IVAN PAŽANIN
POVIJEST DRVENIŠKE ŽUPE OD POLOVINE XIX. STOLJEĆA DO NAŠIH DANA

1992 - 2000

 

SAMOSTALNA I NEOVISNA HRVATSKA DRŽAVA

U Hrvatskoj je 19. svibnja 1991. održan referendum na kome je glasovalo 83,56 % od ukupno upisanih birača. Od toga postotka 94,1 % su se izjasnili za Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu koja može stupiti s drugim republikama u konfederaciju ili savez suverenih država.

25. lipnja 1991. izvršavajući volju hrvatskih građana, Sabor je donio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Skoro svi su na Drveniku za samostalnu Hrvatsku glasovali.

2. rujna 1992. na Drveniku je održana osnivačka i izborna skupština ogranka HDZ-a za ovu otočnu mjesnu zajednicu. Iz Trogira su nazočni bili Dinko Gruić, potpredsjednik općinskoga odbora HDZ-a i tajnik Dar Kostović te predsjednik ogranka HDZ-a Ploče Ante Lučin. Izabran je Izvršni odbor ogranka u Drveniku od 11 članova; za predsjednika je izabran Ignacije Meštrović, za potpredsjednika Ljubo Čapalija dok je tajnik bio Ante Klarić.

26. svibnja 1991. donijeta je odluka da se uvede telefon u župnu kuću. 12. srpnja župnik je kupio od don Ante Škobalja polovni motor za brod. Meštar Alajbeg u Maslinici napravio je generalni popravak da bi ga se ugradilo u župni brod radi prijevoza na Ploču. Motor je osobno župnikovo vlasništvo. 28. srpnja molitva je za mir. To je poziv nadbiskupa jer rat je sve žešći. 15. kolovoza - blagdan Marijina uznesenja, najsvečanije je proslavljen.

Netko je po noći stavio hrvatsku zastavu na pročelje ispred crkve. Župnik je izjavio da je to lijepo no da nije za takav način - po noći i da državna zastava ima svoje mjesto – kao i što se zna koje zastave idu na crkvu.

22. kolovoza 1991. izbio je požar na predjelu Starine.

16. rujna 1991. počela je blokada otoka. Za vrijeme blokade, 17. rujna, trajekt je nakon 2 sata pošao i nije se vratio.

18.-19. rujna - broje se avioni okupatorske i zločinačke JNA, kad lete prema Šibeniku i slušaju se detonacije iz Šibenika, Segeta, Trogira, Kaštela. Ljudi su u strahu, stalno su «na telefonu», zovu svoje. Ne zvoni se nikako radi ratne opasnosti. Ratna je pričuva u pripremi.

22. rujna stigao je trajekt, blokada je prestala. Telefon je bio dugo u kvaru. 3. listopada nastupa druga blokada. 5 listopada bombardiran je Zadar. U noći 6. listopada gardisti su se stacionirali na otok, a neki su ovom rutom preko Krknjaša nastavili na Šoltu. 12. listopada - završena je druga blokada. Brod je ujutro došao i odmah otišao.

1.-15. listopada 1991. - popis stanovnika: 407 kuća, 107 stanovnika.

Republika Hrvatska 8. listopada 1991. raskinula sve državnopravne sveze sa SFRJ.

18. studenoga velikosrpski su agresori razorili Vukovar a 6. prosinca izveden je najrazorniji srpsko-crnogorski napad na Dubrovnik. Na Ploči su u to doba u tri podmetnuta požara uništene tri vikendice na Punti Kalafata.

Dne 1. -2. studenoga noću se drže dežurstva. 8.-9. studenoga od punte Vinišća do punte Čiova bilo je osam vojnih brodova. Ljudi se probijaju brodicama do Vinišća ali riskiraju. Dostave nema, a hrane je u trgovini vrlo malo. Ratna je rezerva u pripremi.

8. studenoga nastupila je treća blokada luka. Vukovar, Slunj i Dubrovnik su pod dugotrajnom blokadom, 11. i 12. studenoga Dubrovnik se temeljito ruši a u Vukovaru se nema više što rušiti. Priprema se rat i u BiH.

15. studenoga 1991. napadnut je i Split, dva su mrtva i osam ranjenih. Hrvatska je vojska bila premoćnija. 15. studenoga, oko 8 sati, brod jugomornarice, krećući se punom brzinom prema Šibeniku, otvorio je vatru prema Punti Teketa na Drveniku.

27. studenoga, nakon 19. dana, u 14 h došao je trajekt i u 15,30 h otišao. Još traje blokada. 6. prosinca nakon 25 dana, došao je trajekt i pošta.

Na otoku ima sedam izbjeglica. U ovoj je godini skupljeno i podijeljeno oko 30 paketa robe. Preko Vilme Majić skupljeno je dosta vunenih čarapa i šalova i poslano gardistima. Župni ured skupio je dosta mendula, rogača, smokava, naranača, keksa, bombona i otpremio izbjeglicama u hotel Medena. Skupljeno je i 12 l maslinova ulja za starije svećenike u Splitu. Kroz godinu 1991 bila su dva krštenja i osam ukopa. Obnovljeno je oko 300 maslina. Na otoku nema niti jedan tovar a samo je 30-40 ovaca i 2 koze.

13. siječnja 1992. Sveta Stolica priznala je Hrvatsku, samostalnu i suverenu državu a 22. svibnja Hrvatska je primljena u članstvo UN-a. 21. siječnja 1992. padao je snijeg pa kiša. 28. siječnja 1992. ispiljena su tri bora, a 2 su očišćena pored crkve. Radove je izvodila mjesna zajednica.

31. siječnja umrla je učiteljica Fedora Palavršić koja je ostala čitav život na otoku. 20. veljače izvršena je provala u četiri kuće, lopovi su tražili novac.

14. travnja 1992. dignuti su pragovi i poravnan je put ispod župne kuće 28. svibnja otok su posjetili službenici Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu u svezi s izgradnjom marine. Na otoku trenutno ima još 9 izbjeglica smještenih kod rodbine. Početkom srpnja 1992. nakon dvadesetak godina, bila je rekolekcija na Drveniku. Možda i prvi put. Bilo je ukupno dvanaest svećenika. Posjetili su Ploču 12. srpnja – Nakon dugo vremena bilo je krštenje djeteta domaćega čovjeka s otoka. Sa zgražanjem se prati rat u BiH i veliki broj izbjeglica koji bježe iz te države. Počele su redukcije struje.

2. kolovoza 1992. na drugim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, HDZ je dobio 42 % glasova, HSLS 18 %, HSP 7 %. HNS 7 %, SDP 5 %, HSS 4 %. Ostale stranke nisu prešle 3 % i nisu ušle u Sabor. Na predsjedničkim izborima, u prvom je krugu pobijedio dr. Franjo Tuđman (HDZ). Na Drveniku su na izbore izašla 133 birača a na Ploči 67.

15. kolovoza svečano je proslavljen blagdan Marijina Uznesenja, a nakon toga uslijedilo je otvaranje telefonske centrale i uključenje 70 obitelji u telefonsku mrežu. I župni ured dobio je telefonski priključak s brojem 893-055.

Skupština općine Trogir izglasala je odluku o izradi provedbenih urbanističkih planova lučice Zirona i mjesta Drvenika. Ako vlada dade koncesiju, investrirat će Asja Perazić iz Čilea i Boško Viličić iz Splita. Predviđena je lučica sa 100-120 vezova za brodove do 25 metara, adaptacija ljetnikovca Moretti u minihotel površine 4642 m2 s 50 kreveta. Bila bi gotova do lipnja sljedeće godine, a zapošljavala bi tridesetak osoba, uglavnom s otoka. Iznad marine predviđena je izgradnja benzinske crpke. Planira se obnavljanje crkve i groblja te adaptacija stare školske zgrade, rekonstrukcija seoske čatrne ili sufinanciranje izgradnje vodovoda kopno - otok, izgradnja helidroma, razvoj marikulture, uzgoj mediteranskih kultura, stočarstva i maslinarstva. Od potpisivanja pisma namjere o davanju koncesije, prve te vrste u Hrvatskoj za lokalitet Vela vala na Drveniku za izgradnju marine, prošlo je gotovo osam mjeseci. Investicija bi se kretala oko 5 milijuna njemačkih maraka. Bilo je planirano i otvaranje ribogojilišta, manje stočne farme i uređenje jednoga zaseoka za izletnički turizam, polivalentno igralište, trim kabinet, izgradnja vodospremnika.

Dne 9. kolovoza 1992. u pastirskome pohodu bio je pomoćni biskup Petar Šolić koji je poginuo 6. prosinca u prometnoj nezgodi. U župi je djelomično nabavljeno novo liturgijsko ruho, obnovljen je put do župne kuće Biskup je pošao brodom na Ploču što je vjernike jako obradovalo, a bilo ih je nazočno u crkvi oko 70. U g. 1992. inače, bilo je 200 stanovnika, 170 katolika, 4 pravoslavaca, 7 muslimana, 20 nevjernika.9. kolovoza župnik je pošao po Šolića brodom u Vinišća.

