IVAN PAŽANIN
POVIJEST DRVENIŠKE ŽUPE OD POLOVINE XIX. STOLJEĆA DO NAŠIH DANA

1970 - 1991

Dne 21. lipnja 1970. proglašen je za sveca prvi Hrvat, Nikola Tavelić. Na hodočašće su s Drvenika otišle poštarica Olga Kustura i Zdenka Gjeldum, zaposlena u Brodospasu. Bilo je oko 18.000 hodočasnika sa svih strana. Na otoku vlada velika suša Već treću godinu nisu urodile masline.

16. i 17. kolovoza prikazan je u crkvi film Isus Krist - Otajstva radosna, žalosna i slavna, vlasništvo župe Petrije k Petrovaradinu. Dne 30. kolovoza crkvu na Ploči blagoslovio je biskup Ivo Gugić u čast i slavu Majke Božje pod titulom Zvijezde Mora i Sv. Nikole Tavelića. Bila je tom prigodom Sveta krizma i Prva pričest. Prisutni su bili don Pave Medić i don Slavko Vrnoga, župnik Vinišča. Zemlju za crkvu poklonili su braća Stjepan i Ivan Dražić Blagdan se inaće slavi 22. kolovoza, tj. nedjelju iza blagdana Velike Gospe. Bio je 31 krizmanik, od kojih jedan i od 55 godina.

Turistički promet u odnosu na lanjsku godinu porastao je za 30%, Drvenik ove godine ima 160 kreveta u domaćoj radinosti. Prehranu je organiziralo Turističko društvo a domaćinstva su izdavala sobe. Pansion je bio 33 din. Veza otoka s kopnom bila je svakodnevna, osim nedjelje.

U prostorijama Turističkoga društva izlagao je fotografije član Fotokluba Zagreb Ivica Tišljar. Dne 29. rujna 1970., na blagdan Sv Mihovila otišao je don Špiro Vuković u župu Bagalović, a župu je preuzeo ekskursor Stanko Vrnoga, župnik Vinišća. (Prema arhivskim spisima br 551 iz 1970., Vrnoga je riješen odlukom od 4. prosinca 1970., i to unatrag od 1. studenoga službe ekskursora upravitelja Drvenika koja mu je bila povjerena od 18. rujna 1970. Predao je Don Nikoli Juračiću (odlukom F. Franića br 3121/70). Uz ekskursora povremeno su dolazili i svećenici iz Splita: don Zdravko Blajić tijekom listopada, don Marin Škarica za blagdan Svih svetih i Mrtvi dan, Danko Vlašić za blagdan Sv. Nikole i blagdan Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije). Don Stanko Vrnoga bijaše na hrani kod Družimira Kvarantana koji je i druge poslijeratne župnike ugošćivao, a između dva rata bio u vječnom «ratu» s tadašnjim župnicima. Tempora mutantur... kako zapisa Vlašić.

24. prosinca 1970. došao je za župnika don Nikola Juračić iz Šibenske biskupije, iz župe Tribunj.

Na blagdan Sv. Jurja, 23. travnja 1971., trodnevnica je održana prije patrona. Tom zgodom je svečanu svetu misu imao don Petar Kovačić iz Splita. 25. travnja, na blagdan Sv Marka, održana je procesija oko crkve i blagoslov polja. Na blagdan Spasova, 20. svibnja, održava se procesija oko crkve kao i 6. lipnja i 10. lipnja na blagdan Presvetog Trojstva i Tijelovo, s procesijom preko sela s mnogo sudionika.

Tijekom ljeta u mjestu je bilo oko 130-150 gostiju, 22. kolovoza, u nedjelju od Zvijezde Mora, bilo je slavlje na Ploči kojeg su uljepšali pjevači koji su došli pjevati misu. Bilo je dosta svečano s mnoštvom svijeta. Jednom mjesečno župnik je držao misu na Ploči.

8. rujna, za blagdan Male Gospe, bila je procesija, uz veliku svečanost, ali bilo je manje svijeta nego za Velu Gospu, svega oko 60-70 vjernika. U listopadu, kao i ranije u svibnju, održava se pobožnost Svete krunice, i to svake druge nedjelje. Za cijeli lipanj održavala se svake druge nedjelje Krunica Srca Isusova.

24. prosinca na crkvi Sv. Jurja postavljena su nova vrata, a napravljena je i ograda. Zastava Sv. Jurja dana je na popravak 6. siječnja 1972. Napravljena su vrata za zvonik i dvije skele u zvoniku.

29. travnja 1972. došao je na Ploču nadbiskup Franić i održao svečanu svetu misu.

30. travnja bila je Sveta krizma na Drveniku. 18. i 19. lipnja, Srce Isusovo i Srce Marijino, posebno su štovani. Sveti Ivan Krstitelj, 24. lipnja, proslavio se svečano. 16. srpnja, kao svake godine za blagdan Gospe od Karmena svijet je išao u Vinišća.

Na blagdan Male Gospe slavljena je sveta misa i obavljena je procesija po selu. Po starome običaju trebalo je zvono slaviti osam dana No, župnik je smatrao da zvono ne čini našu vjeru i umjesto osam dana odredio je da se slavi tri dana objašnjavajući da to nije zapovjedni blagdan, a i zato jer se stari remeta ne može lako popeti na zvonik, To je revoltiralo župljane. Održana je sveta misa, ali bez pjevača koji zbog prosvjeda nisu došli. Župnik je smatrao da su Drvenčani manje-više svi konzervativni i teški za promjene.

Župnik Juračić premješten je u župu Desne, a naslijedio ga je don Stipe Jerković. I on u Ljetopisu spominje komedije koje se događaju u župnoj kući (hodanje po kući usred noći, klapanje, otvaranje i zatvaranje vratiju). I prijašnji su svećenici govorili o tome. Tijekom ove godine planirano je asfaltiranje obale u Drveniku (3 000 m2). Sredstva su osigurali otočani samodoprinosom (100,000 din), a ostalo Općinska skupština Trogir i Općinsko sindikalno vijeće iz Kruševca.

