|
Životopis
Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, grč. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih
kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno
je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika.
Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji
(Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo
da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost,
a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje
i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin
i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci.
Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio
je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da
je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio
je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.
Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijeća car Dioklecijan iznio je
plan prema kojemu je trebao uništiti kršćane, što je vijeće i odobrilo.
Međutim Juraj, kao mladi časnik - član vijeća, ustao je i na obziran
način prigovorio na takvu odluku. Kako je po prirodi bio nadaren
rječitošću, govorio je velikom uglađenošću i žarom, te se činilo
da ga slušaju s velikim divljenjem i poštovanjem. Vojnom je vijeću
nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je
otvoreno u obranu kršćana, te zatražio od cara da povuče odluke
o progonu.
Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju
da odgovori Jurju. "Vidi dobro", kazao mu je konzul, "drskost
kojom si govorio pred carem da si jedan od vođa te sekte i tvoje
priznanje smirit će tvoju bezobraznost. Naš branitelj bogova carstva
brzo će se znati osvetiti protiv tvoje izopačenosti. Juraj mu je
na to odgovorio da e car najodvratnije stvorenje koje sebi pripisuje
božanske vrijednosti: "Samo je jedan Bog kojeg ja častim i
slavim. Da, kršćanin sam i to ime je sva moja slava i korist da
mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio život,
koji čini svu moju sreću." Pošto je car čuo za taj odgovor
naredio je da Jurja utamniče i okuju ga u lance. On je u tamnici
pronašao zadovoljstvo koje ga je kao kršćanina najviše inspiriralo
da trpi svjedočeći Kristovo ime.
Kazne za kršćane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastične. Jurja
su najprije privezali za kotač s usađenim čavlima, koji su pri svakom
pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde. Pri takvom
mučenju on je bio veseo što je začudilo i njegove krvnike. Još su
se više začudili vidjevši da nije ostao mrtav. Našli su ga s potpuno
zacijeljenim ranama.
Njegovo čudesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kršćanstvo.
Juraj je bio jedan od prvih mučenika Dioklecijanovih progona - nije
bilo mučenja koje nad njim nije bilo primijenjeno da se nadvlada
njegova velikodušnost i ustrajnost.
Kad je car uvidio da ni mučenje neće postići Jurjevo odricanje od
kršćanske vjere, rekao mu je: "Protiv svoje volje bio sam prisiljen
podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje
vjere. Ti znaš poštovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu
i mjesto koje držiš u mojoj vojsci je dokaz moje dobrote; tvoje
protivljenje je jedina zapreka koju možeš staviti na svoju sreću.
Mlad si, imaš moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanošću
obećaje ti prve položaje. Očekuješ li da opet uđeš u svoju službu
i umiriš božanstva sa žrtvama?"
Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska božanstva
za koja je car govorio da im prinese žrtvu. Car više nije nimalo
sumnjao da njegova blagost i obećanja neće pobijediti ispovjednika
vjere Isusa Krista.
Bio je uveden u hram s velikim brojem pučana. Pošto je Juraj ugledao
kip boga Apolona obrati mu se riječima: "Jesi li ti Bog da
ti prinosim žrtve?" "Ne, ja nisam Bog" odgovorio
je idol glasom, tako da su se svi nazočni počeli tresti. "A
kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vječni oganj,
usuđujete postojati u nazoštvu sluge Isusa Krista kao što sam ja?"
Te svoje riječi popratio je sa znakom križa.
Odjednom se čitav hram zaorio od krika i strašnog urlanja, tako
da su kamene statue bogova počele pucati na komade.
Čitav taj događaj pratio je prema legendi i sam car koji je naredio
da se Jurju odrubi glava, što se dogodilo 23. travnja 290. godine
u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan
kao spomendan na toga sveca.
Ikonografski prikazi
Na likovnim prikazima, Sveti Juraj u Istočnoj i Zapadnoj crkvi,
najčešće se može vidjeti sa zmajem. U počecima kršćanstva zmaj je
simbol zla, što se u prenesenom značenju odnosilo na poganstvo.
Prema legendi Sveti se Juraj na plaži borio sa zmajem, poput Perzeja
u antičkoj mitologiji, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu
kći koju je trebalo žrtvovati. U tom obliku nastala je priča prvi
put spomenuta u Zlatnoj legendi (Legenda aurea) iz 13. stoljeća
koja je radnju smjestila u grad Silenu u Libiji. Neka druga vrela
spominju grad Bejrut u Libanonu, gdje se je isto dogodilo Perzeju.
Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika (u srednjem vijeku
viteškom oklopu) na bijelom konju (simbol čistoće) kako zamahuje
mačem. Već prije, koplje je bacio u neman. Na mjestu događaja katkad
se prikazuju ostaci žrtava stradalih u borbi s nemani, a ponekad
se u kutu prizora vidi i sama princeza kako moli Boga da sveti Juraj
pobijedi. Na gradskim zidinama nerijetko su prikazani i promatrači
borbe. Zmaj je prikazan kao biće prekriveno ljuskama, rašljasta
jezika i tankog repa.