4. listopada - na otoku je oko 30 izbjeglica iz Bosne u privatnome smještaju. U ovoj godini 12 je puta dovezena hrana i roba, najviše iz Nadbiskupskoga Caritasa u Splitu, i podijeljena na oko 120 obitelji u Drveniku i oko 50 obitelji na Ploči. U ovoj godini bilo je jedno krštenje i trinaest ukopa. Župna je knjižnica posudila 480 knjiga na čitanje, a dobila je kao dar 322 knjige. Vedrana Dražić, kći Stipe s Ploče, poginula je u prometnoj nesreći 1. prosinca kod Solina a njena sestra je teško ozlijeđena. Nikola Pensa je na Krknjašima našao tijelo žene iz Slatina koja je bila psihički bolesnik. 1. siječnja 1993. remeta, barba Marin Dujmović, nakon 16 godina službe zahvalio se jer je bio star i bolestan. 3. siječnja počeoje padati snijeg.

7. veljače 1993. na izborima na Ploči glasovali su za HSLS 39, za HDZ 9, a za SDP 5, 5 listića je bilo nevažećih. Na Drveniku od 130 glasača glasovalo ih je 92: za HDZ 47, za HSLS 27, SDP 18, HSS 16. Tvrdilo se kasnije da je bilo nepravilnosti kod glasovanja.

9. veljače vračene su slike Puta Križa iz župe Slivno Ravno u ovu župu ali je 5-6 slika bilo dosta oštećeno. Dne 6. ožujka počelo je uređivanje puta na gornjim Krknjašima. 16. ožujka uređivao se okoliš crkve, sudjelovalo je 40 osoba.

18. ožujka kći je našla mrtvu Nedu Kostović iz Gornje Bande. To je bio posljednji stanovnik ovoga zaseoka a u Gornjim Krknjašima živjela je samo Anka «Muta».

Od potpisivanja pisma namjere o davanju koncesije, prve te vrste u Hrvatskoj za lokalitet Vela vala na Drveniku za izgradnju marine prošlo je gotovo osam mjeseci. 5. lipnja bilo je polaganje kamena temeljca za marinu. Isuli su jednu maonu kamena u more. 24. travnja u župi se skupilo 60 l maslinova ulja što je predano Ordinarijatu za starije svećenike.

Dne 14. kolovoza 1993. večer prije blagdana Velike Gospe, Nikola Čapalija «Sangucov» popravio je sat. Koštao je 300 DEM. Priprema se izradba projekta lučice na Ploči.

27. listopada 1993. u 13 h nadbiskup Franić sa Srećkom Vukovićem i don Ivom Đurdevićem, dekanom i župnikom, predvodio je sprovod dr. Nikole Rušinovića, poklisara kod Vatikana u vrijeme NDH. Držao je homiliju i posljednje slovo na grobu.

Osamnaestogodišnja Drveniška Fani Čapalija (kći Mira i majke Kate) na izboru za Miss svijeta g. 1993. u južnoafričkome gradu Sun Cityju ušla je među pet najljepših djevojaka svijeta.

G. 1993. rođeno je na Drveniku dijete Enesa Alića iz Bosne. Umnih je bilo 12. Devet puta u ovoj je godini stigla hrana u župni Caritas. Podijeljena je na 125 obitelji i 200 izbjeglica iz Drvenika i 50 obitelji s Ploče. Na Drveniku se obnavljalo oko pet tisuća maslina, a na Ploči oko četiri tisuće.

Pojedinci pokušavaju oživjeti gospodarstvo na otoku. Tako Miroslav Bjegović osniva 9. 1993. poduzeće «Zirona-trade» s p. o. za ribarstvo, trgovinu i obrtništvo.

Od 1. prosinca dugogodišnja poštarica Olga Kustura p. Salvatora pošla je u mirovinu, a zamijenila ju je otočanka Snježana udana za Ratu Vulasa u Krknjašima. 11. veljače počelo je postavljanje lukobrana i blokova za marinu.

20. veljače 1994. dobivene su sadnice ružmarina, lavande i dr. od Parkova i nasada te su sađene oko crkve čiji se okoliš uređivao. 14. svibnja 1994. slika sv. Ante. ulje na platnu iz 18. st (vel. 142,5 x 91 cm), vraćena je nakon obnove (od travnja 1991. ) u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu: donio ju je Tomislav Tomas, restaurator.

Dok se na jednoj strani sadilo i obnavljalo, nažalost, na drugoj je strani gorjelo. U kolovozu 1994. na punti Teketa izbio je požar koji je zahvatio 20 ha raslinja i maslinika. Na Ploči planira se uvođenje 60 telefona u domove te automatska centrala s 260 priključaka.

1. lipnja (na blagdan Tijelova) msgr Ante Jurić pohodio je župu i predvodio bogoslužje s procesijom kroz mjesto. Pohodio je i Ploču, najmanji i najnerazvijeniji hrvatski otok, udaljen od Trogira šest nautičkih milja.

S velikim nadama dočekali su mještani otočno vijeće nedavno osnovano pri vladi RH. Otok pripada Trogiru, a zdravstvene usluge pruža liječnik svakih 15 dana iz ambulante općine Marina. Loša je i nedovoljna prometna povezanost s Trogirom, jednodnevno. Jedini bežični telefon koji opslužuje lučki pilot radi tri dana u tjednu po jedan sat. Otok nema zaštićene luke od vjetrova pa nije rijetkost da brod koji prevozi putnike zbog nevremena produži bez pristajanja. Iz Ploče je bio član Vijeća, Nikša Civadelić, koji je ustvrdio da se očekuje proširenje lučice za brodove. Kreće akcija oko dovođenja telefona, ima 70 zainteresiranih. Poboljšat će se i brodska brza veza, posebice ljeti. Mještani su vodili razgovore s Domom zdravlja u Trogiru da liječnik dolazi svakog tjedna.

23. lipnja 1994. priređena je prva izložba likovnjaka Drvenika u pinakoteci Gospe od Zdravlja u Splitu povodom stogodišnjice postavljanja sata na zvoniku mjesne crkve. 2. srpnja tri iseljenika s Ploče u SAD skupili su 900 dolara za crkvu.

1. ožujka 1994. usvojen je Washingtonski sporazum kojim se uspostavlja bošnjačkohrvatska Federacija u BiH. 29. ožujka velikosrpsko topništvo i dalje povremeno razara Šibenik, Zadar, Osijek, Vinkovce, Sisak, Gospić.

10. i 11. rujna 1994. Sveti Otac je pohodio Hrvatsku. Posebnim zrakoplovom stigao je u Zagreb. U zračnoj luci Pleso dočekali su ga predsjednik RH dr Franjo Tuđman sa suradnicima i nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić sa suradnicima.

Puštena je u optjecaj kuna, nova hrvatska valuta, 8. listopada veliko je nevrijeme, (pijavica) na Ploči: oštetilo je krovove na desetak kuća od Petomavra do Borka te odnijelo pola krova s mjesne crkve na Ploči. Inače, crkva vlaži i prokišnjava. Ovoga dana je prvo vjenčanje u župi i prvo u župi nakon 11 godina (Jakov Mlaćić i Marija r. Hure).

Ove godine je velik urod maslina i prinos ulja, posebice na Ploči. U 1994. krštenih je 2, vjenčanih 1, umnih 15. Od 1984. do 1994. bilo je 27 krštenja, 1 vjenčanje i 153 umna. Sedam puta je za ovdašnji Caritas dovezena i podijeljena hrana. Dovršena je izgradnja lukobrana u marini.

Početkom 1995. Milan Meštrović postao je novi biljetar.

28. ožujka bilo je strašno nevrijeme, sav je promet stao. Vjetar je bacio križ s crkve Sv Nikole, Prekinut je dovod struje od župne kuće do crkve. Ljudi se sve više bave stočarstvom. U Krknjašima ima jedan tovar jedini na ova dva otoka.

Skladatelj Petar Bergamo uglazbio je više pjesama iz zbirke Škoj o driva Marine Čapalije u formi madrigala pa je nastao madrigalski diptih (Evo ovod san stala i Užala je užgat lumin) koji je izvođen na Glazbenim večerima u Sv. Donatu u Zadru 1994. te u okviru 40. Splitskog ljeta u crkvi Sv. Frane.

Osam predškolske djece živi stalno na otoku. Čak se 18 mladih porijeklom s otoka Drvenika drogira, a ima i dosta alkoholičara. Česte su krađe mreža i motora. Poduzeće Parkovi i nasadi poklonilo je sadnice i 2 drvene klupe koje su 31. srpnja postavljene ispred crkve kao i dvije ljuljačke. Žene su sređivale okoliš crkve. 30. kolovoza s dva vanjska reflektora rasvijetljen je okoliš crkve.

5. kolovoza postavljen je koš za košarku na obali pa je održan turnir u košarci, Inače, tu se omladina često okuplja. 11. studenoga 1995. postavljene su dvije klackalice za djecu ispred crkve.

