ZBORNIK OTOKA DRVENIKA Mladen Andreis:

STANOVNIŠTVO DRVENIKA I PLOČE

Otoci Drvenik (Veli Drvenik) i Ploča (Mali Drvenik) bili su-kako navodi P. Andreis - nenastanjeni do god. 1500. kada se počeo naseljavati Drvenik na kojemu je i sagrađena crkva Sv. Jurja. Međutim, nekoliko podataka iz djelomično sačuvanog arhiva trogirske općine ukazuje da su otoci bili stalno naseljeni i prije god. 1500. Tako se npr. god. 1316. spominje Pribce (Pripice) i zemlja koju obrađuje na Drveniku (terra in Gerona), a god. 1438. u Trogiru su kao svjedoci zabilježeni Marin Juršić iz Ploče (Marinus Iursich de Insula Planche) i Juraj Borojević iz Drvenika (Iuray Boroieuich de Insula Zirone).
Temeljna gospodarstvena djelatnost stanovništva Drvenika i Ploče u proteklim razdobljima je poljoprivreda. Među prvim poznatim obrtnicima na otocima se spominju god. 1606. kovač Mate pok. Andrije (bez prezimena), god. 1613. bačvar Antun (bez prezimena) te kamenorezac (tagliapiera) Antun Grego (Grecus, + prije 1644.), podrijetlom Grk, koji je doselio s otoka Brača (njegovim zanimanjem motivirano je prezime roda Pijerov); njegov sin Kristofor (+prije 1655.) također je bio obrtnik. Većina obrtnika koji su pripadali stalnom stanovništvu ovih otoka pretežito su doseljenici: Šibenčanin Baltazar Kumanović (+ prije 1668.; također se spominje i u Marini), kovač Mihovil iz Marine (* oko 1625. + 1695.; rodonačelnik roda Rušinović II) i njegov sin Mate (* 1671. + prije 1726.) te Trogiranin Deziderij Zeičić/Sitis (* oko 1630. + poslije 1700.). Medu domaćim obrtnicima zabilježen je Mate Jakotin 1640.-1704.).
Nekolicina obrtnika ne pripada stalnom stanovništvu župe Sv. Jurja, no njihovo relativno često kumovanje prilikom vjenčanja i krštenja ukazuje da su izvjesno vrijeme živjeli na ovim prostorima, kao npr. Trogiranin (?) Toma Ljubetić (1601.), Nikola Mogilić (1622.-1645.) kovač Antun Mlinarić (1622.-1645.), Antun Milanković iz Krete (1647.) i Šibenčanin Nikola Šimata (1667.-1673.).
Tijekom 18. stoljeća zabilježeni su sljedeći obrtnici: Mlečanin Andrea Zuchella/Cukela koji je doselio iz Visa (+ oko 1721.) i njegov sin Ivan (* oko 1690. + 1756.), Juraj Kovač/Rušinović (* 1680. + poslije 1737.), Ivan Vuletin (* oko 1702. + 1772.) te kovač Jakov Trbuško/Milanović iz Splita (* 1719. + poslije 1779.).
Otok Drvenik bio je pod upravom trogirske općine koja ga je davala u zakup trogirskim plemićima. Kada je god. 1639. otok prodan zadarskim plemićima (Lantana, Califii, Soppe, Borgo) zakupnici su i dalje bili trogirski plemići i posjednici/trgovci. Franjo Kvarantan (*približno 1780.) i Jakov Tironi (*približno 1760.) su kao zakupnici sve češće živjeli na otoku te su se početkom 19. stoljeća tu stalno i naselili, a njihovi su potomci zabilježeni kao posjednici i trgovci. Zadarski su plemići početkom 19. stoljeća prodali svoj dio otoka trogirskom posjedniku Lovri Buriću, kojega je nasljedio Ivan Andrija Moretti (1779.-1871.), muž njegove mlade kćerke Antice Petrice (*1804.), te njihov sin Kristofor Moretti (1826.-1913.), za kojega se prilikom smrti u Trogiru navodi daje rođen i nastanjen u Trogiru. Ovi su vlasnici otoka pretežito živjeli u Trogiru iako su imali i svoju kuću na otoku (u anagrafu župe Sv. Jurja god. 1875. Kristofor Moretti također je zabilježen i kao žitelj Drvenika). Obitelji Kvarantan i Tironi te Vicenco Gjeldum (1820.-1864.), muž Ivane Tironi, među prvima su u drugoj polovici 19. stoljeća otkupile zemlju od Morettija te su te obitelji krajem 19. stoljeća zabilježene kao posjedničke.