Dne 19. studenoga 1972. don Stipe Jerković primio je župu od svoga predšasnika (prema arh. sp. to je bilo 17. 11. 1972., rješ. Nadbiskupije br. 2452/72 od 28. 10. 1972.), Prema spomenutome arh spisu tvrdi se da župa nema crkovinara od g. 1958.

25. studenoga Drvenik je dobio suvremenu telefonsku vezu. Na blagdan Sv. Nikole, pjevale su se lekcije kao i za sve veće blagdane. Za Badnjak, je župnik dogovorio da bude ponoćka. Bilo je oko stotinjak vjernika, bez pjevane mise. Pjevao se Očenaš i božićne pjesme. Oko crkve je bila procesija, crkva je bila puna. Preko svih funkcija Velikog tjedna crkva je bila dobro posjećena jer za ove dane dolaze Drvenčani iz Splita i Trogira. Na blagdan Gospe Karmenske 1973. kod svečane mise gostovali su u Vinišćima drveniški pjevači.

Narod na Drveniku mnogo drži do blagdana Male Gospe iako to nije zapovjedni blagdan. Župnik nije zabranio da se slavi već je to urađeno kao i ranije. Prije mise čitali su se Životi, a nakon toga bila je procesija pa je kip Majke Božje prvi put prošao asfaltiranom rivom. Asfaltirana je u ljetu 1973. Mještani okupljeni na zboru 11. rujna zabranili su brodu Ivan Gundulić riječke Jadranske linijske plovidbe da uplovi u luku. Tom je prilikom onemogućen iskrcaj šestero putnika pa se brod vratio na Ploču. Ovaj brod «drvenjak» plovio je na liniji 606 Split-Drvenik i zamijenio je m/b «Karlovac» što je ljeti plovio na istoj pruzi. Pučanstvo je smatralo da se Jadrolinija maćehinski odnosi prema njihovu mjestu i da dugi niz godina na ovoj pruzi plove najslabiji brodovi, parnjaci pred kasacijom, odnosno drvenjaci koji su prespori i neudobni. Ovo je Drvenčane podsjetilo na poslijeratne dane kada se lokalni pomorski promet vršio motornim brodovima i jedrenjacima Brodarskoga poduzeća Split (osnovanoga 1948. i g. 1951. preimenovanoga u Obalna plovidba Split koja se uglavnom bavila prijevozom tereta). Putnički prijevoz postupno preuzima Jadrolinija. Tako g. 1951. na pruzi za Drvenik vozi Obalna plovidba Split a g. 1954. na liniji Kaštel Sućurac-Trogir-Drvenik vozi Jadrolinija.

Dne 1. prosinca 1973. pao je snijeg, a bijeli se pokrivač zadržao čak četiri dana. 14. prosinca obavljen je prvi ukop na novome, nedovršenom groblju na Ploči. Bio je to sprovod Ivana Dražića koji je darovao zemlju za crkvu i groblje. Na blagdan Presvetoga Trojstva, 9. lipnja 1974., župa je svečano proslavila stogodišnjicu Gospina kipa koji je na taj dan donesen u Drvenik. Ovom zgodom bili su pozvani svi bivši župnici, no došao je jedino don Pave Medić koji je vodio procesiju preko mjesta. Koncelebrirao je na misi zajedno sa župnikom Vinišća don Antom Balićem. Svečanu večernju vodio je don Stipe Jerković. Na blagdan Velike Gospe bilo je prisutno oko 1.200 ljudi: došli su vjernici iz Vinišća, Ploče, Trogira i Splita. Tijekom kolovoza 1974. izvodili su se radovi na župnoj kući. Izvođači su bili poduzetnik Krešo Protega i Dragiša Borčić. Popravak prozora izvršio je majstor Jakov Pavić, sin Nikole. Promijenjene su stare kupe kanalice, grede, mezomurali i kantinele, postavljen je novi abain-prozor na krovu, nove gune za vodu, poklopac na gustirni a preuređene su i električne instalacije na katu, te pregrađena jedna velika soba. Velikim dijelom novčano su pomogli mještani i iseljenici kojih je inače najviše bilo na zapadnoj obali Sjeverne Amerike, i to u San Pedru i Vancouveru, a 1,500.000 din. dala je Nadbiskupija.

Na blagdan Sv. Nikole prije svete mise pjevale su se lekcije. Propovijedao je đakon Ante Glamuzina, rodom iz Rogotina. Župnik se tuži da vjernici nemaju naviku na Staru godinu doći u crkvu. Na blagdan župe 9. 1975. svečanu svetu misu držao je don Damjan Raguž, prefekt sjemeništa. Kao i prošlih godina, na blagdan Sv. Stjepana bilo je mnogo više svijeta u crkvi nego na Božić.

30. studenoga 1975. zasjale su žarulje i na Ploči.

12. ožujka 1976. bila je najveća koncelebracija do tada u Drveniku, i to na sprovodu Vicka Meštrovića, brata don Mate Meštrovića. Bilo je prisutno šest svećenika. 21. travnja 1976. u uporabu je uveden novi pečat jer je Nadbiskupija izdala nove pečate, a stari se nalazi u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. U cijeloj Nadbiskupiji sada su jedinstveni pečati s crtežom ulomka oltarne pregrade krunidbene bazilike kralja Zvonimira, Sv. Petra i Mojsija u Solinu.

Na Veliki petak ove godine zabranjena je procesija preko mjesta jer «ovaj organ nije u mogućnosti da pravodobno osigura red i mir na javnom skupu odnosno javni saobraćaj». Stoga je procesija bila tri puta oko crkve. Nikada organi milicije nisu dolazili da drže red niti je ikada bilo nereda ni ometanja «saobraćaja» jer na otoku nema ni jedne ceste niti jednog prometnoga vozila. Isto tako procesija od stanice javne sigurnosti u Trogiru nije dozvoljena ni 23. travnja 1976. za blagdan Sv. Jurja, kao ni 13. lipnja na blagdan Presvetoga Trojstva te na Veliku Gospu. Na Malu Gospu propovijedao je student teologije Mladen Margeta, rodom iz Desna. Kao i svake godine proslavljen je blagdan Sv. Roka. Prije mise čitali su se Životi, a onda je održana procesija oko groblja. 22. kolovoza 1976. blagdan Zvijezde Mora proslavljen je svečano, pjevali su i pjevači iz Drvenika.