Velimir Jurić iz Vranjica popravljao je sat. U povodu Dana planeta Zemlje na Ploči je 22. travnja puštena u rad automatska telefonska centrala sa 180 priključaka. Nikša Civadelić, član Gradskoga vijeća Trogira istakao je da će zatražiti u ime mještana povratak staroga izvornog imena Ploča umjesto Drvenik Mali, te najavio gradnju lučice na otoku. U 70 domova i vikend kuća zazvonili su prvi telefoni. 23. travnja, na blagdan Sv. Jurja, misno je slavlje predvodio prof. teologije Ivan Tadić. Član Meduotočnog vijeća, N. J. Civadelić predložio je da se u ljetnoj sezoni uvede ljetnja turistička linija. Prema pilot-programu, Jadrolinijin brod bi svakoga dana kretao u 9. sati iz Trogira, zaustavljao se u Medenoj, Marini i Virnišćima, a iz Drvenika bi se vraćao u Trogir poslijepodne u 17 30 h. Prijedlog su podržali predstavnici Jadrolinije i gradskih vlasti Trogira. Vojni objekt na Drveniku gradu Trogiru otvara mogućnost novih atraktivnih sadržaja Nastao je i problem prijevoza liječničke ekipe koja je iz Marine svake srijede išla u Drvenik jer je dugogodišnji prijevoznik otišao u mirovinu.

1. i 2. svibnja 1995. hrvatske redarstvene snage i postrojbe Hrvatske vojske izvele su akciju Bljesak i oslobodile okupirane dijelove zapadne Slavonije.

2. je srpnja 1995. Marko Križevčanin proglašen svecem.

4.-8. kolovoza 1995. u operaciji Oluja Hrvatska vojska i redarstvene Snage oslobodile su hrvatska okupirana područja što su bila zauzeta od g. 1990./91.

6. kolovoza 1995. u oslobođeni Knin stigao je predsjednik RH, dr Franjo Tuđman.

21. studenoga posredovanjem SAD-a uz sudjelovanje najviših predstavnika Hrvatske, BiH i Srbije parafiran je u Daytonu sporazum o uspostavi mira u BiH. Svečano je potpisan 14. prosinca 1995. u Parizu.

Dne 6. studenoga 1996. Hrvatska je primljena u Vijeće Europe. U tužbi koju je g. 1999. RH podnijela protiv SRJ navodi se da je kao rezultat agresije u Hrvatskoj poginulo 20.000 osoba, 55.000 je ranjenih a za 3.000 osoba još se traga, 590 gradova i sela je pretrpjelo štetu, od čega je 35 sravnjeno sa zemljom a 34 mjesta su pretrpjela znatnu štetu. Razrušen je ili uništen 1821 kulturni spomenik, oštećena su tri nacionalna parka, pet parkova prirode, 19 posebnih prirodnih rezervata, 10 parkova i 19 parkova - kultumih spomenika. Uništena su ili oštećena 323 povijesna mjesta. Uništena je ili oštećena 171.000 stambenih jedinica ili oko 10 % stambenoga fonda. Oko 450 katoličkih crkava je uništeno ili jako oštećeno a manje štete zabilježene su na još 250 drugih. Isto su prošli i 151 župni ured, 31 samostan i 57 grobalja. Devastirano je i 210 knjižnica. Tijekom agresije na Hrvatsku ubijena su 22 novinara a postavljeno je više od tri milijuna mina. Tijekom g. 1991. i 1992. uništeno je oko 25 % ukupnih gospodarskih kapaciteta te oko 10 % turističkih.

7. lipnja 1995. po drugi put održana je u Drveniku rekolekcija. Bilo je nazočno osam svečenika. 13. lipnja župnik je koncelebrirao uz ostale svečenike s kardinalom Kuharićem i nadbiskupom Jurićem na Dridu u Trogiru povodom 800 obljetnice rođenja sv Frane.

Na Ploči ima više socijalnih slučajeva nego umirovljenika. Poštar Stipe Lučin, koji dva puta tjedno preuzima pošiljke u poštanskom uredu na Drveniku, prvoga u mjesecu podijeli 13 mirovina i 20 socijalnih pomoći. On je u ovome poslu naslijedio oca, Josipa Lučina, negdašnjega poštara i prvoga Jadrolinijinog službenika na otoku.

Voditeljica poštanskoga ureda na Drveniku je Snježana Vulas, rođena u imotskoj općini, a drveniška je nevjesta. Prije nje poštari su bili Olga Kustura, Ruzario Mladin, Josip Kostović i Ante Radman. Zanimljivo je da je poslije II svjetskoga rata Drvenik imao i svojega matičara a to je bila Nane Meštrović. Nastavlja se s uređivanjem župne crkve da bi što ljepša dočekala 500 obljetnicu.

7. –9. kolovoza Ćiro Majić i Ignacio Meštrović uz pomoć Mate «Cvetka», Ruža Meštrovića (Zagreb) i Tome Kusture promijenili su pod na koru, lakirali ga te obnovili i lakirali stepenice. Velimir Jurić u par je navrata popravljao sat na zvoniku Sv. Jure.

94. godišnji težak s Ploče, Svetin Civadelić uputio je preko Slobodne Dalmacije pismo predsjedniku Tuđmanu «Samo da te vidim i da ti zafalim». Kasnije je došlo do susreta kad je predsjednik preko Knina vlakom nakon oslobođenja došao u Split. Pomočnica ministra Ministarstva razvitka i obnove Marija Kaštelan Macan posjetila je Drvenik i Ploču u pratnji mr Nenada Starca, koordinatora nacionalnog programa razvitka otoka. Predmet razgovora su bili bolja povezanost s kopnom, jer se na otok ne može u istome danu doći i otići, uređenje domicilne lučice te rješavanje opskrbe vodom, uređenje mjesne čatrnje čija je zapremnina oko 50 vagona i jedina trgovina na otoku koja je poluprazna a često i zaključana, čišćenje lučice jer se dubina mora smanjila na 2 m pa ni manji brodovi ne mogu pristajati. Dopunski ribari su se potužili na vladinu odluku o mjesečnom porezu od 300 kn koji moraju plačati. U ratno vrijeme neki se okreću stočarstvu kao Tomo Kustura p. Nikole koji se bavi uzgojem koza.

U listopadu 9. 1995. nakon dugog natezanja, prepucavanja i makinacija, izabran je Mjesni odbor. U MO izabrani su Zoran - Jure Čapalija, Mate Domaćin, Milan Meštrović, Nikola Letilović, Ignacio Meštrović, Gariful Rušić Sokol i Snježana Vulas.

U studenom 1995. velika tuča istukla je cijelo povrće i jako oštetila limune i naranče te oborila urod maslina na zemlju. Debljina krupe bila je negdje i po 1/2 m.

25 studenoga 1995 brod «Ivan Zajec» na pruzi Rijeka-Split nasukao se na otočić Maltu. Na brodu je bilo 78 putnika i 58 članova posade. Nitko nije nastrado. Župnik je putovao na brodu «Krčanka» za Trogir te je pomagao u spašavanju putnika.

Još od mletačkih vremena, Drvenčani su iznimno sposobni mornari i ribari. Te su kvalitete učinile da ih je 20-ak sudjelovalo u tuniskoj ekspediciji Angela Ema 1783. Ova se tradicija održala pa je prema jednom popisu iz ožujka 1996. bilo ukupno 214 pomoraca iz Drvenika. Od toga bilo je 15 kapetana duge plovidbe a tri su završila vojno-pomorsku akademiju (kapetan bojnoga broda Ruzario Čapalija, pukovnik Ruzario Meštrović te časnik ratne mornarice Duško Pažanin).

2. studenoga Nikola Letilović izradio je i poklonio križ te su ga s Ignacijom Meštrovićem i Stipom Tramontana postavili na crkvu Sv. Nikole.

27. listopada 1995. Jere Jukić otvorio je prvu privatnu trgovinu kod »Kvarantana».

11. prosinca Marin Bratinčević također je otvorio privatnu trgovinu u bivšoj Dalminoj prodavaonici. Opskrbljenost se nakon toga poboljšala.

Izgradnja marine je stala. Radovi su obustavljeni zbog nedostatka sredstava i nemogučnosti dobijanja potrebnih jamstava za inozemni kredit Boško Viličić, suvlasnik lučice (30 % odnosno s ulogom od 900 000 DEM) kao vlasnik društva Artin-inženjering, poduzeća za pomorsku gradnju, te direktora tvrtke »Gerona« u Austriji koja je bila osnovana za izgradnju marine Zirona (od 1995 direktor je postao Darko Sagrak), mogao je veći dio poslova obaviti sam sa svojom opremom i strojevima . Prije dvije godine napravljen je veliki lukobran, u što je utrošeno gotovo 70 tisuća kubika kamenih blokova dovezenih iz kamenoloma na Čiovu. Osim toga napravljena je trafostanica i dalekovod, čime su mještani dobili normalnu opskrbu strujom, a izgrađen je i kanalizacijski kolektor dužine 1200 m smješten 50 m pod morem, koji izlazi izvan uvale a koštao je više od 100 000 DEM. Radovi su bili prekinuti nakon izgradnje lukobrana i rekonstrukcije jednog od objekata na obali.

I ove su godine masline obilno rodile ne Ploči. 15 obitelji ima 5-9 stolitara ulja. U 1995. umrlo je 10 osoba, a krstilo se samo jedno dijete koje nije s Drvenika. Pred Božić Elektrodalmacija je uz dva vanjska rasvjetna tijela oko crkve postavila i dva reflektora, prema zvoniku i prema pročelju crkve.

