DRVENIK U XIX ST

Nakon propasti Venecije u Dalmaciji nastaju nemiri i bune. I u Splitu i u Trogiru također. Motivi su socijalne (osveta gospodi) i političke prirode (pokret za sjedinjenje s Hrvatskom, a to traži katoličko i pravoslavno svećenstvo). Dalmacija je pripojena Austriji kroz 8 godina ( 1797 - 1805). General Rukavina, u ime carevo, okupirao je vojskom Dalmaciju. U Drveniku je vladao mir i red, jer su gospodari daleko u Zadru. Za ovo vrijeme manjkaju dokumenti u arhivu. Župnici su nepoznati, samo znamo za don Marka Scode koji je bio župnik od 1772 do 1781., a po svoj prilici i do svoje smrti 29. V. 1809. Pokopan je u župskoj crkvi u Drveniku. U svim
bratovštinama biraju se novi župani.

God. 1802: jedan trgovac iz Trogira šalje u Drvenik pribor za mreže, a to znači da je postojalo ribarstvo.

God. 1804: računi bratovštine Gospe od Karmela u " Driveniku ".

God. 1805: popis darovatelja za zavjesu sv. Ante.

God. 1806: u veljači Francuzi okupiraju Dalmaciju na temelju mira u Požunu (26. XIl 1805.). Dalmacijom upravljaju general Marmont i providur Vicko Dandolo. No stalno su nemiri i bune (posebno u republici Poljica i Makarskom Primorju). Ruska se flota nalazi u Južnoj Dalmaciji, a Englezi na Visu.

God. 1808: prva "stavnja'' u Trogiru na koju su pozvani i Drvenčani. Medutim, među vojnicima i mornarima ima mnogo dezertera. Providur Dandolo nareduje da ih se traži.

God. 1809: popis "sirota" u Drveniku.
God. 1813: Pad Napoleona. Austrija ponovno osvaja Dalmaciju u prosincu 1813. Vojni i civilni guverner general

Tomašić. Drvenik spada pod općinu "Bossiglina".

God. 1815: Grof Califfi iz Zadra prodaje trogirskom trgovcu Lovrencu Burić svoj dio Drvenika za 60.000 lira.

God. 1817: Kupi se milostinja za nadogradnju crkve, ali bez uspjeha.

God. 1818: Vlasnik O. Ponte prodaje svoj dio Drvenika (1 /8) L. Buriću za 5.000 lira.
Iste godine posjeti austrijski car Franjo I Dalmaciju i Trogir. Župnik Katalinić i glavari idu u Trogir na poklon.

God. 1821: Prvi službeni dopis na hrvatskom jeziku: Općina Marina savjetuje crkvi da svoj novac skloni u Trogir. Jakov Tironi kupuje za Burića 3/8 Drvenika od obitelji Lantana iz Zadra za 11 000 lira.

God. 1822: Vinišćani traže za svoje selo posebnog župnika. Stanje duša: 549, a obitelji 116. Općina prihvaća i odobrava.

God. 1823: Vlasnik (Burić), posjednici (J. Tironi i F. Quarantan), a povode se za njima i neki seljaci, neće da daju crkvi tirdesetinu od maslina, kako je bio prastari običaj. Župnik don Mate Miličević se tuži vlastima. Crkva ima dva toča gdje melje besplatno masline seljacima.

God. 1826: vlasti pozovu na odgovornost posjednike i seljake. Rezultat: seljaci se pravdaju da su im posjednici dali slabi primjer, pa obećaju i dalje davati 1/30 kao i do sada. Također i F. Quarantan priznaje crkvi to pravo i obećaje davati. J. Tironi ne priznaje crkvi pravo tridesetine, ali obećaje davati vosak mjesto maslina. L. Burić ne priznaje ništa, a milostinju će davati kad ga bude volja. Crkva tuži Burića i Tironia sudu. Parnica traje 8 godina do 1834. Tuženi gube, ali apeliraju na Split i Zadar. Konačno u Zadru gube i osudeni su na troškove. Druga parnica protiv Burića: ne priznaje seljacima i crkvi vlasnost "Gaja". Župnici početkom XIX st.: don Marko Scode (+ 1809), don Ante Jovanović (1809-1814 i opet 1819), vice župnik don Giulio Toletti (1814-1822?), don Mate Miličević (1822-1834). Kako ovaj često putuje, zamjenjuje ga don N. Vukić , koji u jednom dopisu priznaje da ne zna talijanski.