15. prosinca 1976. umro je Ante Kustura, dugogodišnji remeta pa je mjesto ostalo bez remete. Iza svih poslijepodnevnih funkcija na Novu godinu 1977., po starom običaju, skupili su se vjernici i između sebe birali remetu. Izabrani su remete i ujedno grobari: Jakov Pavić «Šižgorić» i Marin Dujmović. Narod ih je potvrdio aklamacijom. Prigodom izbora remete bio je prisutan i predsjednik Mjesne zajednice Josip Mlačić. Narod se dogovorio da se remetama daje godišnja redovina, svakome po 100 n. din. Za Uskrs nije odobrena procesija preko mjesta pa je išla oko crkve.

Dne 22. travnja 1977. Nikola Kustura, sin Spasoja, dovezao je sa svojim brodom «Antonija» nadbiskupa Franića, njegova tajnika don Ćiru Burića i don Antu Balića, župnika Vinišća. Drveniški župnik pozdravio ga je u Vinišćima, a zatim su skupa došli u Drvenik. U Drveniku ih je na obali dočekala velika masa svijeta koja je oduševljeno pozdravila nadbiskupa i njegovu pratnju. Crkva je bila okićena cvijećem i zastavicama. Nadbiskup je krizmao troje djece: Antoniju Kusturu, Ivicu Lackovića i Nikšu Rušinovića. Nadbiskup je sutradan, na blagdan Sv. Jurja, vodio procesiju oko groblja uz asistenciju navedenih svećenika. Na procesiji i misi za blagdan Velike Gospe bilo je čak 480 ljudi. Došlo je dosta Pločara i Vinišćara. Preko svete mise za blagdan Zvijezde Mora 28. kolovoza 1977. krštena su preko svete mise trojica odrasle braće: Ivan, Dinko i Tomislav Lučin, djeca Danka Lučina i Ljubice r. Jukić. Na blagdan Sv. Nikole propovijedao je Župnik Okruka, don Ivan Dagelić, a koncelebrirao je i don Ante Balić.

U g. 1977. Ksenija Cicarelli iz Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu, popisala je inventar pokretnih spomenika kulture u Župnoj crkvi (arh. sp. g. 1977. ) U ponoć 31. 12. remete su proslavile svečano Novu godinu. Uz zvuke sirena s broda «Ohrid», pucnjavom pušaka i pjevanjem po ulici, narod je dočekao Novu godinu. Kod malih vrata crkve 1. siječnja 1978. bilo je biranje remeta te su potvrđene dosadašnje remete. Obvezali su se služiti crkvi i pomagati župniku u njegovu radu. Što se tiče grobara, to pitanje je ostavljeno mjesnoj vlasti da ga riješi.

2. ožujka kupljeno je u Splitu 10 mladih čempresa koje je župnik posadio u «šamatorij» ispred crkve uz pomoć remete. Za Uskrs nije bilo procesije po selu jer je zabranjena, Upućena je žalba Komisiji Izvršnoga vijeća Sabora za odnose s vjerskim zajednicama u Zagrebu. U petak ujutro narod je obavio procesiju u selu - Gospodinov sprovod, bez svećenika. U crkvi su iza toga bile Pohvale. Na Ploči su do sada (g. 1978.) napravljena dva zajednička groba. Na drugom sprovodu od kada je groblje sagrađeno pjevali su sprovod Jakov Pavić «Šižgorić», Jakov Mlačić «Fažuler», Nikola Pavić Dujin i Marin Pavić p. Joze. Ni ove godine nije dozvoljena procesija preko mjesta.

6. kolovoza 1978. preminuo je Sveti Otac papa Pavao VI. Sutradan mu je u župi zvonila marigula, mrtvačko zvono. 26. kolovoza izabran je novi papa u osobi mletačkoga patrijarha, kardinala Albina Lucianija. Uzeo je papinsko ime Ivan Pavao I. 28. rujna ovaj je papa iznenada preminuo 16. listopada izabran je novi papa, dotadašnji krakovski nadbiskup, kardinal Karol Wojtyla. Nazvao se Ivan Pavao II. U Drveniku se na vijest o njegovu izboru proslavilo u sva zvona, i to puni sat vremena.

U nedjelju, 22. listopada bila je svečana intronizacija novoga pape. Župa je imala misu za novoga papu, a poslije svete mise ispjevana je svečana Tebe Boga hvalimo uz zvonjavu svih zvona i slavljenje.

1. siječnja 1979. kako je u ovoj župi stoljetni običaj, remete su točno u ponoć proslavile smjenu Stare i Nove godine. Potvrđene su stare remete. Nakon punih šest godina Drvenik i okolica osvanuli su 4. siječnja 1979. pod sniježnim pokrivačem. Ujutro oko 5 h bila je prava mečava pa brod Ohrid koji održava brodsku liniju Split - Drvenik cijeli dan nije isplovio iz Drvenika. Debljina sniježnoga pokrivača bila je oko 35 cm, a na nekim mjestima i 1/2 m.

Na blagdan Velike Gospe nije bilo procesije kroz mjesto več samo oko groblja. Nakon što su hrvatski biskupi 1976. izdali poslanicu Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i iste godine priredili središnju crkvenu proslavu 900. obljetnice Zvonimirove krunidbe u Solinu a u Ninu je održana proslava 1100. godišnjice ninske biskupije (Branimirova godina), g. 1979.

31. prosinca 1979. dva dana i dvije noći neprestano je padala kiša i puhao jak vjetar da bi kulminaciju dosegao na Staru godinu. Bilo je orkansko nevrijeme tako da je vjetar puhao brzinom večom od 180 km na sat. Pritom je rušio zidove, čupao stabla i razbijao brodice. Koncem g. 1979. broj stanovnika na području župe je 505, katolika 459, ateista 10, muslimana 5 (privremeno nastanjeni), broj krštenih 6, broj rođenih u župi 3, broj sklopljenih brakova 4 (arh, sp. iz g. 1980 . br 561).