U ovoj godini (1995.) bilo je 167 stanovnika: katolika 140, pravoslavaca 5, muslimana 2, nevjernika 20. Don Ivan Barišić uspio je ishodovati uz pomoć mons. Nikole Eterovića da crkva Sv. Jurja dobije 15 postaja Križnoga puta, poklon pape Ivana Pavla II, (pismo mons. Nikole Eterovića upućeno župniku 18.12.1995.)

14. siječnja 1996. - obznanjen je poklon Pape - postaje Križnoga puta. 24. veljače polj. tehničar Ivan Svilan i ing. tel. Ante Gracin teorijski i praktično govorili su o radu i rezidbi oko maslina te o pčelarstvu. Na osnovi prošlogodišnje odluke Ministarstva obnove za izgradnju lučice na Malome Drveniku planirano je da se ove godine izdvoji milijun kuna. Planirano je produžiti lukobran, a izgradnjom privezišta omogućiti pristajanje brodovima i po nepovoljnim vremenskim uvjetima što do sada nije bilo moguće. Za izgradnju lučice planirao se koristiti kamen s otoka. Početak radova najavio je Goran Pavlov ravnatelj Centra za otoke iz Splita pri Ministarstvu za obnovu i razvoj. Predviđeno je da izgradnja ne traje dulje od 4 mjeseca. Nositelj investicije je Gradsko poglavarstvo Trogira. Osiguralo bi se pristajanje putničkog broda odnosno trajekta. Produžio bi se i lukobran od svjetionika za 18 m. Uz ranije osiguranih 1,5 milijun kuna Ministarstvo obnove bi osiguralo još oko 1,200,000 kn prema prijedlogu Centra za otoke. Izvodač radova je poduzeće Mikić iz Malinske. 16. ožujka 1996. na Ploči su počeli radovi na lučici i rezervoaru za vodu.

Odluka o ponovnom otvaranju čiovskog mosta, nakon više od 15 godina aktualizirala se zbog prijedloga Jadrolinije da se na zahtjev Drvenika i Ploče pojača brodska pruga Split-Trogir-Drvenik, sa sadašnjih jedanput tjedno na tri puta tjedno te nedjeljom dva puta dnevno da bi se konačno na ta dva otoka moglo u istome danu otići i vratiti se. Ovo se ostvarilo od 10. rujna, jer prema novome plovidbenom redu Jadrolinijin trajekt će utorkom. četvrtkom i subotom imati 2 putovanja na relaciji Trogir-Ploča-Drvenik, dok su do sada Drvenčani imali samo jedan polazak dnevno. Ponedjeljkom i srijedom brod je išao jednom iz Trogira, a petkom i nedjeljom jedanput iz Splita.

1. veljače 1996. pred nadbiskupom je grupa mještana iznijela određene probleme u vjerskom životu župe. O ovome piše Nikša Civadelić, koordinator za otoke nadbiskupovu tajniku Stipi Ljubasu i prilaže peticiju.

Obitelj umirovljenog ugostitelja Slavka Lučina s otoka Ploča izgradila je novu kapelicu posvećenu Sv. Nikoli kao zahvalu za ozdravljenje, mir i ljubav. Kapelicu je blagoslovio trogirski vikar don Gajo Cvitanović. Na kapelici je duborez u kamenu koji predstavlja sveca a rad je poznate klesarske radionice Klišmanić iz Kaštel Štafilića. Gradnja zavjetne kapelice stajala je obitelj Lučin više od 12.000 DEM a obitelj je pored toga HVIDRI poklonila dio zemlje površine 2 500 m2 za izgradnju objekta.

Izvršena je restauracija Stanja duša Drvenika iz 1838. (djelomično ručno restaurirano, a djelomice laminirano) u Povijesnom arhivu u Splitu, što je koštalo 11,600 kn, te Stanje duša Maloga Drvenika iz g. 1926. (15 listova je laminirano, a ostali listovi su dezinficirani i stavljeni u prešu) za 1,500 kn.

11. kolovoza 1996. u prostorijama Mjesnoga odbora, skup građana, pretežito onih koji žive u Zagrebu, osnivaju udrugu Sv. Jure na čelu s dr. Šimom Meštrovićem i tajnikom Milanom Rušićem. Zajednički cilj ove udruge koja broji više od 150 članova, je oživljavanje otoka počevši od dovođenja vode i škole na otok i dr.

Filmski redatelj Eduard Galić u srpnju 1996. na Drveniku snima igrani film Dokumentarist prema scenariju Maksima Jurjevića.

Dr. Jure Radić, potpredsjednik Vlade i ministar obnove i razvitka, otvorio je lučicu na Ploči u čiju je izgradnju do tada utrošeno više od tri milijuna kuna. Novoizgrađeni lukobran dugačak je 130 m, a uz to je uređena riva i trajektno pristanište. Osim domaćina i brojnih gostiju, bili su prisutni dr Ivica Kostović, potpredsjednik vlade i ministar znanosti i tehnologije, dr. Marija Kaštelan Macan, pomoćnica mimistra razvitka i obnove, splitsko-dalmatinski župan Kruno Peronja, Goran Pavlov i gradonačelnik Trogira Jerolim Ostojić s članovima Gradskoga poglavarstva.

Vlasnica marine na Drveniku Asja Perazić, koja je do sada uložila u objekt 2,800.000 DEM zbog nesporazuma koje je imala s partnerom stvar je predala nadležnim sudovima u Trogiru i zatražila sudsko vještačenje jer sumnja da sav novac nije namjenski trošen. Za nadzornika u lučici zaposlila je Ignacija Meštrovića čiji je zadatak da održava red u lučici.

Zagrebački Dalekovod je angažiranjem HEP-a kroz srpanj 1996, vršio zamjenu istrošenih drvenih stupova na otocima koji su lako izazivali požare. Zamijenjeni su s 47 betonskih stupova za električni dalekovod. Stupovi su prenošeni helikopterima švicarske tvrtke Helog iz Vinišća, a izvodač radova bila je splitska tvtrka AMS. Struja će na ovim otocima sada teći sigurnije i s jačim protokom pa više za nevremena neće dolaziti do prekida opskrbe pučanstva s električnom energijom.

Od 1. listopada 1996. ova župa stara 500 godina ostaje bez stalnoga župnika. Dosadašnji župnik preuzima župu Nova Sela na Cetini i poslužuje Trnbuse, a Drvenik će posluživati mladomisnik, kapelan iz Trogira don Alojzije Čondić. Primopredaja između don Ivana Barišića i don Alojzija Čondića izvršena je u prisustvu don Tomislava Čubelića.

1. listopada 1996. dekret je stupio na snagu. Naime, istovremeno je župnik Čondić bio kapelanom, tj, župnim vikarom u župi Sv. Lovre u Trogiru kao i kateheta te je vršio sve ostale dužnosti u svojoj nadležnosti. Kao ekskursor župe Drvenik trebao je u župi dolaziti subotom, nedjeljom i blagdanom.

25. rujna 1996. Ignacio Meštrović te Ćiro i Jakov Majić postavili su nove postaje Križnoga puta u crkvi koje je poklonio papa Ivan Pavao II.

28. rujna zalaganjem župnika i Joška N. Civadelića, Poglavarstvo grada Trogira darovalo je dvoja pogrebna kolica za ova dva otoka.

Njemačka tvrtka Wagab i austrijska Elin u pismu namjere upućenom trogirskim gradskim vlastima iznijeli su svoju zainteresiranost da sudjeluju u izgradnji vodoopskrbnoga sustava na trogirskome području posebice na Drveniku i Ploči. Aktualne su dvije varijante. Prva je da se pitka voda dobije desalinizacijom mora ili bočate vode, a druga je izgradnja vodovoda s kopna. Pločari predlažu da se izgradi bazen koristeći iskop nastao vađenjem kamena pri izgradnji domicilne lučice. Ovaj bazen bi se punio vodom s kopna a crpna bi stanica zatim vodu tjerala u mjesnu mrežu. Lučica i vodovod su bitni čimbenici u vraćanju turizma i općenito života. Prema projektu splitske tvrtke «Akvaprojekt» predviđeno je da se mjesna vodovodna mreža priključi na tri velike otočne vodospreme u koje bi se voda s kopna dopremala vodonoscima: Ovaj bi projekt financirale Hrvatske vode i Vlada RH te Županija, Grad Trogir i splitski Vodovod i kanalizacija, što bi sveukupno koštalo 2.688 000 njemačkih maraka.

1. studenoga. na Dan mrtvih, bila je sv misa za pokojne iz zbjega u Ell Shattu te za pokojne branitelje.

Kroz vrijeme župnikovanja don Alojzija Čondića, župljani su ga poticali na obnovu crkve Sv. Jurja jer se 2000, slavi 500 obljetnica crkve 22 prosinca župnik je najavio da treba obnoviti crkvu zbog nadolazećeg jubileja i njezina trošnog stanja. Ing. Madunić u Nadbiskupiji izradio je globalni proračun od 135 000 DEM. Grupa Drvenčana nastanjena u Zagrebu i nekim drugim gradovima osnovala je udrugu «Sveti Juraj» u listopadu 1996, kojoj je nakana obnoviti otok.

