirinama i predstavlja zapravo dio istoga lokaliteta. To je prirodna prodolina uz obalu koja je dijelom i umjetno sječena, a na dnu koje je obzidana lokva. U geološkim slojevima uokolo ima puno kalcita, tzv. "vrste ". Keramika oko lokve analogna je nalazima oko rimskih zidova.
U ogradama iznad Lokve (to je isto položaj Fratri ili Mojstirine) našao je 1953 g. Kažimir Rušić iz Drvenika grobove s inhumiranim pokojnicima, a slični su nalaženi i ranije. Prema njegovom iskazu čini se daje našao ukop u amfori ili pod tegulama?
11. VRH ORUDA
Na središnjoj zaravni sjevernoga dijela Oruda utvrđen je naseobinski položaj kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka, te antički lokalitet (oko gustirne jugozapadno od kuća). Tu je sačuvano nekoliko jednoćelijnih prizemnica zidanih suhozidnom tehnikom, koje su korištene sve do 60-ih godina XX. st. pri sezonskim poljoprivrednim radovima.
Uokolo tih kuća nađeno je više ulomaka antičke, grube i glazirane keramike gotičkih i renesansnih odlika, a jugozapadno od njih sačuvana je zanimljiva gustirna pokrivena pločama koje se koso spuštaju ka sredini, gdje je četvrtasta kruna. Uokolo je nađeno nekoliko grubo klesanih manjih pojila i manja količina grube i antičke keramike, među kojom je uočljiv ulomak amfore s narebrenim premazom.
12. OGRADICA
Položaj nedaleko kuća na Vrh Oruda, udaljen oko 50-ak metara ka jugoistoku. Nalazi se između makije i širokih prizida, a na početku terasastih ograda nad morem Tu je omanja obradiva površina, koja je zapuštena ali još nije obrasla makijom.
Po toj njivi i okolnim prizidama nađena je veća količina ulomaka razne antičke keramike, amfora, tegula i imbrexa, te glazirane keramike cca iz XVII.-XVIII. st.
Ovo je zapravo produžetak lokaliteta Vrh Oruda i tvori s njim jedan te isti kompleks razvučen na širem arealu. Prema nalazima antičke keramike može se okvirno datirati u I.-IV. st., iako pojedini ulomci kod gustirne spomenute pod br. 11. ukazuju na sporadično korištenje položaja i tijekom kasne antike (V.-VI. st.).

D) OTOK ARANĐEL


13. SELINE
Na tom položaju, uokolo ruševnih ostataka nastambi i torova novovjekovnoga sela nađen je ulomak ruba amfore i ulomak trbuha s kaneliranim premazom, što upućuje na sporadično korištenje položaja tijekom kasne antike, kao i na Orudu na lokalitetu Vrh Oruda (br. 11 - 12.).
Na osnovi prikupljene građe i općih spoznaja o antici na širem salonitanskom prostoru moguće je utvrditi neke specifičnosti ovoga otočja u odnosu na kopneni prostor i veće otoke na jugu. Nalazi iz registriranih vila rustika, posebice razni tipovi antičkoga posuđa (zdjele, tanjuri, vrčevi i sl.), kao i nedostatak onih tipova tegula koje su potvrđene na kasnoantičkim lokalitetima u salonitanskom ageru, potvrđuju nam daje korištenje tih prostora uglavnom prestalo nakon IV. st. Sporadični ulomci tipičnijih kasnoantičkih oblika i ukrasa na lokalitetima Vrh Oruda i Seline samo potvrđuju pretpostavku da je u kasnoj antici intenzitet života na drveničkom otočju naglo opadao. Neobična je i činjenica da na najvećem i glavnom otoku Drveniku nismo našli tragove villae rusticae. No, budući da zbog mina nismo obišli cijeli teritorij otoka, moguće se neka od njih krije na tim prostorima ili u gustoj makiji, gdje se nismo uspjeli probiti, kao i u glavnoj luci (Veli porat), gdje je danas glavno naselje. Odgovor na to dati će valjda buduća rekognosciranja. Spomenute villae na Orudu i Ploči osnivaju se već u I. st. naše ere, na početku rimske vladavine u ovim krajevima. Razloge ranijeg prestanka njihovog korištenja u odnosu na posjede na kopnu i velikim otocima valja potražiti u složenim previranjima kasnoantičkih vremena koja nisu mimoišla ni obale provincije Dalmacije.
U antičkom razdobljuje po prvi put zabilježeno i ime otoka Drvenika, i to u kasnoantičkoj "Kozmografiji" anonimnoga autora iz Ravene, koji ga donosi pod nazivom Sera. Taj naziv nije sačuvan u srednjem vijeku, kada se Drvenik javlja u trogirskim notarskim spisima pod imenom Girona, od čega je nastalo mletačko-talijansko Zirona. Ovaj nesonim ima preiiks-ona, koji je čest u toponimima ilirskoga postanka (npr. Salona, Promona, Bausiona, Narona, Blandona, Flanona, Albona itd.). U novom vijeku, s doseljenjem stanovništva s kopna, postupno sve više prevladava hrvatski naziv Drvenik (izvorno Drivenik).