God. 1825: Prva vakcinacjia ("ospice") na Drveniku. Otada se obavlja skoro svake godine u Drveniku ili Marini.

God. 1827: Popravlja se župna crkva a "meštar" je Rubignoni iz Trogira. Trošak 487 fijorina. Istodobno gradi se kuća kapelanu na Oriovici. Gradi je I. Plagibat. God. 1820: došao prvi vinički kapelan don Jure Bulić.
God. 1829: U Drveniku velika suša i glad. Župnik Miličević upućuje molbu u Zadar da smije prodati iz crkve šest srebrnih svijećnjaka za 100 fijorina da nahrani gladne. Ne zna se da li je ova Župnikova ponuda bila uslišena.

God. 1830: Trogirska biskupija pripojena splitskoj i Drvenik dolazi pod splitsku biskupiju, jer je trogirska ukinuta g. 1828., a splitska nadbiskupija proglašena biskupijom. Vlasti mole a biskup naređuje župniku da otvori "pučku učionicu" u Drveniku. I zaista je bila po prvi put otvorena škola u Drveniku. (Nije dugo trajala, često se je prekidala izmjenom župnika, ali je kontinuitet bio sačuvan). Ove iste godine prvi put se spominju na Drveniku javni radovi na kojima učestvuje 30 muškaraca i 12 ženskih. Iz te godine potječe i najstariji crkveni "običajnik". Na kor smiju samo pjevači, a djeca su dužna učiti vjeronauk. ("Roditelji ali starjji od kuchie koji ne bi tili slati dicu na nauk, bichie pokarani od Bozje i svitovne pravde.").

God. 1832: popis vlasnika maslina u Drveniku i Vinišću.

God. 1834: Bula pape Klementa XIV o redukciji blagdana. Don M. Miličević odlazi u penziju, a dolazi novi župnik don Ivan Karlušić (iz Krstatica), koji župnikuje 25 godina. Iste godine u župi postoje dva kapelana.

God. 1835: vlast zabranjuje plesove i zabave u korizmi. Kapelan Tomičić ostavlja Oriovicu i dolazi u Drvenik, jer da ne valja na Oriovici kuća.

God. 1836: Popravlja se seoska "loža" na Brcu.

God. 1838: Prvi put se spominje za Mali Drvenik hrvatski naziv "Ploča" (do tada "Plancha").

God. 1840: Stanje groblja loše, jer je tijesno, zapušteno i nehigijensko. No župnik se i kasnijih godina žali na neuredno groblje.

God. 1841: župnik šalje podatke o selu pošti Beč: Drvenik Veli ima 68 kuća (u suho građenih) i 395 (?) stanovnika; vlasnik: Lorenco Burić. Mali Drvenik ima 24 kuće i 111 duša, a vlasnik je isti Burić. Vinišće se ,sastoji od Opatije (50 kuća i 265 stanovnika) i Biskupije (70 kuća i 376 stanovnika). Vlasnici: Opatija sv. Ivana u Trogiru i biskupska menza u Splitu. Starješine sela: glavar, pristav i Čauš. Općina: Marina, kotar: Trogir, okrug Split.

God. 1844: Škola je bila zapela kroz nekoliko godina (uzroci: raštrkanost, paša i nemar roditelja). Vlasti hvale župnika Karlušića da je opet započeo školom. Postoje dva razreda, a čini se da je pohađa samo 5 - 6 dječaka. I u Marini župnik otvorio školu
Kupljeno novo zvono u Veneciji za 70 fiorina.

God. 1846: na zahtjev vlasti župnik šalje popis djece i mladeži koja ne pohađaju vjeronauk (ukupno 23)

God. 1847: u svibnju velika krupa i glad na Drveniku, te ima mnogo siromaha. Vlasti šalju pomoć u novcu (21 fioran), a tako i Splitska biskupija šalje 15 fiorina (potpisan don Josip Bezić, kancelar).