5. siječnja 1997. za remete su izabrani Tomo Kustura, Ante Rušinović i Nikola Čapalija, Ante se Rušinović odriče svoje plaće u korist obnove crkve.

U prošloj godini nije bilo krštenih i krizmanih, vjenčan je 1 par, umrlih 32, od toga je 18 sprovodeno u župi, a 14 izvan župe. Od 18 pokopanih u župi njih 2 pokopano je bez svećenika.

Započele su opsežne pripreme za obnovu župne crkve Sv. Jurja na Drveniku. Sanacija će biti dovršena do kraja 2000. kada će se ujedno proslaviti i 500 obljetnice te crkve. Manji dio je uplaćen, a pomoć se očekivala i od udruge Sv. Jurja. Trogirsko brodogradilište ustupilo je skelu, prijeko potrebnu za radove. U tijeku je i obnova crkve Gospe Zvijezde od Mora na Ploči. Obnova koja se trebala vršiti prema nacrtu splitskog arhitekta J. Madunića, sastoji se u postavljanju novog krovišta, uređenju unutrašnjosti s ugradnjom svih instalacija, obnovi baroknog pročelja, nadogradnji zvonika i sanaciji okoliša. 24. veljače u 19 h putem Županijske panorame prikazan je dio snimljenoga materijala kojega je priredio don Mirko Mihalj iz Splita, suradnik Glasa koncila. 28. veljače u jutarnjim satima TV je prikazala još jedan dio o Drveniku. 2. ožujka u emisiji Mir i dobro bio je još jedan prikazan o ovim otocima. 12. ožujka u Trogiru je župniku došao Pero Bešić, arhitekt i Joško Ivačić, zastupnik u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Oni su spremni pomoći pri izgradnji crkve i to tako da će urediti da se uzme kredit od banke.

16 ožujka u Split su došli predstavnici venecijanskog Caritasa te su pomogli pri nabavi kupa za crkv. 12. travnja Mateo Tramontana i Joško Buble iz Brodogradilišta Trogir poslali su besplatno skelu 28. ožujka 97 župan splitsko-dalmatinski donio je odluku o dodjeli 30 000 kn za obnovu crkve. 28. travnja 97. Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine piše don Alojziju Čondiću glede obnove crkve da stari namaz žbuke na središnjem dijelu pročelja stare crkve treba ukloniti i precizno fugirati produžnim mortom po uzoru nabočne lađe. Iznad bočnih pročelja naknadno su probijeni prozori i postavljeni betonski okviri pa ih treba zamijeniti kamenim, što isključuje nadogradnju zvonika kao i natkrivanje prostora izmedu stare crkve i baroknoga pročelja. Neophodno je izvršiti građevinsku sanaciju baroknoga pročelja a ovaj ograđeni prostor popločati i hortikulturno urediti.

Dne 13. travnja 1997 održani su izbori za Županijski dom Sabora i za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave. 15 i 22 lipnja na izborima za predsjednika Republike Hrvatske izmedu tri kandidata izabran je dr Franjo Tuđman sa 61.41 % glasova.

12. svibnja 1997. u HNK u Zagrebu održan je dobrotvorni koncert Pavice Gvozdić i gradskog zbora Brodosplit. Voditeljica programa, Marina Čapalija, predstavila se pjesničkim recitalom. 13. svibnja Arhitekt J. Madunić izradio je troškovnik, a Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture dao je dopuštenje za obnovu crkve.

23. travnja 1997. nadbiskup je posjetio Drvenik gdje su ga dočekali s pjesmom u crkvi. Pozdravio ga je upravitelj župe. Uslijedio je blagoslov radova, procesija i Sveta krizma. Nadbiskup je dao intervju HTV-u i Radio-Zagrebu. Kao i drugi gosti, susreo se s ljudima iz sela. Posjetio je i Ploču, 21. svibnja 1997. Gradsko poglavarstvo Trogira odobrilo je za obnovu crkve 12 500 kn. 25. svibnja iz Venecije su došle kupe za crkvu. Iz Italije je došao i direktor venecijanskoga Caritasa, svećenik Nani. U svemu je najviše pripomogao don Živan Bezić a i direktor splitskoga Caritasa. Talijanski Caritas je dao veliki popust za kupe.

Dne 14. srpnja 97. sklopljen je ugovor s Croatia Lloydom iz Zagreba da se dodijeli 16 000 kn iz sredstava preventive.

5. lipnja 1997. iz Jesenica brat pok, don Špirka Vukovića dovezao je 55 kubika morskoga pijeska po nižoj cijeni. 11. lipnja grupa mještana je samljela kamen u šljunak za obnovu crkve. 8. srpnja direktor Dalmacijacementa Radić donirao je 500 vreća cementa.

15. srpnja došlo je 4,5 tona željeza poklon splitske željezare. Poljoprivredna zadruga Marina darovala je 30 l maslinova ulja za radnike na obnovi crkve. 29. srpnja dopremljeno je 10 kubika jelove daske.

Župnik je dobio dekret od nadbiskupa Jurića za starijega nadstojnika u sjemeništu. Dekret vrijedi od 25. kolovoza. Na njegovo mjesto dolazi mladomisnik don Ivan Delić. On će stanovati u Kaštel Starome. u Trogiru će držati vjeronauk, a u Drveniku će biti župnikom. 15. kolovoza svetu misu je predvodio don Stjepan Lončar župnik župe Sv Pavla na Pujankama u Split., Koncelebrirao je i don Čipa, župnik iz Njemačke, privremeno u Vinišćima.

21. kolovoza - u Nadbiskupiji je održan sastanak u svezi s obnovom crkve. Na sastanku je dogovoreno da će radovi na obnovi crkve započeti 25. kolovoza 1997. a ugovor će potpisati don Ivan Delić, budući župnik.

Na festivalu hrvatskoga filma u Puli prikazan je film redatelja Gorana Rušinovića (podrijetlom s Drvenika) Mondo Bobo koji je pobrao laskave kritike filmskih kritičara.

Na sastanku gradonačelnika Belasa s predstavnicima mjesne vlasti i udruge Sv. Jure 14. kolovoza zaključeno je da će se organizirati odvoz smeća a uskoro će Drvenik dobiti čistaća i redara. Dogovori oko odvoza smeća očito nisu tekli lagano i trogirska vlast ih nije poštovala. Stoga su članovi Mjesnoga odbora Drvenika 7 napunjenih vreća smeća ostavili u predvorju Kneževa dvora u Trogiru. Nakon sastanka s Gradskim poglavarstvom i nastupa izaslanstva Drvenika, na sjednici Gradskoga vijeća, utvrđeno je da će se jedanput tjedno odvoziti smeće ukrcavanjem kamiona sa spremnikom u Jadrolinijin brod što će pristajati uz obalu vojarne u Segetu. 24. kolovoza 1997. don A. Čondić na svečanoj svetoj misi predstavio je don Ivana Delića kao novoga župnika te mu predao na upravljanje župu Sv. Jurja. Na svečanost primopredaje došao je i don Stipe Dukić «Ćipa».

Dne 25. kolovoza stupio je na snagu dekret za don Ivana Delića. Njegovim dolaskom dolaze i petorica radnika podrijetlom iz Usore (srednja Bosna), Hrvati. 26. kolovoza počinju radovi, stavlja se skela oko crkve i skidaju se stare kupe, župljani sudjeluju pri dostavi materijala s rive do crkve. Šire put do crkve, nose otpadni materijal. 27 rujna dovršeni su radovi na obnovi krova župne crkve. 1. listopada 1997. župnik je u Nadbiskupiji isplatio 79 000 kn Filipu Džidi za radove na krovu crkve u Drveniku.

14. studenoga don Ivan Delić prisustvovao je proslavi blagdana blaženog Ivana Trogirskoga. Svetu je misu predvodio nadbiskup Ante Jurić uz sudjelovanje tridesetak svećenika. Bio je prisutan i potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks kojega je župnik pozdravio.

Poznati hrvatski podvodni ribolovac Frane Zanki, osvajač brončane medalje na svjetskom prvenstvu 1987. ulovio je podvodnom puškom tunu tešku 277 kg, dulju od 3 m na poznatoj pošti za tune, na terenu izmedu Drvenika i Ploče početkom studenoga 1997. Na istoj pošti je ulovio na udicu dvije tune od 170 i 130 kg zajedno s Tonijem Kačićem Bartulovićem u istom mjesecu kada iz Sredozemlja u Jadran dolaze nejveći primjerci. Inače, iz ribogojilišta smještenoga u akvatoriju otoka Drvenika, poduzeće Tuna-Drvenik naručiteljima Mitsubishi Corporation iz Tokyja otprema jadransku tunjevinu zračnom linijom iz splitske luke u Frankfurt.

Prethodne g., 1996., umirovljenik Ante Meštrović iz Drvenika u mrežu bukvaru ulovio je sabljarku dulju od tri m koja je težila više od kvintala. Utvrdila se lokacija za izgradnju helidroma na predjelu Starine na Drveniku. 10. prosinca župnik je zajedno sa svojim kolegama iz Trogira posjetio trogirskoga gradonačelnika Nenada Belasa u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana. Trogirski su svećenici sudjelovali na prijamu kod trogirskoga gradonačelnika u prostorijama Poglavarstva grada Trogira 15. prosinca.