Za blagdan Sv. Jurja, 23. travnja 1980., nastao je sukob izmedu župnika i pjevača. Služba Božja u 8,30 počela je sa Životima. Nitko nije htio pjevati Živote pa je pop uzeo i čitao prvi. Drugo i treće čitanje pročitao je Nikola Pavić p. Duje. Iza toga je trebala biti procesija, ali nije bilo dovoljno ljudi za nositi sliku i torce. Mnogi su sjedili u šamatoriju i nisu htjeli nositi. Ovo je iživciralo svečenika jer se ista situacija ponavljala godinama pa je izašao na oltar i rekao tihu misu. Na ovo je nastao revolt Drvenčana. Poslije ovoga mnogi nisu došli pjevati a, u početku nisu htjeli ići ni u crkvu i s njim razgovarati. Dogodilo se slično kao u vrijeme don Nikole Juračića na blagdan Male Gospe. No, pomalo se buna ipak stišala. Poslije je bila veličanstvena procesija oko groblja. Došlo je svijeta iz Vinišća i Ploče. Preko mise na harmoniju je svirao Ante Medić, a crkva je oduševljeno pjevala Gospine pjesme.

Don Stipe Jerkovič riješen je službe 8. srpnja 1980., a Stipe Žuro imenovan je novim upraviteljem župe od 15. 8. (dekret br. 1617/80). Crkovinari su tada Nikola Klarić, Ivan Rušić Sokol, Jakov Pavić i Marin Dujmović (arh sp iz g 1980., br. 561) 24. kolovoza 1980. došao je novi župnik don Stipe Žuro i imao koncelebriranu misu u Drveniku a u 11 h na Ploči oprostio se don Stipe Jerković od vjernika s Ploče. Narodu je predstavio svoga nasljednika, don Stipu Žuru. Od 15. kolovoza imenovan je upraviteljem župe Rogotin 31. kolovoza oprostio se od svojih župljana s kojima je proveo osam godina. 1. rujna izvršena je primopredaja, a 2. rujna župljani su ispratili suznih oćiju don Stipu Jerkovića i njegovu majku.

4. rujna na predjelu Draćevica izbio je požar. Požar su gasili mještani i vojnici. Ugašen je tek sutradan jer su vatrogasci stigli kasno i neopremljeni. Stariji mještani nisu zapamtili požar na otoku. Izazvao ga je Josip Juranović paleći korov oko rogaća. Vatra je zahvatila oko 100 ha zemljišta na kojem je izgorjelo oko 300 maslina i rogaća.

22. listopada krov kuće Ivanice Škoko srušio se zbog jakoga vjetra i kiše i usmrtio vlasnicu. Prvi put u povijesti župe na njezinu sprovodu žene su nosile torce jer nije bilo muškaraca. Oduvijek je inače bio običaj da torce nose muškarci. Bijahu to: Jele Pavić, Jadranka Vulas, Jele Čapalija i Jelka Juranović. Za to vrijeme župnika je zamjenjivao župnik Vinišća, don Jure Žuro. Župnik je došao u sukob sa župljaninom P. P. koji je tražio da mu se vrati sjedalica na mjesto gdje on sjedi, tj. uz oltar s lijeve strane uz ambon. Naime, župnik ju je maknuo, na što je ovaj u tri navrata molio da se vrati ili će intervenirati kod nadbiskupa. To je i učinio pa je nadbiskup preporučio župniku da to napravi. 10. siječnja 1981. po treći put je intervenirao kod župnika, ali opet bezuspješno.

Župnik se u zapisu od 16. –18. travnja 1981. tuži da ova župa obiluje s dosta obreda koji se obavljaju na specifičan način. Narod jako mnogo drži do tradici i zbog toga nisu uvedeni obnovljeni obredi Svetog tjedna što stvara neprilike župniku. Prvi put nakon 1976. održala se procesija preko sela bez svećenika, Gospodinov sprovod na Veliki petak. Od 1976. nije se održavala jer se nije moglo dobiti odobrenje. Procesija se održala po crkvi zbog nevremena. Pjevački zbor pojačan je s braćom Rušinović. Za blagdan Sv. Jurja euharistijsko slavlje predvodio je duhovnik i profesor splitske Teologije dr Petar Šolić. Za Veliku Gospu propovijedao je grkokatolički bogoslov Teo Matijaš.

Od 28. prosinca 1981. uvedena je brodska veza sa Splitom dva puta tjedno (ponedjeljkom i petkom). Do Trogira brod je vozio kao i do tada, jedanput dnevno, a ne dva puta kako je zaključeno u Skupštini općine Trogir (Sl. Dal. od 9. listopada 1981.).

Budući da su procesije preko sela bile zadnjih godina zabranjene, župnik je napisao pismo Glasu koncila koje je i objavljeno u br. 6 od 21. ožujka 1982. pod naslovom Kome smetaju procesije?

Na Veliki petak 1982. propovijedao je nanovo Teo Matijaš i ganuo prisutne. Poslije obreda bila je procesija preko sela. Župnik se tuži 6. lipnja 1982. da na Sveto Trojstvo nije nitko imao nositi kip Majke Božje. Toliko je bilo borbe za procesiju, a kada se dozvola ishodila, župljani su zakazali. Omladina se kupa, šeta ili nešto radi, a u crkvu ne dolazi. Zbog ovakva podmlatka stariji ispaštaju.

30. srpnja u popodnevnim satima, oko 17,00 u predjelu Starine izbio je požar. Brzo je lokaliziran pa nije bilo velike štete. Nekoliko dana ranije izbio je požar iza kuće Ljube Čapalije, no ubrzo je ugašen.

Za blagdan Velike Gospe 1982. propovijedao je fra Šime Škibola OFM, član Provincije Sv. Jeronima, Zadar kao, i na Ploči 22. kolovoza na blagdan Zvijezde Mora. U ovoj je godini Leopold Mandić proglašen svecem, a zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić imenovan kardinalom.

Na Novu godinu 1983. poslije podne obavljen je i blagoslov djece iako ih je bilo samo troje.