SREDNJI I RANI NOVI VIJEK

Za ovo razdoblje imamo dva različita odsječka koja se mogu uočiti kroz pisane izvore i arheološku gradu. Prvi period pripada ranom (VII. -XI. st.) i razvijenom srednjem vijeku (XII.-XIII. st.). Za ta stoljeća nema još vidljivih arheoloških potvrda, a nismo ih ni mi pronašli u našim rekognosciranjima. Također nema potvrda o naseljima i trajnom životu na tim otocima ni u pisanim izvorima. Tek koncem te epohe, 1272. g., prvi put se spominju u trogirskim notarskim spisima Drvenik (pod antičkim imenom Girona) i Ploča. Oni tada služe kao pasišta za stoku koja se prebacuje u pojedinim periodima godine na otoke.
Drugi period pripada kasnom srednjem vijeku (XIV -XV st.), a na njega se nadovezuju i prva stoljeća novoga vijeka (XVI-XVIII st.). To je vrijeme novoga naseljavanja drveničkih otoka, uvjetovano u prvom redu prodorima Turaka prema obali, kada se na Drveniku i Ploči formiraju trajna naselja, kao i omanje naselje na Aranđelu, no, koje je ubrzo napušteno. Začeci toga procesa slabo su istraženi. Naziru se u pisanim izvorima, koji uglavnom još nisu objavljeni. Otoci se sve više gospodarski iskorištavaju. Tu se dovodi stoka na ispašu, sječe se šuma zbog drva, rade se japlenice zbog povećane potražnje za vapnom itd. Tako je, primjerice, 1434. otok Ploča (Planka) dat u zakup nekom Laurentiusu iz Pise.
Koncem XV i početkom XVI st. dolazi do sve većeg priliva bjegunaca iz Oriovice, Vinišća i drugih sela na kopnenom dijelu trogirskoga komunalnog distrikta, posebice iz Podmorja, današnjih Donjih Kaštela. Tragovi njihovog dolaska mogu se prepoznati u ostacima napuštenih i polusrušenih kuća i nastambi za stoku, koji su na više mjesta - formirajući manje zaseoke - nastajali na onim dijelovima tih otoka koji su okrenuti kopnu. To su mahom jednoćelijne, prizemne prostorije s debelim suhozidnim konstrukcijama, čiji su krovovi bili od trošnoga materijala (drvo, slama ili sl.) i davno su propali. Načelno se razlikuju dvije vrste tih zaselaka. Oni koji su davno napušteni i oni koji su korišteni u kontinuitetu sve do XX st., ili su čak nastali kasnijim proširenjem naselja uslijed demografskog prirasta. Njihovu precizniju raščlambu nije moguće obaviti bez dodatnih, arhivskih, arheoloških i etnografskih istraživanja. Na recentniji postanak većine tih zaselaka ukazuju podaci iz vizitacija trogirskog biskupa Didaka Manole (prvi obilazak župe Sv. Jurja na Drveniku, koja je tada obuhvaćala i kopnena naselja Vinišća i Oriovicu, obavio je Manola 28. kolovoza 1756. godine, a drugi 14. svibnja 1760. g.). Te vizitacije navode samo dva naseobinska kompleksa na Drveniku: selo Drvenik i Grabule, dok se za Ploču ne navode posebne lokacije naselja-zaselaka. Budući da danas na otoku Drveniku postoji 10-ak većih i manjih zaselaka raštrkanih uz široki areal polja na središnjem dijelu, to znači - ako je podatak iz Manoline vizitacije točan - da su svi oni, osim dva glavna kompleksa u dnu današnje luke (Veli porat), gdje je i danas središte sela sa župnom crkvom, nastali nakon toga. Drugim riječima disperzija zaselaka odvijala se koncem XVIII. i u XIX. st. U prilog tome ide i demografski porast, kao i gospodarski rast u prošlom stoljeću, no to su već teme izvan okvira arheološkog interesa. Kako nam i naša obljetnica svjedoči početak naseljavanja simbolički se vezuje uz 1500. godinu i izgradnju prve faze župne crkve Sv. Jurja. Arheološki smo na terenu registrirali više naseobinskih kompleksa, koje po sačuvanosti građevina i nalazima keramike možemo datirati u ovo razdoblje.

