DRVENIK U XVI ST

Naseljenje Drvenika je po svoj prilici dovršeno do polovine XVI st. Kasnije će doći još po koja obitelj, ali većina je već tu. No moguće je da su neki otočani selili i iz Drvenika prema sjeveru, Senju (kao Uskoci, možda zajedno s njima). Takva predaja postoji u selu “Drivenik” (koji se prije zvao Drvenik, a tek nedavno prekrstio iz poštanskih razloga) blizu Senja. Donijeli su sa sobom s juga i štovanje sv. Dujma (Žup. crkva), a ima i sličnih prezimena (Klarić, Kostović).

Župa Drvenik se sastoji iz tri odlomka: Drvenik Veli, Drvenik Mali i Vinišće (ovo opet od tri dijela: Oriovica, Biskupija i Opatija). Glavna crkva je u Drveniku Velom. Tu je i groblje i župnik i zajednička uprava sela. U Vinišću je malo tko ostao, ali Drvenčani često idu na kopno obrađivati svoje zemlje i pasti stada. U crkvi grade grobove Mašići (1517), Dević (1593), Rušinović (1600). Najstarija crkva na teritoriju župe jest ona sv. Ivana Trogirskog na Ploči (Plancha na kopnu) sagrađena 1333. godine.

Uprava sela sastoji se od glavara i dva suca. Glavara imenuje trogirski knez. Zove se “Gastaldo” a kasnije “harambaša”. Prvi poznati glavar je Grgur Miličić. Godine 1593. je Ivan Dević “gastaldo dela Bacia”. Većinom su glavari: Miličići, Rušinovići, Pažani. Suce biraju sami seljaci na saboru pred crkvom, a knez potvrđuje izbor. Vlasti kažnjavaju onog koji ne sluša glavara i suca 5 lira globe (prema ispravi iz g. 1605).

Težaci nisu vlasnici zemlje, oni su kmetovi. Na otocima je pravi gospodar trogirska općina, a u Vinišću: Trogirska biskupska menza i opatija sv. Ivana iz Trogira. Osim u g. 1521. pojedine obitelji su i kasnije dobivale zemlju na obradu: g. 1556. četiri brata Rušinovića 40 vretena zemlje na mjestu Grabule; g. 1556 Marko Miličić, glavar, 100 vretena na Kuknari u Malom Drveniku; g. 1577. Luce ud. Jure Miličića jednu zemlju u Petomavru. Godine 1577. Ivan Miličić jednu zemlju u Petomavru. Godine 1577. Ivan Miličić p. Jure dvije zemlje na Malom Drveniku. Godine 1606: Pavao Pavković 40 vretena u Vel. Drveniku. (Ako je vreteno isto što i vrit onda su imali dovoljno zemlje).

Davanje težaka: “Afitualu” (zakupniku općine) 1/6 ili 1/7 vina i žita (ako urodi). Kasnije još 1/6 sočiva. Knezu: jednu kozu ako imaju preko 50 glava. Crkvi: 1/30 maslina (redovina za župnika nepoznata, valjda na dobrovoljnoj bazi). Osim toga još i radnu snagu za rad u selu (kuluk), posadu za jednu galiju i vojnike u slučaju rata. (G. 1634. izuzimlju se od dužnosti radova i galije udovice koje imaju nejaku djecu).

Zanimanje seljaka: uglavnom ratarstvo i stočarstvo. Bave se vinogradarstvom i uljarstvom, siju žitarice i sočivo. Najunosniji je proizvod vino, jer ga mogu prodati vani. Stočarstvo je vrlo razvijeno, jer neki imaju i preko 50 koza. Osim ovaca i koza ima još i volova.

Vlasnika (trogirsku općinu tj. državu) zastupa “afitual”.

Svake osme godine u Trogiru, na trgu sv. Ivana u “loggi” održava se dražba za zakup Velog i Malog Drvenika. Natječu se trogirski plemići i gospoda u prisustvu kneza. Uslovi su brojni i točno određeni, a dobije zakupninu tko više ponudi. Afitual nema nikakve političke vlasti nad seljacima, ali jer su o njemu ekonomski zavisni, to je stvarni gospodar na otoku.

Iz god. 1564. postoji izvorna povelja mletačkog dužda Hieronima Pridusa: dozvola da Drvenčani mogu mljeti žito gdje hoće uz povlaštene uvjete.