DRVENIK U XVII ST

Prvi afituali nisu nam poznati. Čini se da nisu loši ljudi, jer ih Drvenčani hvale i s njima nemaju razmirica. Svađe i parnice počinju dolaskom obitelji Capogrosso iz Trogira, koji su držali Drvenik skoro 40 g. (1583 – 1623), (izuzetkom Matija Nutrizia – Mamić). God. 1607. Capogrosso tuži seljake da sijeku gaj, pasu u gaju, blate novu čatrnju i troše vodu bez potrebe. Knez određuje: zabrana sječe i paše u gaju, voće samo 1 – 2 barila dnevno i imenuje tri stražara. G. 1609. opet parnice u Trogiru. Na sudu 46 težaka, a zastupa ih advokat dr. Tomaseo. Capogrosso traži 1/6 svih prihoda. Seljaci se brane: davali su samo vino, žito i sočivo, čak su neki afituali uzimali i 1/7 i 1/8. Presuda: seljaci su dužni davati afitualu samo 1/6 vina, žita i sočiva.

God. 1611: Prvi mlin za masline u Drveniku. Knez daje dozvolu za mlin glavaru Jakovu Miličić.

God. 1614: Španjolska flota u Jadranu, blizu otočića sv. Arhanđela (valjda u vezi s borbom protiv Uskoka koji su g. 1617. bili uništeni). Zapovjednik od 100 ljudi na Drveniku je Šimun Meštrović. Otočani pobjegnu na kopno. Uslijedila je molba Meštrovića: radi zasluga (on “sam” ostao na Drveniku!) moli pomoć i oslobođenje od kuluka i galije.

God. 1615 opet tužba Capogrossa što Drvenčani prodaju vino prije njega pa on nema čime platiti zakupninu. Knez odredi da seljaci ne smiju prodavati vino prije zakupnika, a Drvenčani g. 1618. naprave žalbu koju knez usvaja. Ali Capogrosso g. 1619. žali se na Split. Split potvrđuje odluku kneza. Konačna nagodba s Capogrossom g. 1622.

God. 1633: Prva matica, i to umrlih. Mrtvi se ukopavaju u crkvi. Župnik je don Marko Nutrizio – Babić, koji je bio 14 godina župnik. Poprečan broj umrlih 5 – 6 godišnje.

God. 1634: Seljaci traže kod vlasti u Trogiru službenu potvrdu svojih davanja i prava (poučeni slabim iskustvom s Capogrossima). Za svjedoke su stavili dva svećenika: svog župnika don M. Nutrizia i kanonika don Dominika Capogrosso, kojega zamjenjuje brat Ivan. Ishod peticije: seljačka davanja iznose samo 1/6 vina, žita i sočiva. U prvoj polovini XVII st. živi i radi u Drveniku istodobno više majstora stranaca.

God. 1639: 13. siječnja otoci Veli i Mali Drvenik prodani u Veneciji zadarskim plemićima: Battisti Soppe, Zvane Lantana, Giacomo Califfi i Girolamo Borgo. Dražba je bila na Rialtu u Veneciji 29.11.1638. g. Oni su najviše ponudili: 6 000 dukata (iste godine Soppe kupio i otok Silbu za 12350 dukata). Prodaje se s istim obavezama koje su imali i zakupnici, uz uvjet da su dužni davati drva za vojsku i da se ništa drugo ne smije graditi osim stanova za otočane i stoku. Seljacima ostaju iste obaveze kao i prije.

God. 1640: Prva štampana knjiga što se nalazi u Drveniku: Kašićev ritual (izdana u Rimu 1640.)

God. 1645: na nekom rtu Drvenika doživjela brodolom lađa Vicenza Cotrumata. Iz Rogoznice dolaze krasti robu. Trogirski knez nareduje harambaši da čuva lađu s oružjem.