Tijekom 19. stoljeća još je nekoliko rodova/obitelji doselilo iz Trogira, ali su i nadalje povremeno živjeli u Trogiru (relativno veliki broj krštenja i smrti članova ovih rodova zabilježen je u trogirskim matičnim knjigama). Među njima je Ivan/Zane Andrić (*1803. + prije 1875.) zabilježen kao mornar i posjednik a njegova žena Ivana rod. Ciciliani (1808.-1895.) kao tkalja. Antun Sulešić (*1785. + 1847.) spominje se kao kotlar, njegova žena Ursula rod. Koščina (* 1790.) kao posjednica a kćerke Nikolina (* 1809.) i Vicenca (* 1820.) kao tkalje. Tkalje su pretežito bile žene iz doseljenih trogirskih rodova, te su uz spomenute zabilježene također i Domenika, žena Ivana/Zane Tironija (1798.-1877.) i njene kćerke Ursula (*1817.) i Viktorija (1819.-1867.).
Među pomorcima zabilježeni su na Velom Drveniku kapetan Juraj Rušinović (1759.-1832.) te, osim već spomenutog Ivana Andrića, mornari Jakov/Janko Kvarantan (1808.-1892.) i njegovi nećaci Ivan (1851.-1897.) i Rafael (*1856.), Frane Radetić (1809.-1887., također iz obitelji koja je živjela i u Trogiru), Jakov Meštrović (1861.-1884.), Marko Rušinović (*1876.) te Juraj Marić (*1846.) iz Malog Drvenika. Jakov Čudina (*1851.) zabilježen je kao kuhar, a krčmar je na Drveniku u drugoj polovici 19. stoljeća bio Antun Grkov iz Trogira (1835.-1900.). Nikola Kvarantan (1811.-1872.), kovač na Drveniku, od god. 1850. živi u Vinišćima, gdje su obrt naslijedili njegovi sinovi Ivan i Antun (kraće vrijeme god. 1847. boravio je u župi Sv. Jurja i kovač Fridrik Roman iz Gorice). Iz rodova stalnog stanovništva Drvenika potekao je svećenik Jakov Gjeldum (1848.-1886.) koji se spominje tijekom god. 1885. kao pomoćnik župnika.
Medu pripadnicima seoske uprave zabilježeni su sljedeći glavari (gaštaldi, dvornici, harambaše): god. 1521. Grgur Miličić, god. 1564.-1569. Marko Miličić kao gaštald Drvenika, god. 1581. Ivan Dević, god. 1582. Stjepan Milich (=Miličić?) kao gaštald Drvenika. Stjepan Miličić (+1607.) dulje je vremena obnašao dužnost dvornika te su njegovi potomci po njemu poprimili nadimak Dvornikov, često zabilježen i kao samostalno prezime. God. 1608. i 1613. zabilježen je kao gaštald njegov sin Jakov Miličić, od god. 1618. do 1622. Jakov Rušinović, god. 1634. Luka Zanetov, god. 1646. Ivan Juranović te god. 1655. Vuleta Pavlićev. Kao suci zabilježeni su god. 1582. Jakov Rušinović iz Vinišća i Stjepan Rušinović iz Drvenika, god. 1605. Jakov Miličić, god. 1618. i 1619. Jakov Zanetov i Nikola Grličić/Pažanin, god. 1630. Toma Skender i Ivan Juranović, god. 1634. Cvitan Grličić i Mihovil Prodanović reč. Prode, god. 1655. Ivan Juranović i Petar Rudan.
Prema do sada poznatim izvorima ne može se precizno utvrditi podrijetlo svih doseljeničkih obitelji, točna godina njihovog doseljenja, te koje su obitelji/ pojedinci početkom 16. stoljeća živjeli na Drveniku, a koji na Ploči. Naime, prvi sačuvani (nepotpuni?) popis obitelji (prijepis izvornog dokumenta iz god. 1521.) odnosi se na Drvenik kao župu, a ne na naselje/otok (Veli) Drvenik. Župa Sv. Jurja sa sjedištem na Drveniku (tal. Zirona), također je do god. 1871. obuhvaćala i naselje Vinišća, te se u općinskim spisima, oporukama i matičnim knjigama za stanovnike sva tri naselja u pravilu navodi provenijencija "iz Drvenika (da Zirona)". Kada župne matične knjige obuhvaćaju više naselja u kojima žive rodovi istih prezimena, stalno stanovništvo pojedinih lokaliteta moguće je razdvojiti jedino primjenom genealoške metode koja omogućuje egzaktnu identifikaciju stanovnika tijekom nekoliko stoljeća, rekonstrukciju obitelji i njihovog povezivanja u rodove definirane kontinuitetom prezimena u muškoj lozi.
Pomoću genealoške metode identificirani su stanovnici pojedinih naselja, definirani odgovarajući rodovi u sva tri naselja župe Sv. Jurja te je također obrađena i povijesna demografija stanovništva župe do god. 1900. Do god. 1900. na Drveniku se može utvrditi kontinuitet 92 roda.