Jakov Tironi, koji je prevozio župnika na Ploču u siječnju 1983., više to ne može jer nema goriva, a gorivo se zbog ekonomske krize u državi dobijalo na bonove. Prema zakonskim odredbama, vjerske zajednice mogle su dobiti veće količine goriva uz potrebnu dozvolu ordinarijata. No, župni ured nije posjedovao čamac na temelju koga bi dobio bonove. Stoga je narod na Ploči obaviješten da zbog pomanjkanja goriva župnik ne može dolaziti na Ploču već da oni dolaze po njega kad hoće.

Po odluci ŽPU narodu se više za Svijećnicu ne dijele besplatne svijeće za blagoslov. Stoga ih je malo tko donio na blagoslov. U župi je proglašena Sveta godina 25. ožujka 1983. jer je toga dana (na blagdan Blagovijesti) Sveti Otac otvorio u Rimu izvanrednu Svetu Godinu Otkupljenja, 1950 godina od Kristove smrti. Kao vanjski znak u župi se obavljaju pobožnosti Križnoga puta kroz cijelu godinu, tj. do 22. travnja 1984. Za blagdan Sv. Jurja nanovo je gostovao i propovijedao fra Šime Škibola. 22. svibnja, na blagdan Duhova bilo je dosta svijeta jer drži do ovoga blagdana koji je proslavljen vrlo svečano. 29. svibnja na Presveto Trojstvo, župnik se žali da se ova župa gasi jer mladi su naraštaji prožeti materijalizmom i karijerizmom pa ne dolaze u crkvu.

4. lipnja 1983. popravljen je sat na zvoniku Radove je izveo Nikola Čapalija «Sangucov», a popravak je koštao 25.000 din.

9. lipnja umro je crkveni pjevač Jakov Pavić «Šižgorić». Obavljao je službu glavnoga crkvenog pjevača cijeloga svog života, a posljednjih šest godina i službu remete, «Šižgorić» je dobio od pape Pavla VI medalju Pro ecclesia et pontifici zbog zasluga za crkvu. Istu medalju dobio je i Petar Pensa «Tambo» od istoga pape. Za vrijeme komunizma, «Šižgorić» je bio zbog svojih uvjerenja progonjen.

29. lipnja, na blagdan Sv. Petra i Pavla, udareni su temelji za novu zgradu u kojoj će biti prostorije za poštu, prodavaonicu, ambulantu, mjesnu zajednicu i društvene prostorije. Zgrada se gradi po projektu Damira Karadže na mjestu nekadašnje bratimske kuće, vlasništvu crkve. Poslije rata to je nacionalizirano. Gradi se doprinosom mještana i vlasnika vikendica, a ostatak financiraju organizacije koje će koristiti pojedine prostorije i općina, Izgradnja bi koštala oko 700.000.000 st. din.

Dne 30. srpnja stigao je brodom u pastirski pohod nadbiskup Franić. Pred crkvom su ga dočekale djevojke i posipale cvijećem. U pismu upućenom župnom uredu Drvenika br. 187 /83 od 1. kolovoza 1983., kojim se F. Franić osvrće na pastirski pohod, navodi da je na biskupskoj misi bilo preko 150 duša, da je zadnjih dvadesetak godina iselilo iz župe dosta stanovnika i da ih je ostala samo jedna trećina. Dobni je prosjek 60 godina, nema djece ni škole. Ističe da bi krov crkve trebalo popraviti. Prema crkv. statistici stanje duša 31. 12. 1983. je sljedeće, stanovnika je 335, katolika 327, sklopljen je samo jedan brak a krstilo se troje djece (arh. sp. g. 1983., br. 584).

U g. 1983. postoji žensko Društvo Srca lsusova, ali izgleda da više nije djelovalo. Sačuvao se njihov imenik. I ove je godine za blagdan Velike Gospe propovijedao Teo Matijaš, grkokatolički bogoslov. Blagdan Male Gospe više se ne slavi uz brojno prisustvo naroda. Mladih muškaraca nije bilo pa se nije mogla održati procesija.

16. listopada 1983. papa je proglasio svetim blaženoga Leopolda Bogdana Mandića koji je time postao drugi službeni svetac Crkve u Hrvata.

4. studenoga kip Majke Božje pregledao je Slavko Alač iz Reginalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu i utvrdio da mu je potreban popravak. Don Stipe Žuro iznosi da prema inventaru Ksenije Cicarelli postoji utvrđena godina izradbe Gospina kipa. Troškovnik je iznosio 125.000 din. 12. siječnja 1984. kip je odvezen brodom Valjevo, koji tada prometuje na redovitoj liniji, u Split na popravak.

U splitskom Muzeju narodne revolucije otvorena je prodajna izložba da bi se omogučilo dovršenje izgradnje višenamjenskoga objekta na mjestu staroga toća u Drveniku. Na izložbi je izloženo 119 radova sedamdesettrojice istaknutih umjetnika (Cate Dujšin Ribar, Ede Murtića, Zlatka Price, Šime Vulasa, Jakova Pavića i drugih). U Zagrebu je pijanistica Pavica Gvozdić 19. lipnja održala dobrotvorni koncert u glazbenoj dvorani Vatroslav Lisinski čiji je prihod išao za dovršenje višenamjenske zgrade u selu. Na ovaj događaj osvrnuo se i komentator TV-Zagreb (Kratki razgovor s gđom Gvozdić) a 22. lipnja i Radio-Split u svojem Dnevniku.

6. srpnja Gospin kip vraćen je s restauracije. 21. srpnja glumačka grupa Histrioni iz Zagreba pod vodstvom glumca Zlatka Viteza izvela je na rivi Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja lve Brešana.

13. kolovoza u okviru završnoga slavlja Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i priprema za nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici, održano je u župi duhovna obnova. Obnovu je vodio vlč. Antun Ćorković, svečenik Zagrebačke nadbiskupije, župnik Grubišnoga Polja. Zadržao se u župi do 31. kolovoza.

Koncem godine 1983. broj stanovnika je 320, katolika je 310, bezvjeraca 10, krštena je samo jedna osoba, sklopljen je samo jedan brak (arh. sp. g. 1984., br. 603). Na koncu sljedeće godine broj je st. 269, katolika 259, ateista 10, dva su krštena (arh. sp. g. 1985. br. 604), a g. 1985. taj je br. 258 osoba, 207 katolika, krštenih je bilo 1. Krajem g. 1986. bilo je 235 st., krstilo se 8 osoba, a g. 1987. bilo je 210 st., od toga katolika 205, krštenih je bilo 3 (arh. sp. 1986. –1990., bez, br.).