God. 1648 : Drvenčani sudjeluju u oslobođenju Klisa. Oportunistički stav Mlečana prema Turcima, pa tako g.1645. stupaju u rat protiv Turaka (Kandijski i Morejski rat). Borbe u Dalmaciji, osobito za Klis, koje pomažu papa, car Rudolf, uskoci. Poljičani. Splićani (Alberti i Cindro) i fra Angelo Trogiranin. U ožujku 1643. mletački general Leonardo Foscolo zauzima Klis. U osvajanju sudjeluju: Poljičani, Makarani, Vlasi i Drvenčani. Predaja grada uz uvjet: Turci mogu slobodno otići. Pri odlasku jedan ranjeni aga prijeti. No naši skaču na njega i pobiju sve Turke. Sutradan je bila sveta misa i izvješena mletačka zastava na Klisu. Osvajači su dobili veliki plijen od kojega su Vlasi uspjeli ukrasti Drvenčanima 9 pušaka , 4 janjca i više volova. U arhivu su navedena imena 9 drveničkih vojnika, ali po svoj prilici bilo ih je i više.

God. 1650: Trogirski knez naređuje harambaši da noću i danju drži na Oriovici tri stražara, a u slučaju napada Turaka svi su dužni na oružje. (To je doba ratova Mleci – Turska)

God. 1655: Harambaša i suci mole da Drvenčani budu oslobođeni galeotske službe, jer su već tri puta pozivani i borili se u ratu kao mornari.

God. 1688: Drvenčani pohvaljeni od trogirskog kneza radi"vjerne" službe te stoga oslobodeni dužnosti davanja drva Trogiru i vojsci. U ovoj godini (a vjerojatno potječe od prije) imamo sačuvan popis bratima. Čini se da je to bio službeni imenik Bratovštine. Na kraju su neki propisi i odredbe kneza. Mnoga stara prezimena sada više ne postoje na popisu. a neka se spominju prvi put (npr. Čapalija). Medu bratimima je i župnik Marko Babić, a to je vjerojatno župnik Nutrizio. Ako je tako, onda je popis mnogo raniji, jer je župnik Nutrizio bio u Drveniku od g. 1633 do 1647.

Iz god. 1672. imamo veoma važan dokument: bula pape Klementa X. Original na pergameni, a prijepis na papiru s potpisom trogirskog biskupa Pavla. Pečat na originalu otpao, ali tragovi vrlo vidljivi. Papa daje bratimima i sestrama Bratovštine sv. Ante u Drveniku višestruko potpuno oproštenje uz obične i posebne uvjete, osobito na času smrti.

U drugoj polovini XVll st. župi Drvenik pripao je otočić sv. Mihovila Arhanđela. Tu je bila prastara benediktinska opatija s utvrdenom crkvom (zbog gusara). Živilo je tamo nekoliko obitelji. Nakon provale Turaka stigne na otok još više ljudi. Imaju čak i svoje župnike. U toku XVII st. sve više napuštaju otočić i odlaze na Drvenik. Drvenički župnik odlazi na Arhandel dva puta godišnje da prikaže sv. misu.

Od g. 1660 do 1680. župnik je bio don Ivan Domač. Služio je 20 godina . Svojom krivnjom zavadio se sa seljacima, koji su ga na poticaj Mate Mlačića, bacili u lađu i odveli na duboko more pa ga prepustili valovima i vjetru. No ipak se je spasio, a pred biskupom i vlastima provedena je istraga.

God. 1686: Venecija mobilizirala 60 Drvenčana, jer se nalazi u ratu s Turskom (Morejski rat 1684-1699). Mirom u Karlovcima dobiva veliki dio Dalmacije.

God. 1693. zabrana paše i sječe drva u Gaju (Hlibi i Krivodoli). Slične zabrane su vrlo česte.

God. 1688: Trogirski kapetan dozvoljava da se obavi narodni običaj "biranja kralja". No o tome nikakvih potankoosti nemamo. Kninski i sinjski kapetani g 1702. odaju pismeno priznanje kapetanu Vidu Meštroviću za uzorno vladanje njegovih vojnika i njegovu (u Sinju: 5 mj., a u Kninu: 3 mj.).