Dne 24. prosinca 1997. bi1a je ponoćka u 24,00 h. Cijela se misa pjevala. Na misama je sudjelovalo i petnaestak mladih, što nije uobičajeno za ostale svete misije.

Broj stanovnika župe u g. 1997. je 250, broj sklopljenih brakova 1.

Na blagdan Tri kralja, prigodom blagoslova kuća, u Grabulama, na putu kojim je župnik trebao proči, naišao je na jugoslavensku zastavu naslonjenu na kolonu. Iritiran tom provokacijom pozvao je policiju koja je istražila slučaj i pronašla mještanina koji ju je postavio. On se došao ispričati kako mu nije bila namjera provokacija, već da mu je ta zastava služila za skupljanje mreža.

11. veljače 1998., počeli su radovi na uređenju unutrašnjosti crkve Sv. Jurja. Radovi su obuhvaćali obijanje žbuke, postavljanje nove elektroinstalacije te postavljanje armiranoga kora i kamenoga nogostupa oko crkve. Budući da je u planu bila elektrifikacija zvona, dovedeni su 17 veljače majstori za tu svrhu iz Novoga Marofa kraj Varaždina koji su zastupnici austrijske tvrtke Grassmayer u Hrvatskoj, stare i poznate tvrtke koja se bavi lijevanjem i postavljenjem zvona još od g. 1599. Sredstva za financiranje radova prikupljena su od župljana. Župnik je dobio dopis monsinjora Marina Barišića, predsjednika Organizacionog odbora za posjet Svetoga Oca Splitu i Solinu: petak, 2 listopada 1998., Zagreb, subota, 3. listopada 1998. Marija Bistrica, Solin-Split, 4. listopada.

10 travnja 1998 završeni su radovi na uređenju unutrašnjosti župne crkve te je postavljen nogostup oko crkve. 20. travnja započeli su radovi na uređenju župne kuće. Na blagdan Sv. Jurja. procesiju je predvodio don Nikola Bodrožić Selak, kapelan iz Trilja. U koncelebraciji su bili Tomislav Čubelić, dekan trogirski i katedralni župnik, don Vlado Strikić, župnik Gospe od Anđela u Trogiru, don Jakov Cikojević i fra Stjepan Pupić Bakrač, gvardijan samostana Sv. Ante na Dridu u Trogiru. Bio je prisutan i trogirski gradonačelnik Nenad Belas. Ovoga dana bilo je i jedno krštenje a tjedan prije tri krštenja.

Na Drveniku se gradi helidrom. 22. travnja 1998. don Ivan Delić piše Nadbiskupskom građevinskom vijeću da je crkva Zvijezda mora u vrlo lošem stanju. Ing I. Madunić je pregledao crkvu i ustanovio da je potrebna hitna rekonstrukcija. Prema prijedloguI.l Madunića, više bi koštalo obnoviti sadašnju crkvu nego li ovu srušiti i sagraditi novu. Župnik traži da ing. Madunić predloži nacrt nove crkve i troškovnik svih izdataka. Nakon uvida u njih i procjene ekonomskih mogućnosti, župa bi donijela konačnu odluku u suglasnosti s Ordinarijatom.

Gradsko poglavarstvo Trogira 27. travnja 98. donosi zaključak da se odobrava 10 000 kn za obnovu crkve Sv. Jurja na Drveniku.

1. travnja 1998. ukinuta je linija 606, dopunska trajektna pruga Trogir-Drvenik, pa je izmijenjen plovidbeni red prema kojem se otoke spajalo s Trogirom dva puta dnevno. Tako je Drvenik vraćen u stanje prometne i životne izolacije. Do ovoga je došlo zbog neplaćanja novčanih obveza grada Trogira Jadroliniji u zadnja tri mjeseca. U ime mještana reagirao je Ante Lučin, koordinator za otoke Drvenik i Ploču, koji je ustvrdio da Trogir u ove otoke ulaže malo ili gotovo ništa. Struje nestaje čim zagrmi, a i telefonske veze ovise o vremenskim prilikama. Na Ploči nema ni pošte, a čim zapuše jači vjetar tamo ne pristaje ni trajekt jer nikako da se izgradi lukobran. Ostaje jedino jedan dućan mješovite robe na Ploči kao središte društvenoga života. Naveo je da je otočanima dosta čekanja na milost Trogira, pa ako ih neće Trogir, urgirat će da ih se priključi splitskoj općini. Ovakvo je stanje potrajalo do 22. travnja 1998. kad se opet tri puta tjedno uspostavila dvostruka dnevna linija. Dugove od 100 000 kn obvezalo se da će najvećim dijelom podmiriti Ministarstvo obnove, a dio grad Trogir.

Asja Perazić-Marušić, koja je 1992. investirala u lučicu, u dopisu Slobodnoj Dalmaciji iskazuje odlučnost da Drvenik dobije marinu 25. svibnja 1998. Poglavarstvo Splitsko-dalmatinske županije donijelo je odluku o davanju na uporabu i korištenje luke posebne namjene, luku nautičkoga turizma u Drveniku, tvrtki Zirona, d o.o. do 9. travnja 2023. Grad Trogir je 1993. dao u zakup na rok od 30 g. pomorsko dobro na Drveniku koje je obuhvaćalo ne samo luku nego i nacionalizirani dvorac Moretti i jednu veliku nacionaliziranu parcelu. U međuvremenu su bivši vlasnici zatražili povrat imovine i postupak je u tijeku pa je županijsko Poglavarstvo odvojilo lučko područje i dalo ga na uporabu tvrtki većinske vlasnice Asje Perazić ali samo na 12 godina s čime ona nije bila zadovoljna pa je povela upravni spor. Iz davanja je sada izuzet dvorac Moretti. Konačnu odluku je li preostali dio pomorsko dobro dat će Vlada RH. 26. svibnja, u nazočnosti brojnih gostiju, predstavnika Županije i Grada Trogira, lučicu je otvorio ministar useljeništva i povratka Marijan Petrović. U prvoj bi fazi imala 40-tak vezova.

Krajem ožujka, na Drveniku je započelo uređenje prostora za helidrom na Starinama pa je proširena cesta u duljini od 800 m što vodi do njega. Dovršen je u lipnju 1998. Dotle se na Ploči proširuju prilazni putovi od pristaništa Borak do 500 m udaljenog predjela Polača gdje je predviđena gradnja helidroma. Zemljište od gotovo 1000 m2 darovali su mještani Krsto Dražić, Ivan Lučin «Bartul» i Nikola Lučin «Koća». Gradnja helidroma koštala je 120 000 kn. Investitor je grad Trogir i Županijski ured za rad zdravstvo i socijalnu skrb, HRZ, Mjesni odbor Ploče i brojni donatori. U listopadu je spuštanjem helikoptera Sv. Vlaho iz zrakoplovne baze Split na Ploču simbolično otvoren novi helidrom. Bio je prisutan dr Ante Nosić, dožupan, Nenad Belas, gradonačelnik Trogira, brigadir Gorki Tičinović, zapovjednik zrakoplovne baze Split iz Divulja te Joško Kalilić, pročelnik županijskoga ureda.

U studenome je Joško Kalilić, u ime županijskog ureda za rad poklonio Mjesnome odboru Drvenika sanitetsko vozilo za potrebe prijevoza bolesnika do helidroma.

U listopadu 1998. na Drveniku je osnovano Sportsko ribolovno društvo «Knjez» kojemu je cilj brinuti o ekološkoj zaštiti otoka. Za predsjednika je izabran Mario Certinjanin.

U listopadu g. 1999. organizirali su akciju čišćenja podmorja u uvali Grabule, te u listopadu 2000 čišćenje uvala Vela i Mala Pernatica te uvale Gnjiline.

U crkvi Sv. Katarine u Zagrebu u okviru Zagrebačkog kulturnog ljeta praizvedeni su madrigali Petra Bergama Spiriti eccelenti na stihove Marine Čapalije, a potom su izvedeni u crkvi Sv. Frane u Splitu u okviru Splitskoga ljeta.

Ljeti na Drveniku boravi šest puta više gostiju nego li je stanovnika pa je problem s pitkom vodom sve izraženiji. Vodonosac Banja dolazi na otok od travnja kada je dopremljeno oko 50 vagona vode. Isto je toliko dopremljeno i tijekom sljedeća dva mjeseca, a u srpnju desetak vagona više. 70 % troškova cijene tako dopremljene vode snose gradske vlasti Trogira. Grad Trogir te Vodovod i kanalizacija iz Splita naručili su projekt izgradnje (investicijski program) prve faze vodoopskrbe Drvenika i Ploče od tvrtke Aquaprojek, d. o.o. (projektna tvrtka). Predviđa se da će se na Drveniku izgraditi 2 rezervoara za vodu a na Ploči 1 rezervoar koji će cjevovodom od 2360 m ići do 4 naselja Voda će stizati u vodonoscima s kopna. Druga faza predviđa postavljanje cjevovoda s kopna ili izgradnju sustava za desalinizaciju. Početak radova je predviđen za siječanj 2001, a završetak bi bio u siječnju 2002. Investicija bi koštala 2,350.000 DEM.