A) OTOK DRVENIK


14. Sv. JURAJ - groblje
Današnja župna crkva, radikalno proširena u baroknim oblicima XVIII. st., razvila se iz prvotne sagrađene početkom XVI. st. Oko nje je odmah nastalo i župno groblje, a grobova ima i u lađi crkve. Crkva i groblje nastali su na povišenom platou u dnu glavne uvale i luke na otoku, u središtu današnjega sela, pa su shodno tome i danas u funkciji.
15. starija crkva (?)
Prema tekstu rukopisne povijesti otoka od don Živana Bezića, čini se da je u mjestu bila i jedna starija crkva iz kasnoga srednjeg vijeka, oko koje je formirano i groblje za potrebe pastira i ribara koji su tu boravili. Nju se prepoznaje u manjem jednobrodnom objektu bez apside u predjelu Mandroć, kod Kvarantanovih kuća. Izgleda da se tu radi o korištenju jednoga ranijeg profanog objekta (danas je to opet gospodarski objekt) u sakralne svrhe, što bi bio jedan od starijih primjera takvoga slučaja u ovim krajevima. Precizniji odgovor prepuštam budućim arheoloških i arhitektonskim istraživanjima.
16. MALI PORAT
Uvala na sjeverozapadnoj strani otoka. U njoj je u moru pronađeno više ulomaka raznih posuda novovjekovne keramike, kako one glazirane, tako i gruboga kućnog posuđa. Ti nalazi nedvojbeno ukazuju na korištenje uvale kao pristaništa i zaklona za brodove u novom vijeku.
17. DRAGA
Položaj u prodolini uvučenoj u otočko kopno iznad župne crkve. Danas je tu živuće naselje u sklopu samoga mjesta Drvenik. Zaštićeni i uvučeni položaj u odnosu na luku, te sporadični nalazi grube keramike novovjekovnih odlika, nađeni u vrtovima oko starijih kuća i gospodarskih objekata, ukazuju na mogućnost postojanja jednoga zaseoka početkom novoga vijeka. Zbog blizine crkve i luke on je vjerojatno smatran dijelom "sela Drvenik" iz navedenih vizitacija, pa nije posebno navođen.
18. SUHAJA
Predio na Drveniku odakle potječe slučajni nalaz brončanoga prstena kupastog tipa (dimenzije prstena: d = 2,1 x 1,9 cm; vis. = 3,5 cm). Našao ga je pok. Šime Vulas kopajući vinograd, a na uvid smo ga dobili ljubaznošću njegovih nasljednika. Taj tip prstena tipičan je za kasni srednji i rani novi vijek. Poznati primjerci datiraju se od XIV-XV. st., pa u to vrijeme valja smjestiti i drvenički primjerak.
6. uvala KRKNJAŠI
U toj uvali, već poznatoj iz antičkoga razdoblja, potječe i nalaz kasnosrednjovjekovne zdjele hispanomaurske produkcije (XV st.). Zdjela je jako oštećena po površini zbog djelovanja mora, ali se ipak može točno determinirati. Ta luksuzna roba česta je na našim kasnofeudalnim dvorovima i u dalmatinskim gradovima, a njen nalaz u uvali Krknjaši ukazuje na jedno od mjesta gdje su brodovi sidrili na svojim putovanjima uz istočnu obalu Jadrana.