Na Novu godinu 1985., prema starim običajima, prije mise je otpjevan Blagoslov na početku Novog ljeta, zatim popodne večernja i Blagoslov djece (četvero) te biranje remete, Ponovno je izabran Marin Dujmović. U župi su aktivna tri pjevača: Marin Vulas «Manjot» i Ante Gjeldum «Bandogled» te Ivan Sokol «Fabin», a pomagali su, kad dođu iz Splita odnosno Trogira, Nikola Čapalija Ljubin te braća Nino i Boško Vulas.

Dne 27. srpnja 1985. otvorena je višenamjenska zgrada u kojoj su pošta, agencija Jadrolinije, Mjesna zajednica, ordinacija liječnika i društvena dvorana. Nazočni su lokalni političari, trogirska limena glazba i klapa Jadranske željezare. Pomoć su pružile Jadrolinija, Dalma, splitska pošta i trogirski Dom Zdravlja. U povodu otvaranja Doma i otkrivanja spomenika u Drveniku priređena je izložba likovnjaka - amatera: Nikole Čapalije, Ante Bojića i Gorana Rušinovića. Prije toga su Mjesna zajednica i pošta bile smještene u dvorcu Moretti gdje je bio i ugostiteljski objekt koji je radio samo ljeti.

8. rujna 1985. otkriven je spomenik Majka Dalmatinka. Poradi svečanosti uvedene su i izvanredne brodske linije iz Splita i Trogira. Iz Trogira je bio organiziran besplatan prijevoz. Spomenik je koštao oko tri milijuna dinara. Sredstva su prikupljena od prodajne izložbe slika (stotinjak radova) šezdesetorice umjetnika u svibnju u Rijeci, a novčano su pomogli i Jadrolinija, hotel Medena, riječka pošta i dr. Na postamentu spomenika upisana su imena svih sahranjenih u grobnice Ell Shatta. Prilikom otvaranja bilo je nazočno preko dvije tisuće Drvenčana i njihovih gostiju. Autor spomenika je Drvenčanin Ante Kostović.

Brodska veza koju održava brod Trogir je i dalje loša i dugotrajna. Čiovski se most i dalje ne otvara pa se mora zaobilaziti otok Čiovo. U g. 1984. vozi brod Valjevo, a plovidba je dugotrajnija nego u vrijeme Austro-Ugarske kada je vozio trabakul, bez motora. Poljoprivreda se sve više zapušta pa se dobije tek oko 10 hl maslinova ulja kojeg je poslije 1945. bilo do 15 vagona. G. 1984. seljaci su ubrali 2,5 vagona rogača, a 1985. niti jedan.

15. rujna 1985. riješen je službe upravitelja župe Stipe Žuro, a Bariša Plećaš je imenovan 15. rujna (dekret F. Franića br. 413/85 od 20. 8. 1985. , br. 1414/85, arh. sp, g. 1985., br. 604).

15. rujna župnik je održao oproštajni govor. Otišao je u Lokvu Rogoznicu. 16. rujna, župu je preuzeo don Bariša Plećaš uz nazočnost crkovinara Nikole Klarića Meše, Ivana Sokola Fabina i Marina Dujmovića te dekana don Ive Đurđevića. Zvona su svečano zaslavila u čast odlaska staroga i dolaska novoga župnika.

Za Dušni dan bile su tri mise i odrješenja koja se daju na sedam mjesta: na sredini crkve, gdje se odlažu mrtvi kada je sprovod (namjesti se stol kojega se obloži crnim platnom, na stol se postavi mali bijeli mrtvački sanduk i uokolo s četiri svijeće), drugo odrješenje na grobu svećenika Filipa Bašića, treće na desnoj strani šematorija kada se izlazi iz crkve, četvrto na starom groblju, peto na grobu svećenika, šesto na novome groblju i sedmo na lijevoj strani šematorija kada se izlazi iz crkve.

Dne 7. travnja 1986. u Beogradu je preminuo Nikola Meštrović «Sikira». 9. travnja preminuo je Svetin Ivan Letilović Bočica od posljedica uboda nožem koje mu je zadao sin njegove druge žene koju je zaklao pred njegovim očima, što je za Drvenik bilo šokantno jer su u povijesti mjesta ubojstva bila vrlo rijetka.

10. travnja Drvenik je pogodila nezapamćena tuča i uništila sve poljoprivredne kulture.

25. svibnja je Presveto Trojstvo i spomen dan kada je Gospin kip donešen u Drvenik. Kip se taj dan postavi u sredinu crkve i okiti zlatom. Uoči blagdana Velike Gospe kip se također iznese na sredinu crkve i na sam blagdan na njega se izloži zavjetno zlato koje se na kraju mise skine. Kip od toga dana stoji na sredini crkve sve do blagdana Male Gospe.

3. srpnja 1987. u zaseoku Krknjaši preminuo je crkveni pjevač Arnir Pensa p. Joze u 92-oj godini. Skoro 80 godina je svake nedjelje i blagdana prisustvovao svetoj misi u kojoj je i pjevao propješačivši da bi došao u crkvu oko 12 km.

Župa je 16. srpnja 1986. nabavila brod dugačak 5,90 m za potrebe župe. Dne 16. kolovoza na blagdan Sv. Roka nastupio je crkveni pjevački zbor Vranjica na čelu sa svojim župnikom don Pavom Vukovićem.

23. kolovoza na blagdan Zvijezde Mora na Ploči je koncelebrirao don Petar Zdravko Blajić. Okupilo se oko 150 vjernika. 30. kolovoza misno je slavlje predvodio i propovijedao salezijanac don stjepan Pasarić. Glas koncila 13. rujna 1987. je donio članak o drveniškoj Gospi. Govori se i o gostovanju Vranjičana. Hvale se lijepi tradicionalni drveniški napjevi, sakralni i profani.