No, ponekad imamo i prikaze svetog Jurja koji pomoću princezina
pojasa vezuje zmaja i uvodi ga u grad, te ga pred kraljem i građanima
ubija mačem / kopljem.
Ikonografski prikazi svetoga Jurja na temu njegova mučeništva rijetki
su. Prikazuju se razna iskušenja mučeništva (ispijanje otrova, mučenje
na kotaču s čavlima, bacanje u kotao vrele vode) i konačno odsijecanje
glave. Te kompozicije u ciklusima nailazimo u crkvama kojima je
on zaštitnik (npr. Altichiero, Avanzo, Oratorio di S.Giorgio, Padova).
Ovaj slavni mučenik uvijek je bio glasovit u Istočnoj i Zapadnoj
crkvi. Njegovo štovanje kao sveca jedno je od najstarijih u Crkvi.
Već u IV stoljeću neke crkve u Siriji posvećene su njemu, a u Carigradu,
svecu u čast, crkvu je podigao sam car Konstantin. Legenda kaže
da je sv. Klotilda, žena franačkog kralja Klodovika podizala oltare
u čast sv. Jurju. Sv. German, pariški biskup, jedan od najglasovitijih
prelata šestog stoljeća mnogo je pridonio štovanju ovoga sveca na
tlu Francuske. On je dao sagraditi kapelu u čast svetom Jurju u
crkvi Sv. Vinka koja se danas zove crkva Sv. Germana. No njegova
popularnost u zapadnoj Europi masivnije započinje u 13. stoljeću
tijekom križarskih ratova.
Kako je on po zvanju bio vojnik, nekoliko vojničkih viteških redova
nosi njegovo ime. Kršćanske vojske za vrijeme križarskih ratova
stavljaju se pod Svečevu zaštitu.
U vrijeme križarskih ratova koji su pokrenuti
u svrhu oslobađanja Kristova groba i Svete zemlje od Saracena, križarske
su vojske imale svoga sveca zaštitnika. Načelno, to su bili oni
sveci koji su na bilo koji način vezani za oružje, vojsku, rat.
Među njima je i Sveti Juraj, svetac - ratnik, ideal srednjovjekovnih
vitezova, simbol nepobjedivosti i ustrajnosti u kršćanskoj vjeri.
Posredstvom vitezova križara, koji su se vratili s vojnih pohoda
u Svetoj zemlji, štovanje Svetoga Jurja u Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj
Europi velikom se brzinom proširilo, tako daje on jedan od najštovanijih
svetaca.
Postojalo je i nekoliko vojničkih redova koji su nosili njegovo
ime kao npr. onaj što ga je 1470. osnovao car Friderich IV., u gradu
Genovi - Red Sv. Jurja, pa onda u Aragonu osnovan 1200. godine.
Prema G. Croisehi: "Mučili su ga na svaki
način ako bi vjerovali svemu onome što najstarija djela o mučeništvu
našeg sveca donose o njegovim patnjama. Sve ono najokrutnije, što
može smisliti nečovječno barbarstvo, bijes tiranina, zloća pakla,
upotrijebljeno je u mučenju nepobjedivoga mučenika; ali sve to poslužilo
je da zbuni pogane i očituje slavu svemogućeg Boga, kojega je Juraj
častio. Željezo, vatra i živo vapno, upotrijebljeni su da slome
njegovu odlučnost u vjeri. Ustrajnost i veselje koje se moglo vidjeti
na njegovu licu usred tolikog mučenja, čudesan sjaj koji je okruživao
njegov lik rušio je tminu groznoga zatvora. Mnoga čudesa koja je
učinio u prilog onih koji su pridonijeli da trpi, učinila su da
se slavi njegova vjera.
Protolije i Anatolije, obojica pretori, uzalud su vikali, čarali,
magijali -Jurjeva herojska strpljivost usred najvećih muka i čudesa
koje je činio, slomili su i najtvrdokornije i učinili da se uplaši
i sam car. Govori se da se obratila i sama carica Aleksandra i zaslužila
slavu mučeništva."
Papa Zakarije (741.-752.) u grad Velabro (Italija) prenosi u veličanstvenoj
procesiji relikvije njegove glave pronađene u Lateranu. Relikvija
se čuva u srebrnom poprsju sveca koje je darovano od strane kardinala
Hanibalda de Ceccano (umro 1350.). Poprsje je prenijeto u crkvu
Sv. Petra u Vatikanu. 16. siječnja 1408. god. ponovno je preneseno
u crkvu Sv. Jurja u Velabru, gdje se i danas može vidjeti. 1600.
godine dio relikvije poklonjen je gradu Ferarri.
|