14. kolovoza 1998. Sretna Meštrović, docentica na Glazbenoj akademiji u Zagrebu priredila je u okviru Trogirskoga ljeta u crkvi Sv Jurja koncert za obnovu ovoga sakralnoga objekta.

Poslije punih trideset godina, na Drveniku je od jeseni 1998, ponovno otvorena osnovna škola, u sklopu mjesnoga doma gdje je uređena jedna učionica. Djeluje kao područna škola pri OŠ Majstora Radovana iz Trogira s jednim kombiniranim odjeljenjem. Od prvoga do četvrtog razreda. Upisani su sljedeći školarci: prvašice Petra Bratinčević, Nada Meštrović i Nada Vulas, trećašica Nada Kurepa te dvoje četvrtaša, Josip Bratinčević i Josip Mlačić. Drvenčani su više puta pokušavali vratiti školu na otok ali im to do sada nije uspjelo. Učiteljica Mirjana Drnasin iz Planoga prihvatila je ponuđeni posao na otoku, a smještena je u privatnoj kući.

U listopadu 1998. otvoren je helidrom na Ploči, a u siječnju 1999. počela je rekonstrukcija i izgradnja šumskih protupožarnih putova. Svečanost je otvorio prof. Šime Meštrović, predsjednik Udruge Sv. Jure. Uz put će se uskoro postaviti i cijevi za vodu, struju i telefon. Time će se osigurati uvjeti za povratak mladih. Izvodač radova je zagrebačko poduzeće Produkt, vlasnika Josipa Žužula. Za 45 dana bilo je predviđena da će se rekonstruirati i izgraditi oko 11,270 m putova širokih oko 15 m. Vrijednost radova kreće se oko 1.800 000 kn a radove su finacirale Hrvatske šume i Svjetska banka za razvoj priobalja i otočja.

26. svibnja 1998. bilo je otvaranje marine prigodom završetka prve faze radova. Prisutan je bio gradonačelnik Trogira, Nenad Belas ministar useljeništva i iseljeništva, svećenici Tomislav Čubelić i Vlado Strikić te don Ivan Delić.

Dne 2. listopada 1998. u posjet Hrvatskoj došao je Sveti Otac sletjevši na zagrebački Aerodrom. Dočekao ga je nadbiskup Bozanić i crkveni velikodostojnici te predsjednik Tuđman,

3. studenoga 98. bila je beatifikacija kardinala Alojzija Stepinca u svetištu Majke Božje Bistričke. 4. listopada 1998. Na splitskom predjelu Žnjan Sveti Otac slavio je misu pred mnoštvom hodočasnika. Istoga dana u 17,30 u Solinu na Gospinu otoku papa se susreo s mladima.

U 9. 1998. završen je mandat UN-ovih snaga UNTAESA u Podunavlju i zaokružena teritorijalna cjelovitost i suverenitet Hrvatske.

Nadbiskup piše 24. siječnja 1999. da od ove godine 10. veljače nije više spomendan smrti nego blagdan ili spomendan našeg novog blaženika Alojzija Stepinca.

25. siječnja don Ivan Delić piše Ministarstvu kulture zamolbu za pomoć pri obnovi crkve. Kaže da su prikupili dio sredstava ali da to nije dovoljno. 25. siječnja obraća se Poglavarstvu Grada Trogira za pomoć pri obnovi Zvijezde mora. Istog dana moli ih za pomoć za obnovu Sv. Nikole, a 5. veljače piše župi Rottenburg za pomoć kod obnove crkve na Ploči. Splitski Caritas 1. veljače traži hitnu pomoć za prognanike i izbjeglice s Kosova.

U ožujku 1999. počinju pripreme za izdavanje zbornika radova povodom 500. obljetnice Crkve. Urednikom je imenovan publicist Ivan Pažanin iz Splita.

Od 19. do 23. travnja 1999. održane su svete misije koje su držala dvojica mladih svećenika: don Jenko Bulić, kapelan u Trogiru i don Dražen Balić, župnik u Ravči kod Vrgorca. Tijekom misija posjećenost mise bila je iznimno dobra jer su misionari uglavnom govorili iz svoga životnog iskustva što je izazvalo veliku pozornost. Duh misija pokušalo se prenijeti i na Ploču u čemu se djelomice i uspjelo jer se duhovno uzdigao veliki broj vjernika i bolesnika. Misije su završile na blagdan Sv. Jurja kada je misu predvodio don Pavao Medić, bivši drveniški župnik.

Udruga Sv. Juraj daje u lipnju prijedlog o osnivanju trgovačkoga društva koje bi vodilo brigu o razvoju otoka.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u svibnju 1999. odbio je prijedlog da se za Drvenik i Ploču zaposli jedan tim opće medicine koji bi se svakodnevno brinuo za stanovnike dvaju trogirskih otoka gdje inače liječnik dolazi samo svakog drugog tjedna. Time je propalo prošlogodišnje obećanje da će Dom zdravlja u Trogiru zaposliti jednoga liječnika i medicinsku sestru koji bi bi se nastanili na Drveniku. Namjere su bile ozbiljne jer je bio raspisan natječaj na koji se javilo 10-ak zainteresiranih liječnika, a izabrani su dr. Ivana Miše i medicinska sestra Ivanka Topić. U obrazloženju je Zavod naveo da na spomenutim otocima ima samo 132 evidentirana osiguranika pa nije primjereno za tako malo ljudi plaćati liječnika. Osim toga, kaže se da Drvenčani imaju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu u ambulanti u Marini. Milan Meštrović, predsjednik Mjesnoga odbora Drvenika, istaknuo je u svom odgovoru na ovo obrazloženje da su svojedobno Drvenčani brodovima odvozili svoje ovce na susjedni otočić i ostavljali ih dulje vrijeme na ispaši. No, stoku su ipak obilazili najmanje dva puta tjedno. Danas staračko stanovništvo Drvenika liječnik obilazi jedanput u dva tjedna. Izgleda da je uzaludno to što su po Zakonu o otocima Drvenik i Ploča razvrstani u prvu skupinu otoka za koje treba uložiti izniman napor kako bi oživjeli. Zbog ovoga razloga mnogi umirovljenici ne usuđuju se doseliti na otok jer se u sadašnjim uvjetima ne bi smjeli razboljeti. Stoga su mnogi koji žive na otoku zdravstveno osigurani u Splitu, Trogiru i dr. Grad Trogir je čak dao bivše skladište Dalme na otoku da se izgradi ambulanta i stan za osoblje.

Predsjednik Vijeća Mjesnoga odbora Drvenika, Milan Meštrović je i agent za prodaju putnih karata i prihvatitelj cime, a pola radnoga vremena radi za poštu. Svaka kuća u Drveniku ima gustirnu, u prosjeku više od 4 vagona. No, to je malo pa vodonosac opskrbljuje otok s vodom. Ljeti se iskrca 300 vagona vode, cijena je 19 kn po kubiku. U selu su 2 javne gustirne, a ona na predjelu Doćine drži 100 vagona vode.

Gospodarska osnova ovih otoka loša je. Iako na otoku ima na tisuće maslina, ne obrađuje ih se niti 2.000. Ranije su Drvenčani rogače, mendule i smokve mijenjali za pšenicu s Trogiranima. Srdele su se solile na vagone i Talijani su dolazili i odvozili ih. Svaka kuća imala je od 20-50 ovaca i par volova s kojima se oralo a danas samo dvije kuće imaju po 10-ak ovaca. Dvojica je zaposlenih u trgovini preko cijele godine a otvorena su i dva restorana, vlasništvo Ljube Čapalije i Jere Jukića. Na Ploči su 4 zaseoka: Petomavar, Vela Rina, Dolići i Borak u kojem je smješteno i otočno pristanište sa sve manje stanovnika. Najveće je iseljavanje započelo g. 1920., najprije u Trogir i Split i druge gradove na obali a potom u prekomorske zemlje, u Južnu i Sjevernu Ameriku. Danas praktično svaki stanovnik ima po nekoliko stotina stabala maslina, a sade i nove uz savjet stručnjaka iz PZ Marina. Iz Marine se otkupljuju i rogači ali po niskoj cijeni od 1 kn po kilogramu. Uvjeti razvoja polikulturne ekonomike na Drveniku i Ploči fizički su ograničeni krškim zemljištem i bezvodnošću (130 individualnih cisterni za vodu iz 19. i prve polovice 20. st.) i zato nakon dosegnutog demografskoga maksimuma naseljenosti 1910.-1931. od 1.200 st. (skupa oba otoka) započinje nagli pad iza 2. svj. rata koji je osobito za Drvenik kao glavno i još uvijek vodeće naselje upravo drastičan. Oko 1980. je Jakov Tironi zatvorio uljaru. Preuzeo je Dinko Kustura koji posjeduje i kotao za rakiju. No, malo tko poliva masline pa do uroda dođe samo 1/10 plodova. Na Drveniku ima oko 400 kuća i vikendica. 50 ih nije priključeno na struju (Krknjaši i Kokošinje). Od toga je preko 200 vikendica. Trgovinu drže Marin i Ljilja Bratinčević. Na koći u Tuni zaposlen je Rato Vulas. U kući Moretti bio je restoran od 1980.- 87. I ranije je povremeno bio a oko 1970. tu je bilo odmaralište iz Zrenjanina. Restoran je tu neko vrijeme držala Mjesna zajednica pa onda Union Dalmacija. Pošta se najprije nalazila u Tironijevoj kući pa u Sibetovoj a zatim u Morettovoj (uvijek skupa s Jadrolinijom) 70.-ih godina. Pekara je bila do početka 70.-ih godina. i to javna pekara. Poslije II. svjetskoga rata držali su je Makedonci kao javnu pekaru. Vojska je bila pedesetih godina zauzela jedan dio Tironijeve kuće. Bili su tu 5 -6 godina i pekaru su držali.
Dne 8. rujna 1999. don Ivan Delić predao je župu novoimenovanome upravitelju don Ivici Tomaševiću u prisustvu dekana don Tomislava Čubelića. Na Malu Gospu, 8. rujna predstavio se župljanima don Ivica Tomašević i imao svoju prvu misu u ovoj župi. Zbog obveza u Trogiru na Drveniku je samo tri dana, od subote do utorka ujutro. Naime, u Trogiru predaje vjeronauk u srednjoj školi. Prvi nastup na Ploči imao je 12. rujna a na misi je bilo nazočno osam vjernika.