Poduzeće Kairos iz Trogira u suradnji s Jadrom iz Splita na otok je pustilo 1.500 fazana u okviru programa izletničkog i lovnog turizma. Bivša je škola pretvorena u lovačku kuću. Ljeti je tu trebao djelovati restoran i polurobinzonski klub. Priređen je prvi pokusni gratis lov za talijanske turiste, a i prvi komercijalni u siječnju 1987. Svaki fazan je vrijedio 25.000 lira. No, fazani su napravili štete na povrtlarskim kulturama (bob, grašak, kupus) i na lozama, pa su se žitelji bunili. I dan danas se može vidjeti fazana na otoku iako od lovnoga turizma više nema traga.

Ljudi na Ploči najviše su se zapošljavali kao kuhari i konobari na brodovima nastavljajući tradiciju (primjerice Jakov Lučin «Ferata» koji je plovio 40 g. po svijetu a počeo kao momčić kod braće Grgić u Vranjici koji su imali hotele, trgovinu i dvije pilotine te bili piloti za cijeli Kaštelanski zaljev). Preostalo stanovništvo na otoku bavi se i dalje poljoprivredom pa spomenute fazane truju da ne unište njihove trude. Na otoku je nekada bilo po 20 i više ovaca i koza u svakom kućanstvu, uzgajale su se i svinje a sada ima još samo nešto ovaca koje ne daju mlijeko. Povrtne kulture se već od prvog svibnja nose u Split (po 2t biža, boba i salate) jer su je jedino u Splitu mogli prodati budući da je Trogir bio bogat s povrćem.

Ovdje se i dalje grade vikendice. Najviše je vikendaša iz Zagreba i Solina. Otok je i dalje povezan s kopnom brodom, a g 1998. vozila je Krčanka. Cijena karte za jednu osobu iznosila je 7 kn. Agent Jadrolinije i poštar je Stipe Lučin «Bimbin». Školu, koja je sagrađena šezdesetih godina. vlast je ukinula sedamdesetih. Na trajektnom pristaništu javna je telefonska govornica. a tu je i jedini otočni dućan «Ploča». Radno mu je vrijeme prilagođeno dolasku trajekta. Prodavačica je Tea Civadelić čiji su sin i kći vlasnici. Na otoku te godine nema ni jednoga djeteta ni cure. Sve su starci i neženje kojih je 17. Zanimljivo je da nema ni jednoga tovara, a ima 10-ak ovaca. Na otoku nema državnoga i crkvenog zemljišta. Bartul Lučin primjerice ima 500 stabala maslina a 1962. je proizveo 34 stolitra ulja. Vikendaško naselje raširilo se na južnoj strani otoka, u Veloj Rini. Vrućine u rujnu bile su prevelike, s preko 30°C, Ovako velike vrućine ne pamte se. 24. studenoga zavladalo je orkansko jugo što je lomilo stabla i kablove. Masline su iznimno dobro rodile.

Dne 6. siječnja 1988. župnik je izradio stanje duša kojih je u Drveniku 95. Zanimljivi su neki nadimci kao «Balankuša», «Cuna» (Niko Čapalija), «Vapor», «Koka» (Niko Čapalija), Sokol «Pic», Letilović «Drdekalo», «Muta». 23. travnja, na blagdan Sv. Jurja, misu je vodio don Jure Žuro, župnik Vinišća, a propovijedao je đakon Stipe Ljubas. Živote su pjevali Marin Vulas «Manjot» i Petar Pensa «Tanbo». Imenovan je novi splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić.

3. listopada izbio je požar na Drveniku što ga je izazvao Drago Sokolov čisteći masline motornom pilom. Izgorjelo je više od 2 ha maslina. Požar je brzo ugašen.

14. listopada podmetnuta eksplozija oštetila je spomenik Majka Domovina na Rtiću. Brigu oko obnove spomenika preuzeo je Brodomosor iz Trogira. Spomenik je skinut s postolja i upućen u Ljevaonicu umjetnina HDLU u Zagreb na popravak. Inače, pored ovoga, postojao je u Drveniku još jedan javni spomenik, onaj poginulima u 2. svj. ratu, na rivi kojmu je autor Fabijan Bakulić.

21. studenoga jako olujno jugo izvalilo je stoljetni bor na groblju, a stradao je i dio zida.

29. studenoga 1988. proslavljeno je ponovno otkrivanje obnovljenoga spomenika Majka Domovina. Svečanosti je prisustvovalo oko dvije tisuće sudionika. U ovoj godini bilo je nekoliko članaka u novinama (Slobodna Dalmacija, Arena) te radio i tv-emisija o Jurki Zanki (r. Rušić, iz Drvenika), koja je tada bila jedini stanovnik na pučinskom otoku Sv. Andrija, gdje je došla već 9. 1950. kad se udala.

26. ožujka 1989., na Uskrs, bila je pjevana sveta misa s kadom. Od starih pjevača jedino je ostao Marin Vulas. Pjevali su Nino i Boško Vulas, Nikica Čapalija, Ivan Sokol «Fabin» i Ivan Rušić Sokol.

26. ožujka, na Uskrs, po prvi puta uplovio je novi brod za prijevoz putnika, «Lara».

U poluilegalnim uvjetima od lipnja 1989, počelo je osnivanje nekomunističkih političkih stranaka. U Zagrebu je održana osnivačka skupština HSLS-a da bi se 1990. odgovarajućim promjenama i dopunama Ustava SR Hrvatske koji je donio Sabor omogućilo uvođenje političkoga višestranačja. Mjesna vlast dozvolila je boravak na otoku Bosancima koji često provaljuju u tuđe kuće i kradu sve što im se nađe pod rukom, a izazivaju i medusobne tuče. Dućan je loše opskrbljen. Neuredni su seoski putovi, groblje se još nije proširilo. Misu je za blagdan Sv. Jurja vodio don Petar Šolić, profesor i duhovnik u splitskoj Bogosloviji, a za blagdan Presvetog Trojstva 21. svibnja don Pavao Banić, ravnatelj maloga sjemeništa u Splitu.

28. lipnja 1989. pukao je klepac na velikome zvonu. Odnesen je na popravak Milanu Mihoviloviću u Split. 10. srpnja postavljen je nanovo klepac na veliko zvono. Od 30. srpnja dva-tri dana boravio je u župi don Ivan Ujević koji se spremao za nekoliko dana poći u misije u Ruandu. Vodio je misno sIavIje 30. srpnja u kojem je održao propovijed.