God. 1848: U općinskom dopisu prvi put riječ ''Veli Drvenik''.

God. 1853: veze između Šolte i Drvenika: obično Drveničke tamo služe i udavaju se.

God. 1855: pretura iz Trogira traži da joj župnik javi kakva je redovina na Drveniku. Odgovor: vrtić oko župske kuće, desetina svih janjaca, (od toga pola u Drveniku, a 3/5 u Vinišću ide menzi, opatiji i kaptolu trogirskom), jedna varičak žitarica na 30 varičaka, u novcu 4, 1/2 novčića svaka obitelj, štolarina kod vjenčanja i ispisivanja dokumenata (ako stranka nije siromašna).
Broj stanovnika: cijela župa 1553. Od toga Drvenik Veli: 534, a Drvenik Mali: 155, Vinišće: 864. U Drveniku više ne postoji niti jedna bratovština. Općina je odredila da glavar bude iz Vinišća, ali se Drvenčani bune.
God. 1858: Gospino ukazanje u Lurdu. Pastirski pohod biskupa A. M. Pini (od 1 IX do 3 IX). Došao je brodom iz Šolte.
God. 1859: Župski ured dobiva svoj pečat (sa sv. Jurjem, ali bez natpisa). Novi župnik don Joakim Milić - Bauzello ( Trogiranin od g. 1859 do 1874). Prije je bio kapeIan, župnikovao 15 g., a kasnije kanonik u Trogiru. Volio je ribarenje.Traži dozvolu da pored one u Drveniku može i u Vinišću otvoriti nedjeljnu školu.

God. 1860: zabranjena upotreba mreže zvane "vojga". To je doba ekonomskog opadanja, rasula bratovština, laganog buđenja školstva i političkog života. Pokret za sjedinjenje s Hrvatskom.

God. 1861: Prvi izbori za Dalmatinski sabor. Pobijedili "tolomaši". God. 1863. Crkovinarstvo kupilo u Vinišću (Zagrad) kuću od Dragomira Katalinića, oficira iz Trogira. za novu župsku kuću koju treba popraviti i proširiti.

God. 1864: Kristofor Moretti kupuje od Burića dio Drvenika. Vlasti pitaju selo: da li je spremno pomoći gradnju škole? Škola se drži u "bratskoj" kući).

God. 1865: Kristo Moretti imenovan nadzornikom pučke škole. Za Uskrs se nisu pričestila samo dvojica Drvenčana.

God. 1866: Bitka pod Visom, ali slab odaziv ''dobrovoljaca". Na Drveniku osnovana ''zemaIjska .straža" za njegovu obranu. Djeca dobila u ruke 20 komada Prvog hrvatskog katekizma (od don Mije Vučkovića, župnika u Grohotama, inače rodom iz Dugopolja). Namjesništvo naređuje da se hrvatski jezik uči u školama.

God. 1867: Drvenik dolazi pod općinu Trogir, a monarhija dobiva naziv u Austrougarska. U školi ima samo 32 djece, a dužno ih dolaziti 70. Spor s Vinišćanima koji traže da im Drvenčani pomognu graditi župsku kuću.

God. 1868: Pastirski pohod biskupa Kalogjere koji je došao sa Šolte, gdje je posvetio crkvu u Gornjem Selu.

God. 1870: Izbori za Sabor: pobijedili narodnjaci. Ipak trogirska općina još ostaje u rukama talijanaša.

God. 1871: Proslava papina dana na 27. VI u Drveniku. Komemorira se jubilej Pia IX (25 godišnjica papinstva) i ukinuće papinske države. Toga dana župnik Milić misio rano u Vinišću. Dolazi u Drvenik s 13 lada krcatih vjernika, a čeka ih narod oba Drvenika. Svi bosonogi u procesiji i mole velike litanije. Svečana misa, opća pričest i prva pričest: 74 djece. U crkvi oko 1300 vjernika. Lemozina: 17 fiorina, a poslije još 36 za papu!
Te iste godine otvara prvu krčmu Ante Pažanin. Vlasti pitaju župnika da li je zadovoljan s krčmom, a ovaj šalje negativni odgovor. Župnik napušta staru župsku kuću i stanuje privatno. 3 komisije iz Splita ustanovile da treba nova kuća.
15. XII 1871: biskup odijelio Vinišće od Drvenika. Više nisu jedna župa! Novi Viniški župnik don Dominik Gatti.