B) OTOK PLOČA


22. POLAČA
Mikrolokalitet u sklopu Starih dvora (br. 23). Uz poljski put koji od luke vodi ka zapadnom dijelu otoka, s desne strane stoji usamljeni prizemni objekt manjih dimenzija, rađen u suhozidu s veoma debelim masivnim zidovima i omanjim dvorištem ograđenim suhozidnom ogradom koja se naslanja na ovalnu gomilu (vjerojatno otvoreni obor za stoku?). Objekt je sačuvan do visine od oko 1,5 m i nema krova. Uokolo, uglavnom po širokim prizidama, jer je sav teren gusto obrastao u makiju, našli smo nekoliko ulomaka glazirane i grube keramike, koja se može približno datirati u rani novi vijek.
23. STARI DVORI
Položaj udaljen 20-50 m od Polače, uz isti put s desne strane. Tu smo registrirali dva manja sklopa sa sličnim suhozidnim prizemnicama i oborima za stoku (Kuće I i Kuće II). Kao i kod objekta na Polači (br. 22) zidovi su im sačuvani do visine od najviše 1,5 m cca. Dijelovi tih sklopova jednoga manjeg zaseoka samo su dijelom vidljivi, jer su također obrasli u gustu i visoku makiju. Prvi od njih (= Kuće I) ima i najviše prostorija (6 vidljivih). Na zidovima tih kuća i po okolnim prizidama nađeno je više ulomaka grube i glazirane keramike koja se može približno vremenski smjestiti od XVI. do XVIII. st. Sljedeći sklop (= Kuće II) ima tri vidljive prostorije i omanje dvorište uz njih. I tu je nađeno više ulomaka profila i rubova grube i glazirane keramike istih odlika kao i kod Kuća I. I sačuvanost zidova je također ista.
Po svemu sudeći radi se o omanjem zaseoku nastalom koncem XV ili u XVI st., a koji je napušten približno u XVIII ili poč. XIX st. Loša sačuvanost zidova i nepostojanje krovova, ukazuje na to daje zaselak napušten poodavno. U prilog tome idu svi drugi primjeri napuštenih manjih naseobinskih položaja i na Ploči i na Drveniku, Orudu i Veloj Kludi, gdje su iste takve kuće još pod krovom jer su se koristile sve do sredine XX st., što ne isključuje njihov raniji postanak i višekratnu obnovu.
24. DOLIĆI
Zaselak na sjeveroistočnom dijelu Ploče, koji je sve do sredine XX st. bio nastavan. Na kućama su još dijelom sačuvani krovovi. Na zidovima tih objekata i oko njih našli smo više ulomaka glazirane i grube keramike novovjekovnih i recentnih odlika. Zapadnije se nalazi sklop Serdarevi dvori, gdje je jedna veća kuća na kat s dvorištem, ali je i ona danas napuštena. Ovaj lokalitet odaje primjer recentnoga zaseoka iz XIX.-XX. st., ali nije isključeno da je nastao u prvoj fazi naseljavanja koncem XV ili u XVI st.
8. MALA RINA
Predio već registriran kao potencijalni antički lokalitet. Ovdje ga donosim kao ranonovovjekovni. Naime, u zapadnom dijelu uvale M. Rina, oko 150 m od obale, registrirali smo manju skupinu od 5-6 objekata (kuće i štale) s ograđenim dvorištima. Pozicija je u pravcu poluotoka Krči i uvale Papalj. Objekti su jednoćelijni, prizemni, a zidovi su sačuvani do oko 1,5 m visine najviše. Na zidovima i uokolo nije bilo ulomaka keramike, a cijeli sklop jako sliči na komplekse Kuće I i II na Starim dvorima.
Stupnjem očuvanosti i smještajem na sjevernoj strani otoka ovaj zaselak vjerojatno pripada prvoj fazi naseljavanja Ploče s kopna u XV -XVI st.
25. KANTUNINE
Između Dolića i M. Rine je poluotok Pasike, s istoimenim vrhom (46 m n/v), oko kojega su dvije skupne istih takvih kuća zvane Kantunine. Nismo ih uspjeli pregledati zbog guste makije, no, po opisu mještana radi se o zaseocima tipa Stari dvori ili Mala Rina (br. 23. i 8.), dakle iz XV-XVI st.

C) OTOK ORUD


21. južni zaselak
Po sredini otoka, južnije od vrha Oruda, smještena je skupina kuća i torova koja je korištena do sredine XX. st. Dio ih je već porušen do pola, a dio još ima krovove. Po zidovima i uokolo njih našli smo nekoliko većih ulomaka glaziranih tanjura i ulomke grubih kuhinjskih lonaca, te nekoliko manjih ulomaka tegula koje po fakturi odaju rimsko doba. Budući da nema drugih naznaka antičkoga lokaliteta moguće je da su tegule donošene s lokaliteta Mojstirine (br. 10) i preupotrebljene u novom vijeku, u koji spada i sva nađena keramika.