Dne 15. kolovoza, na bIagdan Velike Gospe, prvi put u svoje četiri godine župnik je vidio vjernike s Ploče u župnoj crkvi. Razlog prekida s Drvenikom bio je političkoga karaktera, spor oko mjesta postavljanja spomenika Majka Domovina.

28. kolovoza, u poslijepodnevnim satima, zavladalo je nevrijeme na moru s pojavom ciklone-pijavice koja se pojavila iza Tekete u pravcu kuće Jakova Tironija. Digla je dio krova s Tironijeve kuće i iščupala nekoliko borova u njegovu vrtu koji su polomili električni vod. Pijavica je digla i dio krova s kuće Josipa Sokola «Vuka» i odnijela u vrt «Sibeta» Kostovića. NastaviIa je svoj put preko župne crkve i kuće preko Drage u pravcu Buhaja.

3. listopada 1989. don Bariša PIećaš otputovao je na novu dužnost u župu Presvetoga Srca Isusova u Vinišća. Od ovoga dana pa sve do 23. rujna 1990. Drvenik poslužuje i dalje ovaj župnik uz pomoć svećenika iz Splita (don Marin Škarica, don Marko Čubelić i don Jozo Pavić). Ljetopis se nije vodio od 3. listopada 1989. do 23. rujna 1990. Dne 23. rujna bila je oproštajna misa i blagoslov. Ovoga dana župu preuzima don Ivan Barišić.

Dne 25. rujna 1989. imenovan je Bariša PIećaš župnikom Vinišća uz obvezu da od istoga dana poslužuje župu Drvenik kao ekskursijalni upravitelj (dekret br. 1389/89 od 15. 9. 1989.). 15. rujna 1990. nadbiskup Jurić razrješuje Barišu Plećaša službe ekskursijalnog upravitelja župe Drvenik (dekret br. 1409/90 od 31. 8. 1990.). Don Ivan Barišić imenovan je župnikom Drvenika s 15. rujnom 1990. (dekret br. 1410/90 od 3. 8. 1990.).

18. rujna 1990. stigao je novi župnik, don Ivan Barišić. 21. listopada prvi put je novi župnik imao svetu žrtvu na Ploči. Bilo je prisutno 12 osoba. 3. studenoga po odredbi Ordinarijata, bila je sveta žrtva za sve poginule u Drugome svjetskom ratu.

Prema crkvenoj statistici u g. 1990. broj stanovnika u Drveniku bio je 200, katolika je 180, pravoslavaca 3, muslimana 5, nevjernika 12, dok je u g. 1991. stanovnika 220, katolika 190, pravoslavaca 3, muslimana 6, nevjernika 21.

Prvi put nakon Drugoga svjetskog rata održani su prvi višestranački izbori 22 –23 travnja i 6 -7 svibnja 1990. (drugi krug). Pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica 30. svibnja je konstituiran višestranački Sabor. 22. prosinca donesen je novi Ustav RH. Prema čl. 140 Ustava RH ostaje u sastavu SFRJ do novoga sporazuma jugoslavenskih republika ili dok hrvatski Sabor ne odluči drukčije. Izbori su prvi put poslije rata bili sIobodni. Ovdje su pobijediIi komunisti ali su ih kasnije zbacili jer je bilo zlouporaba.

U ovoj župi ove godine bilo je jedno krštenje, g. 1983. vjenčan je zadnji par, a umrlo je 9 župljana u ovoj godini. S brodom «Lara» kojim je upravljao Drvenčanin Damir Rušinović, drvenišku uvalu je u kolovozu 1990., dan prije otvaranja Europskog prvenstva u atletici oplovio predsjednik Franjo Tuđman u pratnji g. Samarancha, predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora.

1. siječnja 1991. potvrđen je stari remeta. Svaka mu obitelj daje 300 din. 6. siječnja tradicionalni je pohod kućama, blagoslov obitelji. 7. siječnja blagoslov se nastavio. Ta dva dana se pohodilo 84 obitelji.

U župi je bilo 128 osoba (3 djece, 39 muških i 86 ženskih osoba). Na Ploči u 33 kuće bile su 52 osobe (2 djece). 13. veljače, na Pepelnicu počeo je sipiti snijeg. Početkom mjeseca počeli su radovi za novo groblje. Glavni projekt proširenja mjesnoga groblja u siječnju 1991. izradio je projektant Damir Karadža. Naručitelj i investitor bila je Mjesna zajednica. Obuhvaćalo je cca 400 m2.

15. ožujka iz geodetskoga zavoda u Trogiru na Drvenik i Ploču popisivali su sve objekte-kuće kao pripremu za popis pučanstva. 23. travnja selo su posjetili stručnjaci iz Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture. Snimili su sve znamenitosti u crkvi i mjestu. Maslinici su jako zapušteni. Tek se mali pomak osječa u poljoprivredi. Mnogi mještani imaju mirovine i čini se da su se jako razlijenili. Dosad je ova godina jako kišovita. Na Drveniku se ribarstvom obrtimice g. 1990. bave Nikola Meštrovič koji ima strašin, 15 mreža popona (450 m), Ante Sokol sa potegačom, stajačicama (400 m), Ivan Rušič sa potegačom, stajačicama (500 m), Ignacij Meštrovič sa plivaricom, potegačom od 600 m.

Prema službenom, državnom popisu, na Drveniku živi 131 Hrvat, 6 Jugoslavena, 5 Muslimana, 1 se uopće nije izjasnio, a za dva uopće nije poznat podatak (ukupno je bilo 145 stanovnika). Imaju 3,5 kuće po stanovniku.

Na Ploči su dva mlada čovjeka koji love minama, uništavaju ribu i javno je prodaju. Ulove tako po 300 kg. Ploča ima četrdesetak staračkih domaćinstava sa 70-ak stalnih stanovnika a najmlađi među njima ima 27 godina. Projektnu dokumentaciju za luku Borak, radi ing. Ivica Galasso. Republika je osigurala sredstva u iznosu od 820 000 din.

povratak na vrh