God. 1872: dovršena nova župska kuća u Vinišću. Majstoru Ivanu Simić 770 fiorina. (Ukupni troškovi 2000 fiorina).

God. 1874: Prve misije u Drveniku: drže ih dva Isusovca. Na sv. Trojstvo stigao kip Bl. Djevice Marije (preko Jakova Jeličića iz Splita). Cijena 350 fiorina, a platila nešto crkva, nešto narod. Župnikom je Milić, a šef crkvinarstva Ante Kustura.

God. 1875: novi župnik don Šimun Anzelinović (iz Sućurja na Hvaru), kroz 13 godina ( 1874 - 1887) vrlo zaslužan za selo. Prigodom dolaska cara Franje Josipa u Dalmaciju, župnik moli pomoć za groblje i slijedeće godine stiže 200 fiorina.

God. 1877: kapelan je kroz 1 god. don Arturo Vuletin. Split dobiva željezničku prugu.

God. 1878: Austrija okupirala Bosnu i Hercegovinu, a u Drveniku se skupljaju milodari za poginule vojnike.

God. 1880: Dioba crkvina carstva radi stalnih svađa između Drvenčana i Vinišćana. Glasanje naroda: u Drveniku Velom i Malom svi za diobu osim Augustina Domaćina, a u Vinišću takoder svi osim Ivana Quarantana i Nikole Kusture. Biskup poslao kanonika Tacconi da vrši diobu.
Tri molbe župnika Anzelinovića:
1) za gradnju obale,
2) za otvaranje državne škole (on sam ne može pomoći, općina ne mari, a za školu nudi besplatno "bratsku kuću" za 10 godina),
3) da liječnik dolazi na Drvenik.

God. 1881: sagrađeno groblje. Majstor Nikola Lozovina, a seljaci radili badava. Trošak crkve 541 fiorin, plus 200 fiorina dao car Franjo Josip. Sagrađen je i blagoslovljen oltar za kip Bl. Djevice Marije. Župnik i crkovinari šalju krasnu molbu u Zadar za gradnju nove župske kuće.

God. 1882: Car Franjo Josip opet dariva 200 fiorina za popravak crkve sv. Nikole (na molbu župnika). Don Šimun također dobiva na poklon iz Beča mnogo crkvenog ruha. Sukob starih i novih crkovinara zbog deficita u kasi, pa mora posredovati jedan svećenik i jedan činovnik. Brodolom lade Tome Anđelića, iz Vinišća, na Teketi. Deset Drvenčana se ističe u spasavanju broda, pa su pohvaljeni i nagrađeni po 5 fiorina svaki od pomorskih vlasti u Trstu. Tada je napravljen jedan dio rive sa 6 "grafolina".

God. 1883: Još uvijek glavni glavar (J. Cimić) u Vinišću. Župnikov dopis trogirskoj općini, u kojoj još uvijek upravljaju autonomaši, da neće odgovarati na dopise ako nisu napisani na hrvatskom jeziku. Župnik veli doslovno: u ''Harvatskom jeziku''.

God. 1884: Opasnost od "kolere". Vlasti određuju higijenske Mjere, za što je zadužen župnik da se brine i da odgovara, a pomaže mu i glavar. Osnovana je u tu svrhu i "seljanska straža" za strane brodove. Primljena je knjiga o čuvanju od bolesti.

God. 1885: puklo staro zvono pa na molbu župnika car dariva novo (620 fiorina). Biskup Kalogera po treći put u Drveniku. Proračun za novu župsku kuću: 6730 fiorina (crkva će dati 1437 fiorina, selo 266 fiorina, a ostalo iz vjerozakonske zaklade). Župnik Anzelinović optužuje općinu što neće da otvori školu u Drveniku (a već su tu klupe, tabla i kuća) niti u svoj okolici! To isto spriječava i glavar Cimić. Četiri molbe župnikove Saboru u Zadar. On traži:
1 posebnog glavara
2. popravak čatrnje
3 gradnju škole
4. gradnju župskog stana.
U isto vrijeme upućuje dvije molbe Pomorskoj oblasti u Trstu u kojima traži:
1. Produženje obale
2. Svjetionik
Odgovor je dobio: obalu će popraviti, ali svjetionik ne, jer će se graditi na Murvici.