D) OTOK ARANĐEL


19. Sv. MIHOVIL
Položaj uz rub plodnoga polja na otoku, gdje su ostaci srednjovjekovne crkve i samostanskog sklopa, koji je reutiliziran i u novom vijeku. Danas je cijeli kompleks obrastao u gustu makiju, a ostatke zidova je veoma teško prepoznati kao dijelove sakralnoga objekta, jer su znatno erodirali u odnosu na stanje od prije 20-ak godina. U novovjekovnim prigradnjama uz crkvu našli smo u strukturi zida više ulomaka novovjekovnoga krovnoga crijepa.
13. SELINE
Lokalitet nedaleko crkve na Aranđelu, zapadno i sjeverozapadno od nje, gdje je vidljivo u makiji i travi više malih jednoćelijnih objekata bez krova i rađenih u suhozidu. To su nekadašnje kuće i torovi omanjega sela nastalog u XVI st. od prebjega s kopna, ali koje je ubrzo napušteno. Smješteni su uz rub plodnoga polja koje obuhvaća veći dio istočne strane otoka. Objekti su sve do II. svjetskog rata služili za periodične ispaše stanovnika Vinišća. Krovovi su obnavljani od dasaka i granja pri svakom dolasku. Manji broj ovaca vođen je na ispašu i na susjedne manje otočiće Miraru i Kosmač.
Poviše crkve i Selina je glavni vrh otoka (79 m n/v), na kojemu je skupina talijanskih bunkera iz II svj. rata. Na vrhu i oko njega, kao ni na preostalom dijelu otoka nema vidljivih tragova.

E) OTOK VELA KLUDA


20. VELA KLUDA
Omanji školj u skupini od tri otočića Klude, na pravcu od Trogira ka Drveniku. Sridnja i Donja Kluda su malo veće hridi i na njima nema tragova organizirane ljudske djelatnosti. Arheološki je jedino zanimljiv najveći u nizu tih otočića Vela Kluda. Na njemu je između dva istaknuta vrha oveći plato s plodnom obradivom zemljom, gdje se sijalo žito sve do II. svj. rata. Na rubu toga polja, uz manji vrh, nalazi se nekoliko suhozidnih prizemnica i nastambi za stoku, oko kojih smo našli nekoliko ulomaka krovnoga crijepa, koji bi mogao biti iz XVII-XVIII st. cca. Cijelo polje je bilo puno trave, pa se bez sondiranja ne može ništa pobliže kazati.

ZAKLJUČAK

Na osnovi analize nalaza dobivenih u ovdje opisanim rekognosciranjima može se preliminarno iznijeti nekoliko novih opažanja. Osnovna odlika za sve epohe je relativno siromaštvo i u kvantiteti i u kvaliteti nalaza. Očito je da se radi o skromnijim naseljima i siromašnijim gospodarstvima, a što je u svezi s općenitim siromaštvom prirodnih resursa na drveničkom otočju. Drugi i još zanimljiviji rezultat su učestale duže cezure u naseljenosti. Naime, nakon faze brončanoga doba nema tragova iz željeznoga doba, kada se naselja očito koncentriraju na kopnu. Ranorimsko razdoblje je dobro zastupljeno, ali već od kasne antike, pa sve do kasnoga srednjeg vijeka nema stalnih naselja, a naseobinski val XV i XVI st. - koji je opstao do danas - je u prvom redu uvjetovan prodorima Turaka i ratnim opasnostima, a ne spontanim gospodarskim razvitkom ili nekom demografskom ekspanzijom. Vidimo, dakle, ta razdoblja nenaseljenosti traju i po oko tisuću godina, a da se otoci trajnije naseljavaju samo u vrijeme izraženoga gospodarskog rasta, kao što je antika (I-IV st.), a vjerojatno i kasno brončano doba. Taj faktor može ujedno biti povezan i s demografskim rastom. U međurazdobljima, kao što je željezno doba ili period kasne antike, ranoga i razvijenog srednjeg vijeka, drvenički otoci su po svemu sudeći pusti i bez trajnih naselja, a koriste se samo kao dopunski rezervat prirodnih resursa (drvo, ispaša, ribolov), kao što nam, pokazuju rijetki izvori XIII st.
povratak na vrh