Dne 20. rujna počinje obnova crkve sv. Nikole. Radove predvodi i nadgleda Ivo Čapalija uz pomoć župljana. 24. listopada radovi su pri kraju. Obnovljen je krov i nanovo prekriven novim kupama. Salio se nogostup oko crkve, obojan je vanjski i unutarnji zid. 6. prosinca održana je misa u obnovljenoj crkvi. Misu je pjevao Boško Rušinović uz nazočnost 100 vjernika. Na kraju je obavljen blagoslov morskih prometala i putnika.
4. rujna 1999. splitski Caritas povodom potresa u Turskoj piše da se skupljaju novčana sredstva za pomoć ugroženima.
Predsjednik svih Hrvata dr. Franjo Tudman preminuo je u petak, 10. prosinca 1999. 11. prosinca Ordinarijat je preporučio da zvona zvone na svim crkvama u Nadbiskupiji. Na dan pogreba, 13. prosinca 1999., na sv. Luciju širom Hrvatske održane su mise pa tako i u drveniškoj crkvi. Misu je predvodio don Ivica Tomašević. Predsjednika je na posljednji počinak na zagrebačkom groblju Mirogoj ispratilo oko 200.000 gradana.

24. prosinca 1999. održana je vrlo svečana ponoćka na kojoj je bila nazočna cijela posada s broda Krčanka. Dne 1. siječnja 2000., na Novu godinu na misi su bili nazočni članovi Zbora MI is Solina. Poslije podne je župnik s drugom grupom Miovaca išao na Ploču gdje su otpjevali misu.

3. siječnja 2000. održani su izbori za Zastupnički dom Sabora. Hrvatska je glasovala za koaliciju SDP - HSLS i tako smijenila s vlasti vladajući HDZ. U Splitu je ova koalicija dobila 43,59 %, HDZ 21,74 % glasova. Na Ploči je izašlo na izbore 77 % birača koji su povjerenje kao i na Drveniku dali pobjedničkoj koaliciji, a isti je slučaj bio i u Trogiru kao i u Solinu te Kaštelima i u Marini.

24. siječnja 2000. Hrvatska je izašla na birališta kako bi glasovima izabrala predsjednika koji će je voditi u sljedećem razdoblju. Po prvim neslužbenim rezultatima, poredak je bio sljedeći: Stipe Mesić 41,64 %, Dražen Budiša 28,3 %. U Trogiru je najviše glasova dobio Dražen Budiša a u Marini su Stipe Mesić i Mate Granić dobili podjednako glasova. Drugi krug izbora održan je 7. veljače i na njemu je Stipe Mesić dobio najviše glasova te tako postao drugi predsjednik u neovisnoj hrvatskoj državi.
Dražen Budiša je u Splitu dobio najveći broj glasova, 39.396 dok je na drugome mjestu bio Stipe Mesić sa 33.776 glasova a za Matu Granića glasovao je 26.071 birač od 111.537 Splićana koji su izašli na izbore. U Kaštelima je dr. Granić bio najuspješniji a iza njega su bili Budiša i Mesić. Stipe Mesić pobijedio je u 17 županija a Dražen Budiša u 4 i to u Međimurskoj, Primorsko goranskoj, Splitskodalmatinskoj i Šibenskokninskoj kao i u inzemstvu.

Dne 19. veljače 2000. umro je u SAD-u dr. Nikola Rušinović ml., sin posebnoga opunomoćenika NDH u Vatikanu, također liječnik kao i otac i pokopan je po osobnoj želji u Drveniku u očevoj grobnici, 18. srpnja 2000.
Nanovo se aktualizira pomorsko-prometna problematika. Na natječaj Ministrastva pomorstva za davanje koncesije za održavanje brodske brze pruge od Trogira do Drvenika i Ploče koja bi vožnja maksimalno trajala 20 min javio se samo jedan vlasnik putničkoga broda koji nije udovoljavao uvjetima. Ovo bi otvorilo mogućnosti bržega razvoja izletničkoga turizma. Jadrolinija bi i nadalje održavala putničko-teretni promet. Naime, već su u listopadu 1999. kod posjeta trogirskoga gradonačelnika Šime Lučina otočani istakli želju za više trajektnih linija jer je trajekt za prijevoz auta plovio samo utorkom. Isticalo se i probleme odvoza kućnoga otpada, javne rasvjete, vodoopskrbe, pojave bespravne izgradnje, problem nedovršenoga nautičkog centra. Nije kvalitetno riješen ni uzgoj ribe u ribogojilištu pa od ova oba a ujedno i jedina gospodarska objekta otočani nemaju nikakve koristi. Zatim problem vojarne na otoku za koju će se od Ministartva obrane tražiti da taj objekt prepusti gradu Trogiru koji bi mu odredio namjenu u skladu i s interesom otočana. Zbog popravka obale u Trogiru, trajekti su pristajali u vojnoj luci u Segetu pa se postavio problem prijevoza do Trogira jer je doministar pomorstva Mario Babić izjavio da trajekti više nikada neće pristajati na trogirsku rivu. Na Ploči je u planu izgradnja ceste Borak - Mala Rina gdje bi se izgradilo 20 m pristaništa kao pričuva za ono glavno u Borku koje nije pogodno za pristajanje putničkih brodova kada pušu jaki vjetrovi.
21. veljače 2000. gradonačelnik Trogira, Šime Lučin, podrijetlom s Ploče, koji je u međuvremenu izabran za ministra unutarnjih poslova, predao je svoju dužnost novoizabranom gradonačelniku Branku Škokiću.

Dne 13. svibnja održana je proslava blagdana sv. Jurja i 500. obljetnice crkve na Drveniku uz procesiju u kojoj je bilo prisutno oko 600 osoba. Proslavu je uveličao svojom nazočnošću nadbiskup Ante Jurić i osam svećenika. Ovom prigodom je u župnoj crkvi posvećen novi glavni oltar koji je izgrađen g. 1999. darovnicom mještanina Jerka Gjelduma nastanjenoga u Opatiji. Prvi put u povijesti ove župe nadbiskup je vodio pjevanu večernju.
Dne 18. lipnja 2000. umro je u 91. godini u Splitu don Mate Meštrović i po vlastitoj želji pokopan je u obiteljskoj grobnici u Drveniku 20. lipnja. Ispratila su ga 23 svećenika na čelu s nadbiskupom Jurićem i 5 časnih sestara.

12. kolovoza 2000. u župu je došao kip sv. Jurja koji je župi darovao mještanin Nikola Pensa p. Arnira. Kip je blagoslovljen i prikazan mještanima 13. kolovoza. Na procesiji u povodu blagdana Velike Gospe bilo je nazočno preko tisuću osoba.

Prvi put se ove godine na otoku organizira kulturna manifestacija "Drveniško lito" u čijem okviru su bile sljedeće manifestacije: 29. srpnja izložba slikara Željana Smoje u Mjesnom domu, 5. kolovoza izložba slikara Joze Andrića, 11. kolovoza koncert klape "Fortica" iz Šibenika u crkvi Sv. Jurja, 12. kolovoza izložba Helje Tremuntana "Drveniške vinjete", 15. kolovoza tradicionalna skupna izložba na otvorenom povodom blagdana Vele Gospe.
U povodu Euharistijskoga kongresa Splitsko-makarske nadbiskupije, vjernici drveniške župe bili su nazočni, uz ostale iz splitske Crkve, 22. listopada na Gospinu otoku u Solinu na slavlju kojim je završeno jubilejsko slavlje naših biskupija.

Na pragu trećega tisućljeća, u ovoj 2000. godini od Isusova utjelovljenja, Drvenik ulazi s nadom da život na školju neće izumrijeti, te da će postojeći gospodarski planovi i duhovni potencijali biti poticaj oživljavanju tinjajućih iskrica u preostalome pučanstvu koje je trajalo i opstalo kroz prohujalih 500 ljeta.

povratak na vrh