God. 1887: veliko veselje u Trogiru: općina dolazi u hrvatske ruke, a u Splitu već 5 godina prije. Prvi hrvatski načelnik Š. Puović. Drvenik dobiva svoga glavara Šimuna Quarantana i zamjenika Ivana Lučina Josipova.
Odlazak župnika don Šimuna Anselinovića: Ovaj je župnik vrlo zaslužan za Drvenik (groblje, crkva sv. Nikole, novo zvono, ruho, obala, liječnik i oltar Blažene Djevice Marije). Kratko vrijeme upravitelj župe don Josip Jurčević (dolazi iz Vranjica). Zlatni pir pape Lava XIII. Darovi: crkva 5 fiorina, župnik Jurčević 2 fiorina, Moretti 3 fiorina, Tironi 3 fiorina, Š. Quarantan 1 fiorin, obitelj pok. Vicka Đeldum 1 fiorin, te ostali manji prilozi.

God. 1888: 25. IV ustoličen novi župnik don Frane Strmić (iz Lukšića). Odmah sutradan otvara "pučku učionicu". Snuje o pučkoj knjižnici. U župi nema vanbračne djece.

God. 1889: počela gradnja nove župske kuće koja je dovršena u kratkom roku (g. 1890), a župnik već uselio 1891. Poduzetnik Ivan Paić. Selo ima 960 duša, a obitelji 159. te godine rođeno tridesetoro djece. (Naša opaska: g. 1967. rođeno samo 5 i to
u daleko boljim ekonomskim prilikama).

God. 1890: Prvi pohod biskupa Filipa Nakića preko Šolte, 4. i 5. VII.

God. 1894: postavljen sat na zvoniku, koji je kupljen za 370 fiorina kod braće Solari. Postavio ga Ivan Bon iz Splita, urar.

God. 1895: Kotarsko školsko vijeće moli župnika da nađe stan za državnog učitelja i prostorije za školu. Stan ponudio Ante Radman, tajnik općine Šolta. No rezultat nepoznat. Učitelja još uvijek nema. Neki barun Oskar Ljubibratić oženio na Drveniku Anđelinu Macanović, nećakinju župnikovu!

God. 1896: zalaganjem župnika Strmića počinje otkup kmetova od veleposjednika Moretti. Visina otkupa 40000 fiorina.
1.VIII otvara se pošta u Drveniku. Prvi poštar Ante Radman iz Maslinice.
21 .IX strašna krupa uništila loze i masline. Župnik traži pomoć od vlasti.

God. 1897: ljeti se pojavila bolest griža. Počela je u Krknjašima i u prvom mjesecu epidemije umrlo je 16 osoba.Kapelan don Ivan Vozilo traži liječnika dva puta tjedno.
Ove iste godine stigle prve bicikle u Dalmaciju, pa nastaje čudenje, a događaju se i smetnje i prijetnje jadnim biciklistima. Vlasti mole župnike da interveniraju u korist biciklista.

God. 1898: nastojanjem župnika u Drveniku dolazi prvi put parobrod. Veliko veselje.

God. 1899: Župnik Strmić pobolijeva i odlazi u Split na liječenje. Zamjenjuje ga (od g. 1902. kao stalni župnik) don Arturo Vuletin (iz K. Novog). Don Arturo odmah započeo poukom u školi (koja je bila prekinuta uslijed Strmićeve bolesti). Otada je nastava redovita i neprekinuta. Upisano 60 učenika (od toga 18 ženskih).

God. 1900: župnik traži za Mali Drvenik "morsku poštu" i uspio je tek nakon 4 godine i pošta stiže dva puta tjedno. Sveta jubilarna godina. Na Novu godinu Sv. misa u ponoć. No glavna proslava obavljena u Drveniku i u cijeloj Hrvatskoj na blagdan Srca Isusova 22. VI kada se obavila i Posveta Srcu Isusovu. A dan prije, na blagdan sv. Alojzija, 21. VI. bila je posebna proslava za mladež.